Papa Benedikt XVI. se u nagovoru prije molitve anđeoskog pozdravljenja osvrnuo na nedjeljna liturgijska čitanja i potaknuo nazočne hodočasnike da sebi odgovore na pitanje: “Tko je za mene Isus Krist”? Liturgija ove nedjelje nama kršćanima, ali istodobno i svakom muškarcu i ženi, upućuje dvostruko pitanje koje je Isus jednoga dana postavio svojim učenicima. Najprije ih je pitao: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji". Oni mu odgovoriše da je za neke Ivan Krstitelj koji je ustao od mrtvih, za druge Ilija, Jeremija ili neki od proroka. Tada Isus traži izravno odgovor od Dvanaestorice: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?". U ime svih, sa zanosom i odlučnošću Petar uzima riječ: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga". Svečana je to ispovijest vjere koju Crkva od tada nastavlja ponavljati. I mi ovdje danas želimo svečano izjaviti s dubokim uvjerenjem: Da, Isuse, ti si Krist, Sin Boga živoga! Činimo to sa sviješću da je Krist pravo "blago" za koje vrijedi sve žrtvovati; On je prijatelj koji nas nikada ne napušta, jer poznaje najdublje težnje našega srca. On je "Sin Boga živoga", obećani Mesija, koji je došao na svijet da ponudi ljudskom rodu spasenje i utaži žeđ za životom i ljubavlju koju u sebi nosi svako ljudsko biće. Koliku bi si samo korist priskrbilo čovječanstvo kada bi prihvatilo taj navještaj koji donosi sa sobom radost i mir – kazao je Sveti Otac!"Ti si Krist, Sin Boga živoga". Na tu Petrovu nadahnutu ispovijest vjere, Isus odgovara: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata je paklena neće nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga". To je prvi put da Isus govori o Crkvi, čija je misija ostvarenje veličanstvenog Božjeg plana, a taj je ponovno ujediniti u Kristu čitavo čovječanstvo u jednu obitelj. Misija Petra, i njegovih nasljednika, je upravo služiti tome jedinstvu jedne Crkve Božje koju čine i Židovi i pogani; nezaobilazni je dio njegove službe učiniti da se ona nikada ne poistovjećuje s jednim narodom, s jednom kulturom, već da bude Crkva svih naroda, kako bi uprisutnila među ljudima, među kojima vladaju silne podjele i protivštine, Božji mir i obnoviteljsku snagu njegove ljubavi. Riječ je dakle o služenju dubokom jedinstvu koje dolazi od Božjega mira, jedinstvu onih koji su u Isusu Kristu postali braća i sestre: po tome je misija Pape, Rimskog biskupa i Petrova nasljednika, posebna istaknuo je Benedikt XVI.
Svjestan sam ogromne odgovornosti koju sa sobom nosi ta zadaća i sve više primjećujem zahtjevnost i važnost služenja Crkvi i svijetu koje mi je Gospodin povjerio. Zato vas molim, draga braćo i sestre, da me podupirete svojom molitvom da, vjerni Kristu, možemo zajedno naviještati i svjedočiti njegovu prisutnost u ovom našem vremenu. Neka nam tu milost izmoli Marija, koju s povjerenjem zazivamo kao Majku Crkve i Zvijezdu evangelizacije – rekao je na kraju Papa.
Poslije molitve anđeoskog pozdravljenja papa Benedikt XVI. je izrazio zabrinutost zbog pogoršanih međunarodnih odnosa u svijetu. Stanje u svijetu u ovim tjednima obilježeno je sve većim napetostima koje bude duboke zabrinutosti. Možemo, sa zebnjom, konstatirati opasnost postupnog pogoršavanja onog ozračja povjerenja i suradnje među narodima koje bi moralo karakterizirati njihove odnose. Kako, u ovim okolnostima, ne cijeniti sve napore koje je uložilo čovječanstvo da oblikuje onu zajedničku svijest da bude "obitelj nacija" na koju je papa Ivan Pavao II. ukazao općoj skupštini Ujedinjenih naroda kao na ideal kojem treba težiti? Potrebno je produbiti svijest da dijelimo istu sudbinu, koja je u konačnici vrhunaravni cilj (usp. Poruka za Svjetski dan mira, 1. siječnja 2006., br. 6), kako bi se spriječio povratak nacionalističkih trvenja koja su imala tako tragične posljedice u nekim drugim povijesnim razdobljima. Nedavna događanja oslabila su kod mnogih uvjerenje da su slična iskustva jednom zauvijek postala nešto što pripada prošlosti. No ne treba se predavati pesimizmu! Treba se radije aktivno zalagati da se odbaci napast da se nove situacije rješava prijašnjim načinima. Nasilje kao sredstvo valja odbaciti! Duhovna snaga prava, pravični i transparentni pregovori za prekid sporova, počevši od onih vezanih uz odnos između teritorijalne cjelovitosti i samoodređenja naroda, vjernost zadanoj riječi, traženje općeg dobra: eto samo nekih od glavnih putova kojima valja, odlučno i kreativno, ići kako bi se izgradili plodni i iskreni odnosi i kako bi se zajamčilo sadašnjim i budućim naraštajima vremena sloge i duhovnog i građanskog napretka! Pretočimo ove misli i ove želje u molitvu, kako bi svi članovi međunarodne zajednice a poglavito oni koji snose najveću odgovornost velikodušno radili na ponovnoj uspostavi uzvišenih vrijednosti mira i pravde. Marijo, Kraljice mira, zagovaraj nas! (kta/rv)
