NAŠI OVOGODIŠNJI PRVOPRIČESNICI (2024.)

LJUBIČASTA:
Maja Alpeza
Luka (Igor) Andrić
Luka (Stipo) Andrić
Tom Aničić
Magdalena Barbarić
Gabrijel Bebek
Matea Bebek
Nikolina Bem
Iva Bevanda
Mariana Bevanda
Petra Boras
Eva Bošnjak
Domagoj Bubalo
Ivan Bukmir
ANIMATORI:  Bruno Mandić i Krsto Golemac

TAMNOPLAVI:
Katrin Bošnjak
Petra Bošnjak
Nika Bubalo
Leona Bubaš
Petar Cvitanović
Andrej Cvitković
Fran Čerkuč
Marko Čuljak
Nina Čuljak
Mara Ćeškić
Marko Ćorić
Nika Ćosić
Gabriela Ćurčić
Lucija Ćužić
Petra Koprena
ANIMATORI: Blanka Stanić i Ivan Letica

SVIJETLOPLAVI:
Ivan Ćosić
Klara Drlja
Nikol Džidić
Karmen Gilja
Lena Glibo
Marin Grle
Roko Grubišić
Marko Ivanković
Leona Jakovljević
Nina Jedvaj
Eva Jovanović
Mirta Jurić
Marjan Krtalić
Luka Kvesić
ANIMATORI: Marta Napoli i Lucija Kovačević

ZELENI:
Ema Kaljužny
Ana Knezović
Klara Kozarić
Ljiljana Kraljević
Ela Krešo
Ana Marie Križanac
Marta Lakičević
Marko Leko
Natali Lukić
Leona Majksner
David Matić
Petar Matijić
Matej Medić
Ante Miličević
Vito Mirnić
Mihael Musa
ANIMATORI: Ana Brajković i Toma Golemac

ŽUTI:
Petra Mandić
Dora Marić
Ela Marić
Lana Marić
Tamara Markotić
Vikotrija Martinac
Melani Mikulić
Lucija Miškić
Petar Musulin
Filip Pandža
Luka Pandža
Dragana-Lucijana Pavlović
Petar Primorac
Andrej Raič
Vlado Ramljak
David Rozić
ANIMATORI: Matej Šunjić i Lana Tole

NARANČASTI:
Luna Pejić
Viktoria Planinić
Katja Raič
Marija Raspudić
Leona Milka Rozić
Mihaela Rozić
Luka Sesar
Klara Slišković
Sara Stijaković
Veronika Stojanović
Marko Sulić
Matej Šarčević
Noa Šarić
Dominik Šimić
Roko Šimić
Filip Šutalo
ANIMATORI: Sara Šimić i Ozana Gagro

CRVENA:
Tamara Sulić
Sara Sušac
Una Šilić
Lucija Šimić
Nora Šimić
Eva Šimunović
Elena Šunjić
Leonardo Talić
Mihael Tirić
Viktor Vranić
Luka Vukojević
Luka Zelenika
Dominik Zovko
Maro Zovko
Petar Šimun Zovko
Ana Žilić
ANIMATORI: Vita Menalo i Martina Bevanda

KORIZMENA POSLANICA 2024.

Korizmena poslanica 2024.

 

Što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama

da i vi imate zajedništvo s nama!“ (1 Iv 1,3)

 

Draga braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice,
draga braćo i sestre, Kristovi vjernici laici!

 

  1. Započinjemo još jedno sveto liturgijsko korizmeno vrijeme. Korizma počiva na tri stupa: na molitvi, postu i djelima ljubavi. U pripravi za Jubilej 2025. papa Franjo nas poziva da ovu godinu posebno posvetimo molitvi.

Molitva je zapravo izričaj onoga tko smo mi. Stvoreni smo za odnos s Bogom. Indijski aktivist i državnik Mahatma Gandhi je govorio da je molitva potrebnija našoj duši nego hrana tijelu. Tijelo može postiti, duša ne može. Kao ljudska bića, trebamo moliti i potrebni smo molitve. Sveta Majka Terezija je rekla o molitvi: “Prije sam vjerovala da molitva mijenja stvari, ali sada znam da molitva mijenja nas, a mi mijenjamo stvari.“

 

  1. Klasična definicija kaže da je molitva "uzdizanje našeg uma i srca Bogu". Svaka osoba ima svoje iskustvo molitve. Međutim, ono što je važno jest da svatko od nas odvoji vrijeme za molitvu, kratku ili dužu, u svojoj svakodnevnoj rutini. Za kršćane je molitva razgovor s Bogom, s Bogom koji gleda i pazi na nas, s Bogom koji nam se približio u Isusu Kristu, s Bogom koji nam daje dostojanstvo svojih sinova i kćeri.

Molitve je poput dolaska "kući" Bogu. Često smo negdje vani i okolo, radimo ovo i ono, i stoga je dobro s vremena na vrijeme vratiti se kući duhovno i razgovarati s Bogom o tome što se događa u našim životima, našim planovima, našim nadama, našim razočaranjima, našim izazovima i našim patnjama.

