Dragi župljani,
U ovom blagoslovljenom vremenu Božića kada slavimo rođenje našega Gospodina Isusa Krista, prožima nas radost i zahvalnost za najveći dar koji nam je Bog darovao – svoga sina. U jednostavnim jaslicama u Betlehemu rodio se onaj koji je Svjetlo svijeta, kako bi donio nadu, mir i spasenje svima nama.
Bog je postao čovjekom kako bi svaki čovjek mogao postati dijete Božje. Ova predivna istina poziva nas da i mi, poput pastira i mudraca, krenemo prema Kristu otvorenog srca, s vjerom koja nas vodi i s djelotvornom ljubavlju koja nas preobražava. Božić je povlašteno vrijeme u kojemu možemo dublje razmišljati o tome kako nismo sami – Emanuel, Bog s nama hodi našim putem, prisutan je u našim radostima i bolima neprestano nas pozivajući u zajedništvo s Njim.
Neka ova svetkovina Božića obnovi našu vjeru, neka nam u našu svakodnevicu unese svijest kako je Bog doista postao jedan od nas, kako bi snagom vjere u Krista koji donosi svjetlo u naša srca hodeći zemljom došli do Kraljevstva Božjega. Neka Svjetlo koje sja iz Betlehema obasja sve naše obitelji, našu župnu zajednicu i cijeli naš grad.
Blagoslovljenu svetkovinu Rođenja Gospodnjega – Božić žele vam:

don Ivan Turudić, župnik
don Ivan Martić, župni vikar
don Tomislav Čarapina, đakon

Proslava svetkovine Božića, kojom se s dubokom zahvalnošću sjećamo rođenja Isusa Krista,
Sina Božjega i sina Marijina, Spasitelja svijeta, ove godine je dodatno svečana. Naime,
obilježena je činjenicom da se događa u jubilarnoj 2025. godini od Isusova rođenja, koju cijelo
kršćanstvo proživljava svakih četvrt stoljeća. Ovaj jubilej stavlja pred nas istinu da Božić nije
samo spomendan nego živi susret: Bog koji ulazi u ljudsku povijest kao nemoćno Dijete, ali
svemoćno u ljubavi, donoseći svjetlo koje nadvladava svaku tamu.

I.

Općoj proslavi jubilarne godine, tijekom proteklih dvanaest mjeseci, s velikom radošću pridružili
su se i članovi naših biskupijskih zajednica. Zajedno sa svojim dušobrižnicima i vjeroučiteljima
hodočastili su u crkve koje su proglašene jubilarnim, pristupali sakramentu pomirenja, obavljali
osobne pobožnosti i duhovne vježbe, okupljali su se kao pripadnici različitih staleža i zvanja,
vršili djela milosrđa prema ljudima u potrebi.
Zajedno s brojnim vjernicima iz biskupija u Republici Hrvatskoj obavili smo jubilarno
hodočašće hrvatskih katolika u Rim, a zahvalni smo i što nas je Sveti Otac počastio posebnom
audijencijom na Trgu svetoga Petra, što je rijedak dar i ohrabrenje za naš narod.
Obilježili smo također 1100 godina od splitskih sabora, sjećajući se sa zahvalnošću njihove uloge
u oblikovanju crkvene i narodne povijesti te usmjeravanju pastoralnog djelovanja među
Hrvatima.

II.

Obilježavanje važnih jubileja uvijek je spojeno sa zahvalnim sjećanjem na važne datume i
zaslužne osobe iz vlastite prošlosti. No, takve proslave, posebice vjerske, dobivaju svoj puni
smisao jedino ako sjećanje na važne događaje i zaslužne stvaratelje iz prošlosti, osim na
zahvalnost, potiče ponajprije na novo stvaranje, na hrabrost za nova rješenja, na nasljedovanje
dobrih primjera, na ozbiljnu analizu sadašnjega trenutka i traženje odgovora na njegove izazove
radi planiranja i provođenja budućega djelovanja. Tako, sjećanje kršćana na važne osobe i
događaje iz davnine nikada nije pamćenje sȁmo radi čuvanja uspomene, nego ponajprije prigoda
da, na poticaj i po primjeru nekadašnjih velikana, ojača volja ljudi, koji obilježavaju obljetnice, u
svrhu davanja novoga doprinosa Crkvi i narodu.
U govoru hrvatskim hodočasnicima Papa je postupio upravo tako. Spojio je sjećanje na prošlo i
poticaj za buduće. Podsjetio je da brojna i molitvena prisutnost hodočasnika govori o živosti
vjere hrvatskoga naroda, koji je tijekom stoljeća znao ostati čvrst u zajedništvu s Crkvom i
vjeran nasljedniku apostola Petra. Dodao je kako duboko tješi činjenica primijetiti da korijeni
naše vjere nisu ostali nepomični u prošlosti, već nastavljaju donositi plodove i danas,
zahvaljujući svjedočanstvu hrvatskih obitelji, župnih zajednica i udruga. Tako je tradicija,
primljena od otaca, neprocjenjivo blago, koje brižljivo čuvamo te smo pozvani neprestano ga
obnavljati, uvijek ostajući otvoreni prepoznavanju onoga što Duh Sveti nadahnjuje. Naglasio je
Papa također da vjera raste i jača onda kada se dijeli. Stoga je pozvao da s radošću prenesemo
novim generacijama kršćanske vrijednosti, koje su oblikovale našu dugu povijest i kulturu. Na
taj način ćemo biti kvasac mira, dobra i nade u svijetu, koji je rastrgan nasiljem i ratovima, što i
mi poznajemo iz svoje prošlosti.

