U našoj je župi od 19. veljače do 21. istoga mjeseca održana duhovna obnova za odrasle koja je imala namjeru pripraviti naše župljane na bolji ulazak u korizmu. Tri dana koja prethode Čistoj srijedi posvetili smo trima temama koje obilježavaju svako korizmeno vrijeme: post, molitva i djela pokore.
Započeli smo u nedjelju, 19. veljače, svetom misom u 18 sati tijekom koje nas je don Ivan Aničić, naš župni vikar, upozorio na kršćansku alternativu borbi protiv zla. "Zlom se ne može zlo pobijediti", ustvrdio je don Ivan i istaknuo važnost nasljedovanja Isusa u toj bitci koja je karakteristična za svakoga čovjeka. Nakon svete mise uslijedio je don Ivanov nagovor o postu. Čuli smo mnogo toga o dugoj tradiciji posta prisutnoj u Katoličkoj Crkvi, ali i o nekim zamkama koje nam mogu stati na put. "Post nije dijeta", upozorio je naš kapelan, "post je duhovna stvarnost". Nakon nadahnutog nagovora častili smo Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu, a vjernici su imali priliku i za svetu ispovijed.
Drugi je dan, ponedjeljak, protekao istim ritmom. Sveta misa bila je početak i ovoga duhovnog druženja na kojem je don Ivan Turudić, naš župnik, progovorio nešto o čudesima koje mi vjernici obično tražimo u molitvi, ustvrdivši da nas pravo čudo čeka na oltaru - u sakramentu Euharistije, te u ispovjedaonici - "kućici ispred koje milosrdni Otac raširenih ruku čeka svoje sinove i kćeri da mu se vrate", lijepo je ispripovjedio don Turudić. Zatim smo slušali župnikov nagovor o djelima pokore tijekom kojeg smo mogli uvidjeti koliko pokora jača duh ne slabeći tijelo, nego ga dovodeći u pravi red - podređenost duhu. Prigodno smo nakon nagovora izmolili krunicu Božanskoga milosrđa tijekom koje su se vjernici također mogli ispovjediti.
Zadnji dan duhovne obnove, svojevrsne uočnice korizme za ovu župu, don Zvonimir Rezo, naš đakon, istaknuo je u propovijedi Sirahovu mudrost koja kaže da onaj koji želi služiti Gospodinu, mora pripraviti svoju dušu na kušnju (usp. Sir 2,1). Don Zvonimir je podcrtao da onaj koji se približava Bogu, nužno mora biti kušan i napastovan. No bitno je ustrajati i nastaviti kročiti pravom stazom (usp. Sir 2,6). Nakon svete mise đakon je održao nagovor o molitvi u kojoj je istaknuo probleme molitve, ali i njezine dobrobiti. "Molitva nije dosadna, molitva je naporna - to su dvije različite stvari", ustvrdio je don Zvonimir pojasnivši da razgovor s Bogom od nas zahtijeva da se razgolitimo pred Onim koji nas je stvorio te da priznamo ponajprije sebi tko smo zapravo. Večer smo završili Večernjom molitvom Časoslova nakon što je đakon objasnio važnost i veličinu ove "molitve Crkve".
Ova je duhovna obnova bila jako dobro posjećena te se nadamo da će propovijedi, nagovori, pobožnosti i ispovijedi uroditi plodom u nadolazećoj korizmi. A dobro proživljena korizma zalog je za dobro proživljenu godinu, godina za život, a život za vječnost...