 

  1. Jedna od iznenađujućih Isusovih uputa je da trebamo “uvijek moliti” (Lk 18,1-8; 21,36).

Kako to učiniti? Imamo obitelj za koju se treba brinuti, posao kojim se moramo baviti, obroke koje trebamo pripremiti, kupovinu koju treba organizirati, školu za djecu, sportske i rekreacijske aktivnosti. Ono s čime su se crkveni pisci u ranoj Crkvi složili govoreći o molitvi jest da ne moramo doslovno provesti dan na koljenima moleći se. Sve naše aktivnosti mogu postati molitva ako se čine u Kristovu duhu. Ako pokušamo unijeti ljubav u sva svoja djela tijekom dana, tada Krist živi u nama i Krist se u nama uvijek moli svom Ocu. Međutim, kako bismo njegovali Kristov duh u sebi, moramo imati posebne trenutke molitve i razviti male prakse koje nam pomažu vratiti naš um i srce Isusu Kristu tijekom dana. Kršćanska duhovnost poznaje bezbroj načina koji nas upućuju u molitvene navike, bilo da se radi o osobnoj ili zajedničkoj molitvi, kao i dovoljno različitih molitvenih obrazaca. Pritom ne smijemo zaboraviti da je molitva Oče naš jedina molitva koju je Isus prenio svojim učenicima; da euharistija, odnosno Sveta misa ostaje izvor i vrhunac svega kršćanskog života (LG, 11), a sakramenti uzvišeni sveti znakovi po kojima kršćanin na najizvrsniji način prima milost, koju Bog u sakramentima Crkve izlijeva u svako iskreno i otvoreno srce.

 

  1. Još je jedna važna dimenzija molitve, koja duboko dotiče i život naših biskupijâ, a to je zajedništvo. Molitva nikada nije samo osobna. Svako ponašanje pojedinca ima utjecaj na zajednicu. Ne postoji nešto poput čisto privatnih radnji. Djelo ljubavi ili molitva može ojačati i posvetiti cijelu zajednicu.

I upravo jer je Crkva pozvana biti sakramentom ljubavi i jedinstva u svijetu, poslanje svih nas mora biti dovesti sve u međusobno zajedništvo u ljubavi i jedinstvu, tražeći prikladna sredstva za očuvanje, zaštitu i njegovanje zajedništva u Crkvi, župama, obiteljima, na radnim mjestima.

Najveća prijetnja poslanju Crkve nije od vanjskih čimbenika kao što su sekularizam, relativizam, materijalizam, konzumerizam ili onaj drugi i drugačiji. Najveći neprijatelj poslanja Crkve dolazi iznutra, od nas samih, bilo da smo svećenici, redovnici, redovnice ili vjernici laici. U ovogodišnjoj Korizmenoj poruci papa Franjo nas poziva da učinimo korak koji je važan za uspjeh korizme, a to je vidjeti stvarnost. Pozvani smo, dakle, vidjeti stvarnost u našoj biskupijskoj, župnoj, redovničkoj, obiteljskoj zajednici.

Stvarnost koju živimo u našim biskupijama i koju godinama osjećamo je podijeljenost i razjedinjenost. Međusobne podjele nekada su toliko utjecale i utječu na sve nas, tako da nemamo više snage ni gorljivosti usredotočiti se na svoje poslanje i potrebe i patnje onih koji su povjereni našoj skrbi, a osobito onih izgubljenih u vjeri i životu. To je ono na što nas je Isus upozoravao u evanđelju kada je rekao: „Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati.“ (Mk 3,24)

Pozvani smo ovu Korizmu shvatiti kako povlašteno vrijeme ne samo jačanja zajedništva i jedinstva u svom zajedničkom poslanju na slavu Božju, nego i vrijeme borbe protiv neprijatelja jedinstva unutar naše kuće. To je najprije drevni grijeh oholosti i ponosa, onaj stari Adam, koji trajno boravi u nama. Tu je zatim iskrivljeno poimanje crkvenosti, osobni interesi, ogovaranje i nesporazumi koji vode sve do otvorenog rivalstva i animoziteta. Držanje običaja i starih struktura radi sentimentalizma učinit će poimanje Crkve krivim i samu Crkvu suvišnom. Ne postoje „svete krave“ koje ne možemo žrtvovati Bogu za Njegovu veću slavu, bez obzira na to koliko smo privrženi prošlim tradicijama i običajima.

 

  1. Kao biskup Katoličke crkve u ovim biskupijama, svjestan sam svoje dužnosti, poslanja i uloge kao pastira ovih biskupijâ, ujediniti cijelu biskupijsku zajednicu, svećenike, redovništvo i laike, kako bismo svi mogli ostvariti svoje poslanje jedinstva u zajedništvu. Podjele među vjernicima, u samim obiteljima, osobito u župama koje, nažalost, praktično ne žive u redovitom i istinskom zajedništvu Kristove Crkve u našim biskupijama još uvijek su, nažalost, naša svakodnevnica.