III.

Svetkujući Božić kršćani istovremeno pamte i djeluju. Naime, pamtimo da se Isus rodio radi
vršenja dobra i izgradnje mira na zemlji te radi vječnoga spasenja svih ljudi. I toga se s dubokom
zahvalnošću sjećamo. No, Isus je okupljao učenike i slao ih da djeluju, da drugima pokazuju
slavu Božju, navješćuju istinu o Njegovu spasenju i grade mir među ljudima. U tom smislu,

Božić nas poziva da dopustimo da nas Betlehemsko svjetlo prožme a tišina jaslica nauči motriti
ljude očima milosrđa te da i mi postanemo nositelji svjetla u ovom nemirnom i često ranjenom
svijetu.
Osim iskazivanja slave Bogu i izgradnje mira među ljudima, mnoga su također druga dobra
ovoga svijeta na koja Božić poziva sve ljude, a ponajprije kršćanske vjernike. Mnoge su još
vrednote za koje traži da budu zaštićene. I ovisno o povijesnom trenutku i društvenim
okolnostima u kojima bivaju ugrožene, upravo zbog toga neke od njih postaju dodatno aktualne i
treba ih prepoznati radi njihove zaštite. U tom smislu, posebice u ovo vrijeme na pozornici
božićnoga događaja, čiji je osnovni sadržaj istina o Božjem utjelovljenju, treba uočiti također
ženu i majku te rođenje i dijete, kao i potrebu da ih se štiti. Naime, osim o ljudskim osobama
žene i djeteta, njihovu dostojanstvu i pravima, koje se mora štititi, u ovom slučaju radi se i o
temeljnim vrednotama svakoga društva.
Prema dostupnim podacima, prošle godine je u svijetu ubijeno 83.000 žena i djevojčica, od čega
više od polovice su žrtve članova obitelji. Kažu isti izvori da je jedna žena svakih deset minuta
izložena nekom od oblika nasilja. Toga, nažalost, nije pošteđen ni jedan kraj u svijetu, a bolna je
istina da je to prisutno i u našim krajevima gdje je i femicid sve češća pojava.
Raste i broj djece koja su izložena nasilju u obitelji, školi, zajednici i u digitalnom prostoru.
Podaci pokazuju da je više od polovine dječaka i djevojčica najmanje jednom bilo tomu
izloženo: verbalno, fizički, seksualno, psihološki. A naspram tim žalosnim pojavama, važna je
božićna poruka da svako dijete ima pravo na sigurnost, dostojanstveno odrastanje i okruženje
koje ga štiti.
Treba prepoznati također da Sin, koji je rođen u božićnoj noći, podsjeća da svako začeto dijete
ima pravo biti rođeno i poziva na obvezu da se štiti ljudski život od začeća. Važna je to božićna
poruka u vrijeme kad je pobačaj vodeći uzrok smrti u svijetu. Naime, prema dostupnim
podacima, tijekom 2024. godine u svijetu je izvršeno više od 73 milijuna pobačaja, dok je kroz to
vrijeme umrlo nešto više od 67 milijuna ljudi zbog svih drugih razloga zajedno. To znači da su
pobačaji činili gotovo 52% svih smrtnih slučajeva, u čemu i Bosna i Hercegovina ima svoj udio.
A kad se tomu doda podatak da je u BiH samo prošle godine bilo 11.000 smrti više negoli
rođenja, čemu su doprinijeli i katolici (-1789), onda postaje sasvim jasno koliko je aktualna i
važna poruka o rođenju iz božićne noći.
Poštovana i draga braćo i sestre, zajedno s Papom pozivamo vas da s radošću prenesemo novim
generacijama kršćanske vrijednosti, koje su oblikovale našu dugu povijest i kulturu te na taj
način budemo kvasac mira, dobra i nade u svijetu.
Svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i ostalim Kristovim vjernicima čestitamo Božić i
želimo vama, kao i svima koji s nama žive, miran i blagoslovljen svaki dan u novoj 2026. godini.
Sarajevo – Mostar – Banja Luka, uoči Božića 2025. godine.