Papa Benedikt XVI. se u nagovoru prije molitve anđeoskog pozdravljenja osvrnuo na nedjeljna liturgijska čitanja i potaknuo nazočne hodočasnike da sebi odgovore na pitanje: “Tko je za mene Isus Krist”? Liturgija ove nedjelje nama kršćanima, ali istodobno i svakom muškarcu i ženi, upućuje dvostruko pitanje koje je Isus jednoga dana postavio svojim učenicima. Najprije ih je pitao: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji". Oni mu odgovoriše da je za neke Ivan Krstitelj koji je ustao od mrtvih, za druge Ilija, Jeremija ili neki od proroka. Tada Isus traži izravno odgovor od Dvanaestorice: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?". U ime svih, sa zanosom i odlučnošću Petar uzima riječ: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga". Svečana je to ispovijest vjere koju Crkva od tada nastavlja ponavljati. I mi ovdje danas želimo svečano izjaviti s dubokim uvjerenjem: Da, Isuse, ti si Krist, Sin Boga živoga! Činimo to sa sviješću da je Krist pravo "blago" za koje vrijedi sve žrtvovati; On je prijatelj koji nas nikada ne napušta, jer poznaje najdublje težnje našega srca. On je "Sin Boga živoga", obećani Mesija, koji je došao na svijet da ponudi ljudskom rodu spasenje i utaži žeđ za životom i ljubavlju koju u sebi nosi svako ljudsko biće. Koliku bi si samo korist priskrbilo čovječanstvo kada bi prihvatilo taj navještaj koji donosi sa sobom radost i mir – kazao je Sveti Otac!"Ti si Krist, Sin Boga živoga". Na tu Petrovu nadahnutu ispovijest vjere, Isus odgovara: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata je paklena neće nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga". To je prvi put da Isus govori o Crkvi, čija je misija ostvarenje veličanstvenog Božjeg plana, a taj je ponovno ujediniti u Kristu čitavo čovječanstvo u jednu obitelj. Misija Petra, i njegovih nasljednika, je upravo služiti tome jedinstvu jedne Crkve Božje koju čine i Židovi i pogani; nezaobilazni je dio njegove službe učiniti da se ona nikada ne poistovjećuje s jednim narodom, s jednom kulturom, već da bude Crkva svih naroda, kako bi uprisutnila među ljudima, među kojima vladaju silne podjele i protivštine, Božji mir i obnoviteljsku snagu njegove ljubavi. Riječ je dakle o služenju dubokom jedinstvu koje dolazi od Božjega mira, jedinstvu onih koji su u Isusu Kristu postali braća i sestre: po tome je misija Pape, Rimskog biskupa i Petrova nasljednika, posebna istaknuo je Benedikt XVI.
Svjestan sam ogromne odgovornosti koju sa sobom nosi ta zadaća i sve više primjećujem zahtjevnost i važnost služenja Crkvi i svijetu koje mi je Gospodin povjerio. Zato vas molim, draga braćo i sestre, da me podupirete svojom molitvom da, vjerni Kristu, možemo zajedno naviještati i svjedočiti njegovu prisutnost u ovom našem vremenu. Neka nam tu milost izmoli Marija, koju s povjerenjem zazivamo kao Majku Crkve i Zvijezdu evangelizacije – rekao je na kraju Papa.
Poslije molitve anđeoskog pozdravljenja papa Benedikt XVI. je izrazio zabrinutost zbog pogoršanih međunarodnih odnosa u svijetu. Stanje u svijetu u ovim tjednima obilježeno je sve većim napetostima koje bude duboke zabrinutosti. Možemo, sa zebnjom, konstatirati opasnost postupnog pogoršavanja onog ozračja povjerenja i suradnje među narodima koje bi moralo karakterizirati njihove odnose. Kako, u ovim okolnostima, ne cijeniti sve napore koje je uložilo čovječanstvo da oblikuje onu zajedničku svijest da bude "obitelj nacija" na koju je papa Ivan Pavao II. ukazao općoj skupštini Ujedinjenih naroda kao na ideal kojem treba težiti? Potrebno je produbiti svijest da dijelimo istu sudbinu, koja je u konačnici vrhunaravni cilj (usp. Poruka za Svjetski dan mira, 1. siječnja 2006., br. 6), kako bi se spriječio povratak nacionalističkih trvenja koja su imala tako tragične posljedice u nekim drugim povijesnim razdobljima. Nedavna događanja oslabila su kod mnogih uvjerenje da su slična iskustva jednom zauvijek postala nešto što pripada prošlosti. No ne treba se predavati pesimizmu! Treba se radije aktivno zalagati da se odbaci napast da se nove situacije rješava prijašnjim načinima. Nasilje kao sredstvo valja odbaciti! Duhovna snaga prava, pravični i transparentni pregovori za prekid sporova, počevši od onih vezanih uz odnos između teritorijalne cjelovitosti i samoodređenja naroda, vjernost zadanoj riječi, traženje općeg dobra: eto samo nekih od glavnih putova kojima valja, odlučno i kreativno, ići kako bi se izgradili plodni i iskreni odnosi i kako bi se zajamčilo sadašnjim i budućim naraštajima vremena sloge i duhovnog i građanskog napretka! Pretočimo ove misli i ove želje u molitvu, kako bi svi članovi međunarodne zajednice a poglavito oni koji snose najveću odgovornost velikodušno radili na ponovnoj uspostavi uzvišenih vrijednosti mira i pravde. Marijo, Kraljice mira, zagovaraj nas! (kta/rv)
No Comments Yet