Stoga pozivam i potičem sve vas braćo svećenici, redovnici, redovnice i sve vas dragi vjernici na iskrenu i zauzetu molitvu za mir u svijetu, u našim obiteljima, za zajedništvo u našim biskupijskim zajednicama. Osobito vas pozivam na molitvu za sve one na području naših biskupija u neregularnim župama koji ne žive potpunu pripadnost i zajedništvo u Kristovoj Crkvi.

Zajedništvo i osobna i zajednička molitva neophodni su za plodnost našeg poslanja. Molitva i zajedništvo moraju biti ispred službe i svaka crkvena služba i svaka crkvena zajednica i institucija mora biti prožeta snagom molitve i zajedništva. Jer, ako nema molitve i zajedništva, nema ni uspješnog i kvalitetnog poslanja. Neuspjeh u molitvi je pokazatelj ponosa, jer mislimo da možemo izvršiti Kristovo poslanje koje nam povjerava bez njegove pomoći i bez njegove milosti, izbjegavajući život u punom zajedništvu Njegove Crkve.

 

Moleći svjetlo i snagu Duha Svetoga u izgradnji našega zajedništva, kao i zagovor Blažene Djevice Marije, svetoga Josipa i svetoga Mihovila, zaštitnika naših biskupija, svima udjeljujem Božji blagoslov za iskreni i djelotvorni korizmeni hod!

 

 

+ Petar, biskup

VJERNICI SE PRIPREMILI ZA KORIZMU

Župa sv. Ivana u Mostaru već drugu godinu zaredom organizira duhovnu obnovu kao pripremu za ulazak u korizmu. Ove su godine obrađivane bogoslovne kreposti: vjera, nada i ljubav. Sve je započelo u nedjelju večernjom svetom misom koju je predvodio don Zvonimir Rezo, župni vikar. U svojoj se propovijedi osvrnuo na izliječenog gubavca vukući paralelu s gubama u našem životu. "Svi mi imamo neku zabranjenu zonu u našoj duši koje se toliko sramimo da u nju ne puštamo apsolutno nikoga. Bogu tu želi ući i ozdraviti nas", ustvrdio je don Zvonimir što je brojne vjernika potaklo da se ispovjede te večeri. Nakon svete mise uslijedio je kapelanov nagovor o vjeri. Don Zvonimir je tumačio da je vjera blisko vezana uz vjernost, kao što nam i same te riječi ukazuju, tj. vjernik mora kroz život iskazivati svoju vjernost Bogu. Ta se vjera pak jača u suradnji s razumom jer "naša vjera nije nerazumna, nego nadrazumna: ona naime dohvaća visine koje razum sam nije kada dosegnuti". Nakon nagovora đakon don Mato Puljić održao je klanjanje tijekom kojeg su brojni vjernici pristupili sakramentu pomirenja.

Drugu je večer svetu misu predslavio župnik don Ivan Turudić, dok je nagovor na temu nade održao don Mato. Govoreći o nadi kao pouzdanju u vječni život koji nam Bog daruje, đakon je objašnjavao teškoće s kojima se beznadan ili očajan čovjek može susresti. "Samoubojstvo, frustracija i bijeg u masu tri su neuspješna načina za rješavanje problema beznađa. Rješenje je zapravo samo jedno: kršćanska nada", ustvrdio je don Mato dajući primjer Abrahama kao čovjeka duboke nade kojega to pouzdanje u Boga nije napuštalo. Nakon nagovora don Mato je s vjernicima molio krunicu božanskoga milosrđa dok su svećenici ispovijedali.

Treća je večer započela svetim misnim slavljem koje je predvodio župnik nakon kojeg je on sam i imao nagovor o ljubavi. Sav židovski zakon Isus je sveo na dvije zapovijedi ljubavi, tumačio je don Ivan, koje su kratke, ali bi se o njima moglo pričati bez prestanka. "Tragično mi je uvidjeti da mi je Bog zapovjedio da ga ljubim", snažno je ustvrdio don Ivan, "zar sam tako glup da mi Bog treba zapovjediti ljubav?". Također je naglasio kako se u drugoj zapovijedi ljubav zapravo kriju dvije: ljubiti bližnjega kao sebe samoga ukazuje na to da treba ljubiti sebe. Ljubiti sebe onako kako je to Bog zamislio, tj. spoznavajući u sebi Božju sliku.

Ovu su duhovnu obnovu sviranjem i pjevanjem animirali VIS Ljubljeni i Duo Sorelle koji redovito sviraju na nedjeljnim misama u ovoj župi.

Ova je duhovna obnova bila dobro posjećena te je već kratkoročna donijela određene plodove u srcima ljudi. Za nadati je se da to neće biti samo privremeno, nego će to zaista pomoći vjernicima da dublje prožive korizmu, a samim time i Uskrs.