mons. Tomo Vukšić,
vrhbosanski nadbiskup i metropolit i
apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata
mons. Petar Palić,
mostarsko-duvanjski biskup i
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski
mons. Željko Majić,
banjolučki biskup

Jubilejski kalendar posebno je bogat događajima u listopadu. U središtu mjeseca nalazimo Jubilej marijanske duhovnosti (11.-12. listopada). Budući da je listopad posebno posvećen Gospi molitvom svete krunice, molitve jednostavnih i svetih, dobro je ponovno otkriti ljepotu časti koju odajemo Djevici kroz ovu molitvu. Kroz krunicu, naime, prizivamo ono kako je prva primila riječi Gospodnje, dopuštajući Bogu da se utjelovi i tako započne otkupljenje. Molitva krunice je, u mnogim aspektima, sažetak povijesti spasenja koja se sastoji od razmatranja trenutka utjelovljenja, naviještanja kraljevstva Božjega, patnje, smrti i uskrsnuća Kristova: “Misteriji koji prolaze pred nama su konkretni postupci u kojima se razvija Božje djelovanje prema nama. Kroz molitvu i meditaciju o životu Isusa Krista, pronalazimo njegov milosrdni pogled, lice koje izlazi ususret svima u različitim potrebama života. Marija nas na tom putu, pokazujući Sina koji zrači milosrđe samoga Oca. Ona je doista Odigitria, Majka koja pokazuje put k milosrdnoj ljubavi. Zato je ona i uzor i majka učenika. U svakom otajstvu krunice ona se čini bližom i prisutnom kao prva učenica svoga Sina, koja nas uvodi u prisno zajedništvo učenika (usp. Lk 1, 8-19).

Molitva krunice nas odgaja u evanđeoskoj logici. Naime, vodi nas da se susretnemo s utjelovljenom Riječi kako bismo se prepoznali u otajstvima Kristova života moljenjem otajstava ne razmišljamo samo o životu, kako bismo ga zatim prihvatili i slijedili. Tako otkrivamo put koji nas vodi da slijedimo Gospodina i budemo učenici u službi braći. Prihvaćajući i asimilirajući unutar sebe svu silinu događaja iz Isusova života, sudjelujemo u njegovu djelu evangelizacije kako bi Kraljevstvo Božje raslo i širilo se u svijetu. Mi smo učenici, ali i misionari te nositelji Krista, gdje god nas On poziva da budemo prisutni. Stoga ne možemo zatvoriti dar njegove prisutnosti unutar sebe. Naprotiv, pozvani smo sudjelovati u cjelini prema njegovoj ljubavi, nježnosti, dobroti i milosrđu. To je radost dijeljenja koja se ne zaustavlja ni pred čim, jer donosi poruku oslobođenja i spasenja.

Marija nam omogućuje razumjeti što znači biti Kristov učenik. Ona, oduvijek izabrana da bude Majka, naučila je biti učenica. Njezin prvi čin bio je slušanje Boga. Poslušala je navještaj Anđela i otvorila svoje srce kako bi prihvatila misterij božanskog materinstva. Slijedila je Isusa, pažljivo slušajući svaku riječ koju je izgovarao i sačuvala je u srcu (usp. Lk 2,19), sve je prebirala u svome srcu (usp. Lk 2,19) i postala živa uspomena na znakove koje je ostvario Sin Božji kako bi pobudio našu vjeru.

