Rođen vjerojatno u Betsaidi oko 10. godine a umro u Efesu oko 98. godine. Prema kanonskim Evanđeljima bio je sin Zebedeja i Salome, brat apostola Jakova. Prije nego što je počeo slijediti Isusa bio je učenik Ivana Krstitelja. Tradicija mu pripisuje posebnu ulogu unutar kruga dvanaestorice apostola: uključen u malu skupinu uključujući Petra i Jakova, poistovjećuje ga se, iako je ta hipoteza danas predmetom rasprave, s "učenikom kojega je Isus volio", sudionik glavnih događaja života i službe učitelja i jedini od apostola nazočan njegovoj smrti na križu. Prema drevnim kršćanskim predajama Ivan je umro u dubokoj starosti u Efezu, posljednji preživjeli od dvanaestorice apostola. Kršćanska mu je tradicija pripisala pet novozavjetnih tekstova: Evanđelje po Ivanu, Tri Ivanova pisma i Ivanovo Otkrivenje. Mnogi suvremeni kritičari, uključujući kršćane, umjesto toga vjeruju da se ti tekstovi vjerojatno ne mogu pripisati apostolu Ivanu. Još jedno djelo koje mu se pripisuje je Ivanov apokrif (koji ni Katolička ni Pravoslavna crkva ne priznaju kao božanski nadahnuti tekst). Zbog spekulativne dubine njegovih spisa tradicionalno ga se naziva "teologom" par excellence. Umjetnički je prikazan simbolom orla. Ova simbolika želi istaknuti sposobnost kontempliranja svjetla Riječi kako je opisano u Prologu četvrtog evanđelja. Prema vjerovanju orao je moga gledati izravno u sunce tako je i sv. Ivan je moga gledati u svjetlo Riječi.
Predragi! Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu — da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama — što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. I to vam pišemo da radost naša bude potpuna. Riječ Gospodnja.