NA DOBRO VAM DOŠAO BOŽIĆ, SVETO POROĐENJE ISUSOVO

Svim župljanima, župljanakama i ljudima dobre volje

Na dobro vam došao Božić, sveto porođenje Isusovo.

don Ivan Turudić, župnik
don Zvonimir Rezo, župni vikar
don Mato Puljić, đakon

BOŽIĆNA ČESTITKA BISKUPA PETRA PALIĆA

Što je Božić?

Većina ljudi će reći da se radi o ljubavi, miru i radosti, o zajedničkom vremenu provedenom s obitelji. Jedina riječ koja sažima Božić je ljubav. Božić dolazi i Božić slavimo zbog najveće Božje ljubavi prema svakome od nas.

Od svih religija na svijetu, kršćanska vjera je jedina koja naviješta da nas Bog toliko voli da je postao jedan od nas. To nije sve. Bog nas toliko voli da je postao čovjekom po svome Sinu Isusu da umre za nas kako bismo bili spašeni od svojih grijeha. To je bit kršćanske vjere.

Na Božić slavimo ulazak Svemogućega Boga u našu ljudsku povijest u liku siromašnog i nemoćnog Djeteta. To je otajstvo utjelovljenja. Razlog tomu je jednostavno zato što nas Bog voli i iako smo grešnici, dragocjeni smo u Božjim očima, zapravo toliko dragocjeni i vrijedni ljubavi da je on spreman žrtvovati svoga Sina za naše spasenje.

I ovoga Božića, kao i svih onih prije i onih koji će doći, u svoj poniznosti pratimo pastire i približavamo se štalici. Susrećemo Mariju i Josipa, zatim, klečeći u klanjanju, gledamo dijete Isusa, umotano u pelene dok leži u jaslama. Tamnu noć obasjala je radosna vijest koja prosvjetljuje cijeli svijet, donoseći ispunjenje proročke poruke koju je objavio Izaija iz davnih vremena: “ Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.“ (Iz 9,1)

Našem svijetu uvijek prijeti tama. Kao globalna zajednica, iz dana u dan uočavamo da se ravnoteža našega okoliša gubi; stabilnost međunarodnog poretka je potkopana nasiljem ratovanja; dobrobit naše braće i sestara ugrožena je raširenom nepravdom, zlim nakanama i sebičnim ponašanjem pojedinaca. Suočavamo se s izazovima ekonomskih poteškoća. Suočavamo se s neizvjesnošću dok nastojimo definirati smjer svoje budućnosti. U takvim životnim okolnostima s pravom postavljamo pitanje: "Gdje se nalazi svjetlo?"

Jednom je na istoku izašla zvijezda koja je vodila mudrace prema izvoru svake svjetlosti. Ispovijedamo i naviještamo da je Isus Krist, božanska Riječ koja je tijelom postala, istinsko svjetlo koje prosvjetljuje sve ljude. Snagom Duha Svetoga, uz prihvaćanje i zagrljaj pun ljubavi blažene Djevice Marije, u našu je sredinu došao jedinorođeni Sin vječnoga Oca. U apsolutnoj poniznosti bio je, jest i ostaje u našem svijetu, u našim srcima.

Slavlje Božića ne bi smjelo ostati puki spomen na prošli događaj. Prepoznajmo u Božiću i vlastitu odgovornost. Pozvani smo svojim načinom života biti graditelji mira i povjerenja, nositelji poruke nade i ohrabrenja u svijetu u kojemu živimo.

U svom pismu „Radost evanđelja“ papa Franjo kaže jasno da biti kršćanin znači biti čovjek „izlaska“. Mi smo kršćani pozvani napustiti vlastite granice i granice našega društva, kako bismo donijeli Isusa svim ljudima. Crkva ne postoji radi same sebe, nego kao Crkva mora nositi Isusovu radosnu vijest svima.

Jer vani, izvan grada, bila je štalica u kojoj je Isus došao na svijet.

Vani, izvan grada, umro je na Kalvariji.

Vani, izvan grada, susretao je Isus mnoge ljude, kojima više nije bilo mjesta u gradu, koji su bili osuđeni, ismijani i odbačeni.

Sa svih strana svijeta, sjevera, juga, istoka i zapada ljudska je obitelj okupljena u Kristu. Dijete u jaslama postat će čovjek na križu, nudeći zagrljaj svoje ljubavi cijelom svijetu. Kao glasnici mira, zagrlimo svakoga, jer smo i sami u novorođenom Spasitelju zagrljeni Božjom ljubavlju. I molimo ga: Svemogući, koji si dijete postao, obasjaj naše noći, prodri u našu ravnodušnost i donesi svjetlo!

 

Draga braćo i sestre, svima do kojih dođu ove riječi i svim ljudima dobre volje želim blagoslovljen i radostan Božić i mirom ispunjenu novu 2024. godinu.