Međutim, nije dovoljno samo slušati. To je zasigurno prvi korak, ali slušanje se mora pretvoriti u konkretno djelovanje. Učenik, naime, stavlja svoj život u službu Evanđelja. Tako se Djevica Marija odmah uputila k Elizabeti kako bi joj pomogla tijekom trudnoće (usp. Lk 1,39-56); u Betlehemu je rodila Sina Božjega (usp. Lk 2,1-7); u Kani se brinula za zaručnike (usp. Iv 2,1-11) na Golgoti nije ustuknula pred boli nego je ostala pod Isusovim križem i postala Majka Crkve (usp. Iv 19,25-27); nakon uskrsnuća, utješila je Apostole okupljene u gornjoj sobi u iščekivanju Duha Svetoga, koji ih je preobrazio u hrabre navjestitelje Evanđelja (usp. Dj 1,14). Tijekom svog života, Marija je ostvarila ono što se od Crkve traži da čini u vječnom spomenu na Krista. U njenoj vjeri vidimo kako otvoriti vrata našeg srca da bismo poslušali Boga; u njenom odricanju otkrivamo koliko moramo biti pažljivi prema potrebama drugih; u njenim suzama pronalazimo snagu da utješimo one koji su u boli. U svakom od ovih trenutaka Marija izražava bogatstvo božanske milosrdne ljubavi koja izlazi ususret svima u svakodnevnim potrebama” (papa Franjo).

PORUKA ZA POČETAK ŠKOLSKE GODINE 2025./2026.

Dragi učenici i učenice, poštovani roditelji, cijenjeni učitelji, nastavnici,
vjeroučitelji i svi djelatnici u školstvu!
Na početku nove školske godine srdačno vas pozdravljam u Gospodinu i
upućujem iskrene molitve za blagoslov, snagu i mudrost u svemu što vas čeka. Školska
godina pred nama nije samo novi kalendarski ciklus, nego prilika da se svi mi, djeca,
roditelji, učitelji i Crkva još snažnije stavimo u službu onog svetog poziva koji se
zove: odgoj čovjeka.
U središtu tog poziva nalazi se sam Isus Krist, savršeni Učitelj. On nas ne poučava
samo riječima, nego cijelim svojim životom, ljubavlju koja se daruje, istinom koja
oslobađa, i milosrđem koje liječi. Krist nam pokazuje kako istinski oblikovati čovjeka,
ne samo znanjem, nego i milošću, pravednošću i ljubavlju. U Njegovoj školi učimo što
znači biti čovjek po Božjem naumu.
U vremenu u kojem se mnoge vrijednosti relativiziraju, u kojem se istina često
zamjenjuje mišljenjem, a dobrota slabo cijeni, vjeronauk u školi postaje svjetionik. On
nije samo jedan od predmeta, nego prostor gdje mladi čovjek može naučiti gledati
svijet Božjim očima, razumjeti sebe kao stvorenje koje ima dostojanstvo, poziv i cilj.
Kroz vjeronauk djeca ne uče samo o Bogu, nego i kako živjeti s Bogom i u skladu s
Božjim naumom.
Duh Sveti, dar Očeva srca, prisutan je u svakom naporu, svakom iskrenom pitanju,
svakom traženju istine. On je onaj koji prosvjetljuje razum, potiče srce, daje snagu da
budemo postojani u dobru. Neka Duh Sveti bude vođa i nadahnuće svima vama,
učenicima, roditeljima i učiteljima da biste u ovom školskom hodu rasli u mudrosti,
znanju i svetosti.
Stoga s posebnom odgovornošću upućujem poziv vama, dragi roditelji, da ne
dopustite da duhovni odgoj vaše djece ostane po strani. Vi ste prvi navjestitelji vjere.
Djeca upijaju ono što vide u vašem životu. Ako molitva, nedjeljna misa, poštovanje i
zahvalnost nisu prisutni u vašem domu, teško će ih nadomjestiti bilo koja odgojna ili
druga ustanova. No kada obitelj, Crkva i škola zajedno djeluju u duhu vjere i viših
vrijednosti, tada se može dogoditi ono čudo da dijete postane istinski slobodno,
odgovorno i plemenito biće.
Vama, dragi vjeroučitelji, učitelji, nastavnici i profesori želim zahvaliti za sav
trud, osobito u okolnostima koje često nisu lake. Neka vaše poučavanje ne bude samo
prenošenje znanja, nego i oblikovanje srca. Budite autentični, jer vaša osobnost govori
više od udžbenika. Vi ste svakodnevni svjedoci pred očima djece. Ako u njima
prepoznate Božje lice, vaš će rad postati poslanje, a ne samo posao.
Dragi učenici, vi ste budućnost naše domovine, naše Crkve i našega naroda.
Molim vas da u školi ne tražite samo ocjene i uspjeh, nego i prijateljstvo, istinu i
dobrotu. Ne zaboravite da ste ljubljeni: od svojih roditelja, učitelja, ali nadasve od
Isusa Krista, koji vas zove po imenu i ima plan za vaš život. Upoznajte Ga, tražite Ga,
i ne bojte se pitati o Njegovoj volji. Neka vam vjeronauk i život u vjeri pomognu u
tom traženju, uz pomoć Duha Svetoga koji govori u tišini vašeg srca.
Na kraju, pozivam sve nas da u novu školsku godinu uđemo s pouzdanjem u
Gospodina. On nas poziva da budemo vjerni u malom, u svakodnevnom, u skrivenom.
U Isusu Kristu imamo sigurno utočište i nepogrešivog Učitelja.