 

✠ Petar, biskup

ODRŽAN NIGHTFEVER U NAŠOJ ŽUPI

Sinoć smo na uočnicu Svih Svetih, 31.10. obilježili deset godina od prvog Nightfevera u našoj župi.
Program smo započeli Svetom misom nakon koje je uslijedilo euharistijsko klanjanje ispunjeno meditacijama koje su pripremili naši animatori i uveličano pjesmama župnih zborova. Animatori su se pobrinuli da građani dobiju svjećice i upute ih u župu Svetog Ivana gdje su mogli zapaliti svijeću, napisati molitvu i ostaviti svoj dojam. Na raspolaganju je bio i velik broj svećenika kod kojih su mogli doći na ispovijed ili duhovni razgovor.
Nadamo se da smo ispunili srca mnogih i pripremili za svetkovinu Svih svetih u kojoj slavimo i sve one dobre ljude koji nisu proglašeni svetima.

PISMO BRAĆI SVEĆENICIMA

“Znate li, don Zvone, koliko X. provodi vremena na mobitelu?”, upitala me je u župnom uredu nakon vjeronauka jedna ekipa 13-godišnjaka. “Ne znam”, odgovorio sam iskreno. “Ali čim me pitate, neka je prevelika brojka.” “Osam sati”, rekoše šokiravši me. “Osam sati?”, pitao sam razrogačenih očiju. “A ti?”, pitao sam djevojku pokraj njega. “Ja sam manje, šest.” “Šest sati?”, ponovno su se moje obrve izdignule do pola čela.
Braćo svećenici, to je naša realnost. I ovo nisu samo trinaestogodišnjaci, ovo su i naši srednjoškolci, i studenti i ostali mladi ljudi. Ne, ne provode oni svi cijelo jedno radno vrijeme na mobitelu poput gore spomenutoga dečka, no provode značajan broj minuta, ispričavam se, sati, na društvenim mrežama. Tamo gledaju doslovce sve. Od pjesama i filmova, preko nogometaša i influencera sve do vjerskih profila. Da, i vjere ima tamo. Zar ste sumnjali da tamo gdje mladi provode po nekoliko sati Bog ne će pronaći svoj put?
Braćo svećenici, to je i naš put. Društvene mreže sredstvo su pomoću kojih se evangelizira, nov način na koji se naviješta Krista.
U svibnju ove godine Dikasterij za komunikaciju objavio je dokument pod nazivom “Prema punoj prisutnosti. Pastoralno promišljanje o uključenosti na društvenim mrežama”. Odmah na početku Dikasterij ističe da “pitanje nije treba li se uključiti u digitalni svijet, nego kako to učiniti” (br. 1) jer mladi – kao i stari – traže da ih se susretne tamo gdje su oni, dakle i na društvenim mrežama koje nisu više samo oblik zabave i razbibrige, nego sastavni dio života tih mladih ljudi (usp. br. 1).
Drugim riječima, od tisuću (a možda i više!) objava koje mlada osoba ugleda taj dan na svome mobitelu, jedna od tih objava mora biti i vjerska, točnije, mora biti objava njihove župe. Hoće li to biti citat iz evanđelja toga dana ili pak neka lijepa misao, detalj iz života nekog svetca ili pak najava događaja u župi – mladi to moraju vidjeti! Da, proskrolat će to, kao i ostale objave koje vide, ali njihovo nesvjesno radi! Ne ćemo sada ulaziti predaleko u psihologiju, ali mlad čovjek zna prepoznati je li vjera, koja bi trebala biti najvažnija stvar u njihovim života, prisutna ili nije u jednoj od najvažnijih stvari u njihovom životu – društvenim mrežama. Dovoljno smo živjeli u komunizmu kada su nas gurali u sakristiju i govorili da nam nije mjesto u školama, da nam nije mjesto u javnim nastupima, da društveni život nije za Crkvu i vjeru. Sada priliku imamo. Iskorištavamo li ju?
Nemojte misliti da smatram da su facebook i instagram vrhunac pastorala. Ne. Dikasterij ističe da naš odnos s Bogom hrane molitva i sakramentalni život Crkve koji “u svojoj biti ne mogu biti reducirani na digitalni svijet” (br. 24). Papa Franjo kaže istu stvar: “Ako obitelj internet koristi da bi bila više povezana, da bi se potom susrela za stolom i pogledala u oči, tada je to resurs. Ako crkvena zajednica svoje djelovanje koordinira internetom, a zatim zajedno slavi Euharistiju, tada je to resurs.” (Poruka pape Franje za 53. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 2019.).
U tom pogledu možemo promatrati i poslanice sv. Pavla i sv. Ivana, predlaže nam gore spomenuti dokument Dikasterija. Ljubljeni učenik svoju drugu i treću poslanicu završava na isti način: “Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego se nadam da ću doći k vama i iz usta u usta govoriti da radost vaša bude potpuna” (2 Iv 1,12; usp. 3 Iv, 1,13-14). Naravno da je živi kontakt bolja metoda svakoga susreta pa tako i onoga koji treba prenijeti Radosnu vijest, no ne smijemo odbaciti činjenicu da je sv. Pavao bio influencer svojega doba te na tadašnji najmoderniji mogući način – pišući poslanice – evangelizirao. Zasigurno je netko i njemu prigovarao i odmahivao rukom govoreći “ma mačku o rep ti to, moj Pavle, dok ne dođeš k njima, ne će te slušati. A ni tada!”. Bogu hvala pa se Pavao nije dao obeshrabriti.
No ono što bih posebno želio istaknuti na kraju ovoga pisma braći svećenicima (zar nije i ovo “pismo” ostvareno preko tog digitalnog svijeta?), odnosi se na fokus rada na društvenim mrežama. Papa Franjo na svome putovanju u Panamu 2019. godine opisao je Gospu kao “najutjecajniju ženu u povijesti”. No ona je utjecala (eng. to influence) na druge tako što nije stavljala sebe u prvi plan, nego je olakšavala susret s Kristom (br. 80). Zato mislim da je dijelom opravdano negodovanje dijela svećenika na korištenje društvenih mreža za konstantno promoviranje sebe i iznošenje svojega mišljenja u vezi svega, doslovce svega, što se u svijetu dogodi. Takav je svećenik zaista postao moderni influencer, a ne navjestitelj Krista na digitalnom kontinentu koji je, dakako, potreban svojih misionara, kako jednom reče papa Benedikt XVI. Trebali bismo u prvi plan gurnuti župe te na taj način ostvariti povezanost župljana sa svojom matičnom zajednicom. Gurati u prvi plan Krista, a ne nas same. Ne propustiti napraviti najavu za svaki događaj u župi, kao i vijest o onome što se dogodilo. Kratkim prikladnim videom najaviti početak vjeronauka ili pak jaka vremena u liturgijskoj godini. Lijepim citatom nekoga svetca potaknuti ljude da dođu na božićnu/uskrsnu ispovijed. Prilika je mnogo, mladenačkih ideja još i više. Samo treba krenuti.
Neki će svećenici reći kako se oni ne razumiju u to. Za one koji su ispod 35 godina, moram reći: naučite. Još uvijek možete. I sam sam otvorio instagram profil tek kad sam došao na župu jer sam procijenio da mi je potreban. Da trebam biti tamo gdje su naši mladi. Pitao sam za savjet i slušao one koji su mi pomogli da se ubacim u taj svijet. Za one svećenike koji su ipak u dobi u kojoj im je teže shvatiti postulate moderne tehnologije: dajte župljanima da to rade. Dajte im da sami otvore web stranicu (značajan dio hercegovačkih župa nema web stranicu!), facebook stranicu i instagram profil. Oni će znati što treba činiti. Pitat će vas za dopuštenje prije svake objave, ali oni će vam olakšati taj put. Put koji je potreban. Put kojim moramo krenuti. Jer Crkva se ne smije zatvoriti u svoja četiri zida i čekati da im ljudi dođu. Odlazak na periferije, o kojemu zna pričati aktualni papa, jest i odlazak na društvene mreže – te periferije u našoj glavi, a centar svijeta u glavama mladih ljudi.

Don Zvonimir Rezo

Izvor: Crkva na kamenu

PORUKA PREDSJEDNIKA VIJEĆA ZA KATEHEZU I NOVU EVANGELIZACIJU BK BiH BISKUPA PETRA PALIĆA NA POČETKU ŠKOLSKE I VJERONAUČNE GODINE

Predsjednik Vijeća za katehezu i novu evangelizaciju BK BiH mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski na početku školske i vjeronaučne 2023./2024. godine uputio je poruku koju prenosimo u cijelosti:
Dragi vjeroučenici i roditelji, vjeroučitelji i svećenici!
Obraćamo vam se na početku nove školske i vjeronaučne godine, koja stavlja pred sve nas brojne izazove i poteškoće, ali i mogućnosti vjerskoga odgojnog djelovanja u situaciji u kojoj se nalazi današnje naše društvo i kultura. Crkva je uvijek iznova pozvana, prateći znakove vremena, novim žarom naviještati Božju Riječ i svjedočiti poruku evanđelja, odgajati nove naraštaje vjernika, odgovarati na temeljna pitanja o smislu ljudskoga života i postojanja, ponuditi odgovore o cjelovitu čovjekovu identitetu i ostvarenju, u svjetlu Božje Riječi i nauka Crkve, u ozračju Božje prisutnosti i djelovanja u našem životu, povijesti i kulturi.
O cjelovitu odgoju djece, pa tako i o odgoju u vjeri, nije moguće govoriti bez roditelja i obitelji. Roditelji su prvi odgojitelji i imaju presudnu odgojnu ulogu u životima svoje djece. Oni su prvi učitelji kako osnovnih ljudskih, kulturnih i socijalnih, tako i religioznih i moralnih vrjednota i vrlina. Stoga potičemo i ohrabrujemo vas, dragi roditelji, da budete svojoj djeci prvi učitelji i svjedoci vjere u obiteljima, te da u suradnji sa svojom župnom zajednicom i školom podupirete njihov trajni odgoj i rast u vjeri, osobito svojim prakticiranjem molitvenog i sakramentalnog vjerničkog života.
Župa je privilegirano mjesto življenja iskustava kršćanske vjere i crkvenoga zajedništva koje se događa kroz okupljanje zajednice, vjerničke susrete, zajednički hod u vjeri i istinski duhovni život Kristovih učenika koji se mole, primaju sakramente i slave euharistiju, uzajamno se pomažu i svjedoče ideale kršćanske vjere i služenja. Župa je stoga dragocjeno mjesto vjerskoga odgoja koji nazivamo župna kateheza. Kateheza uvodi djecu i mlade u otajstva kršćanske vjere i osobito u iskustva kršćanskoga života, molitve, pobožnosti i slavljenja sakramenata. Stoga pozivamo sve vas braćo svećenici, redovnice i vjernici laici koji ste preuzeli obveze i odgovornost za osnaženje i promicanje vjerskog odgoja u župnim zajednicama, da organizirate i provodite župnu katehezu. Ona povezuje i usklađuje obiteljski vjerski odgoj s vjeronaukom u školi kao cjelinom vjerskoga odgoja djece i mladih i nastavlja se u raznim oblicima vjerske formacije i vjerske prakse odraslih vjernika. U toj zadaći roditelji su vaši prvi suradnici, jer na taj način svjedoče svoju pripadnost Crkvi i izvršavaju obećanja o vjerskom odgoju djece koja su dali kod sklapanja svoga kršćanskoga braka i krštenja svoga djeteta.
Katolički vjeronauk u školi, već 30 punih godina od njegova povratka u školski odgojno-obrazovni sustav, daje vrijedan i nemjerljiv prilog sustavnu i cjelovitu odgoju djece i mladih. Uvjereni smo da on po svojim ciljevima, sadržajima i odgojnoj zadaći razvija i promiče cjelovit odgoj i razvoj djece i mladih, osnažuje izgradnju njihove osobnosti i identiteta, jer nastoji skladno povezati učeničke tjelesne, intelektualne, emocionalne, duhovne i moralne, kulturne i socijalne sposobnosti, potrebe i vrijednosti i tako omogućiti ostvarenje njihove pune ljudske i kršćanske zrelosti.
Pred školom su danas novi izazovi i potrebe. U tom pogledu Biskupska konferencija BiH odobrila je novi Kurikulum Katoličkog vjeronauka za osnovne škole i gimnazije koji će se u sljedećem razdoblju postupno provoditi u našim školama. Stoga pozivamo vjeroučitelje da sve svoje darove, sposobnost i snage posvete njegovu upoznavanju i provođenju u školama u skladu s uputama mjerodavnih odgojno-obrazovnih ustanova i naših katehetskih ureda.
U čvrstoj vjeri da Isus Krist, naš božanski Učitelji i Spasitelj, svojim Duhom nadahnjuje, prati i pomaže one koji ga ljube i izvršavaju povjereno im poslanje, župnike pozivamo da, zajedno s vjeroučiteljima i učenicima, u dan koji im je najprikladniji u prvoj polovici rujna, organiziraju Misno slavlje i zaziv Duha Svetoga za sretno odvijanje školske godine.
Svima vama želimo blagoslovljenu i uspješnu novu školsku godinu i sve učenike, roditelje, vjeroučitelje i svećenike stavljamo pod moćnu zaštitu Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i naše Majke.
Mons. Petar Palić
biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski
predsjednik Vijeća za katehezu i novu evangelizaciju BK BiH

(kta)

PRVA PRIČEST U NAŠOJ ŽUPI

Na nedjelju Dobrog Pastira, 30. 4., u našoj je župi 110 prvopričesnika po prvi put primilo u svoje srce Isusa u malenoj bijeloj hostiji. S nestrpljenjem su čekali ovaj dan, za kojeg su se pripremali kroz proteklu vjeronaučnu godinu. Vrhunac njihove pripreme bila je jučerašnja sveta ispovijed, kada su svi po prvi puta ispovjedili i pokajali se za svoje grijehe. Svim prvopričesnicima od srca čestitamo i molimo za obilje Božjeg blagoslova za njih i njihove obitelji. Prvopričesnike je ove godine kroz vjeronauk priprema župnik don Ivan Turudić koji je i predslavio ovo sveto misno slavlje, uz koncelebraciju kapelana don Ivana Turudića te đakona don Zvonimira Rezu. Župnik je u propovijedi istaknuo važnost euharistije kao izvora i vrhunca naše vjere te pozvao prvopričesnike da ustraju u redovitoj ispovijedi i nedjeljnoj svetoj misi.

Ovo su naši ovogodišnji prvopričesnici:

  1. Josip Ambruž
  2. Luka Bandić
  3. Lara Barišić
  4. Marija Begić
  5. Matea Beno
  6. Viktor Biloš
  7. Leona Bošnjak
  8. Nikolina Brkić
  9. Lucija Bukovac
  10. Josip Bulić
  11. Nada Curić
  12. Anđela Cvitanović
  13. Sebastijan Cvitanović
  14. Teo Cvitković
  15. Gabrijela Čabrilo
  16. Stefan Čavić
  17. Leon Ćorić
  18. Lukas Ćuk
  19. Dario Dragoje
  20. Karmen Dragović
  21. David Dujmović
  22. Tin Dujmović
  23. Ana Falak
  24. Tin Filipović-Grčić
  25. Ante Gabela
  26. Eugen Galić
  27. Gabriel Glibić
  28. Dominik Grubeša
  29. Lucija Grubišić
  30. Petar Jozić
  31. Lorena Jurković
  32. Leon Karačić
  33. Tia Karačić
  34. Klara Kardov
  35. Petar Knezović
  36. Patrik Kolobara
  37. Rafael Kolobara
  38. Antea Koštroman
  39. Karlo Kozina
  40. Toma Kraljević
  41. Ana Krtalić
  42. Jana Krtalić
  43. Lukas Laco
  44. Melani Lasić
  45. Matea Leko
  46. Marin Livaja
  47. Marko Lovrić
  48. Erika Malešević
  49. Emanuel Marić
  50. Iva Marić
  51. Josip Marić
  52. Lara Marijanović
  53. Matija Marinčić
  54. Nino Martinović
  55. Tino Martinović
  56. Lara Matoš
  57. Andrija – Luka Mihalj
  58. Mia Mijatović
  59. David Milićević
  60. Lucija Milićević
  61. Petra Milićević
  62. Ema Mitrović
  63. Nika Mitrović
  64. Ante Musa
  65. Jona Musa
  66. Matej Musulin
  67. Emanuel Naletilić
  68. Adrian Papac
  69. Tamara Paradžik
  70. Marijan Pavlović
  71. Marta Pavlović
  72. Blaženko Pehar
  73. Helena Pehar
  74. Lea Perić
  75. Dominik Pervan
  76. Neven Petrić
  77. Ivo Planinić
  78. Leon Pranjić
  79. Domagoj Prce
  80. Nina Primorac
  81. Rafaela Princ
  82. Stefan Prusac
  83. Katja Puzić
  84. Rafael Radić
  85. Nikola Rajič
  86. Jakov Rakić
  87. Matko Rozić
  88. Benedetta Sanfilippo
  89. Leon Sansović
  90. Katarina Sigler
  91. Marija Skender
  92. Ana Laura Soldić
  93. Eva Soldo
  94. Katja Soldo
  95. Leona Šakota
  96. Petra Šaravanja
  97. Vita Šimić
  98. Gabrijel Šimunović
  99. Nika Šunjić
  100. Noa Šušac
  101. Martin Tokić
  102. Andrej Tomić
  103. Stefan Tomić
  104. Vita Tomić
  105. Mateo Topalović
  106. Ivo Topić
  107. Drago Vidačak
  108. Matija Vidović
  109. Marija Vujković
  110. Sara Zovko

ZAVRŠEN CIKLUS PREDAVANJA O DEKALOGU

Došašće i korizma su "jaka" vremena u crkvenoj godini koja služe kao priprema za nadolazeće velike blagdane (Božić, odnosno Uskrs). Ove smo godine iskoristili ta dva milosna vremena kako bi produbili naše znanje o vrlo poznatim Božjim zapovijedima.

Naš đakon don Zvonimir Rezo u došašću je obradio prvu ploču Dekaloga razmatrajući izbliza naš odnos s Bogom koji je jedini Bog, čije je ime sveto i kojemu iskazujemo štovanje (osobito) nedjeljom. U korizmi su predavanja nastavljena s drugom pločom koja donosi sedam zapovijedi koje se odnose na čovjekov odnos s drugim ljudima. Kako treba izgledati poštovanje između roditelja i djece, kako i na koji način ubijamo druge ljude, seksualnost i njezine muke i radosti, krađe i laži te zle misli - to su bile neke od brojnih tema obrađene u ovoj korizmi. Posebnu je pažnju izazvalo predavanje o Petoj Božjoj zapovijedi (Ne ubij) tijekom kojeg je don Zvonimir razumski raskrinkao sve zablude o pobačaju pokazujući znanstvene činjenice o tom ubojstvu nerođene djece. Ipak, najviše znatiželjnika pohodilo je predavanje o Šestoj Božjoj zapovijedi. Ogroman broj mladih, koji nisu mogli stati u župnu dvoranu pa je predavanje premješteno u crkvu, svjedoči o njihovoh žeđi za jasnom misli o kršćanskom stavu prema seksualnosti i tjelesnosti. Don Zvonimir je iznio katolički nauk o ljepoti i svetosti tijela i spolnog čina te pozvao mlade da poštuju Božje savjete po kojima će im "ljepota seksa biti još ljepša", ustvrdio je đakon.

Velik broj mladih ljudi (ali i onih malo starijih!) odazivao se na ova predavanja te iznio jako pozitivna mišljenja o onome što su mogli čuti od don Zvonimira. On sam kaže: "Sve na veću slavu Božju i spasenje čovjekovo!". Radujemo se nekim novim temama i novim predavanjima.