Neka nas sve prati zagovor svetih učitelja Crkve, osobito sv. Augustina, čiji blagdan
slavimo danas, i neka Duh Sveti vodi svaki korak, svaku riječ, svaki susret koji ova
školska godina donosi.

Mostar, 28. kolovoza 2025.
na spomendan sv. Augustina

✠ Petar Palić
mostarsko-duvanjski biskup
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski
predsjednik Vijeća BK BiH za katehezu i novu evangelizaciju

LJUBIČASTA:
Maja Alpeza
Luka (Igor) Andrić
Luka (Stipo) Andrić
Tom Aničić
Magdalena Barbarić
Gabrijel Bebek
Matea Bebek
Nikolina Bem
Iva Bevanda
Mariana Bevanda
Petra Boras
Eva Bošnjak
Domagoj Bubalo
Ivan Bukmir
ANIMATORI:  Bruno Mandić i Krsto Golemac

TAMNOPLAVI:
Katrin Bošnjak
Petra Bošnjak
Nika Bubalo
Leona Bubaš
Petar Cvitanović
Andrej Cvitković
Fran Čerkuč
Marko Čuljak
Nina Čuljak
Mara Ćeškić
Marko Ćorić
Nika Ćosić
Gabriela Ćurčić
Lucija Ćužić
Petra Koprena
ANIMATORI: Blanka Stanić i Ivan Letica

SVIJETLOPLAVI:
Ivan Ćosić
Klara Drlja
Nikol Džidić
Karmen Gilja
Lena Glibo
Marin Grle
Roko Grubišić
Marko Ivanković
Leona Jakovljević
Nina Jedvaj
Eva Jovanović
Mirta Jurić
Marjan Krtalić
Luka Kvesić
ANIMATORI: Marta Napoli i Lucija Kovačević

ZELENI:
Ema Kaljužny
Ana Knezović
Klara Kozarić
Ljiljana Kraljević
Ela Krešo
Ana Marie Križanac
Marta Lakičević
Marko Leko
Natali Lukić
Leona Majksner
David Matić
Petar Matijić
Matej Medić
Ante Miličević
Vito Mirnić
Mihael Musa
ANIMATORI: Ana Brajković i Toma Golemac

ŽUTI:
Petra Mandić
Dora Marić
Ela Marić
Lana Marić
Tamara Markotić
Vikotrija Martinac
Melani Mikulić
Lucija Miškić
Petar Musulin
Filip Pandža
Luka Pandža
Dragana-Lucijana Pavlović
Petar Primorac
Andrej Raič
Vlado Ramljak
David Rozić
ANIMATORI: Matej Šunjić i Lana Tole

NARANČASTI:
Luna Pejić
Viktoria Planinić
Katja Raič
Marija Raspudić
Leona Milka Rozić
Mihaela Rozić
Luka Sesar
Klara Slišković
Sara Stijaković
Veronika Stojanović
Marko Sulić
Matej Šarčević
Noa Šarić
Dominik Šimić
Roko Šimić
Filip Šutalo
ANIMATORI: Sara Šimić i Ozana Gagro

CRVENA:
Tamara Sulić
Sara Sušac
Una Šilić
Lucija Šimić
Nora Šimić
Eva Šimunović
Elena Šunjić
Leonardo Talić
Mihael Tirić
Viktor Vranić
Luka Vukojević
Luka Zelenika
Dominik Zovko
Maro Zovko
Petar Šimun Zovko
Ana Žilić
ANIMATORI: Vita Menalo i Martina Bevanda

Korizmena poslanica 2024.

 

„Što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama

da i vi imate zajedništvo s nama!“ (1 Iv 1,3)

 

Draga braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice,
draga braćo i sestre, Kristovi vjernici laici!

 

1. Započinjemo još jedno sveto liturgijsko korizmeno vrijeme. Korizma počiva na tri stupa: na molitvi, postu i djelima ljubavi. U pripravi za Jubilej 2025. papa Franjo nas poziva da ovu godinu posebno posvetimo molitvi.

Molitva je zapravo izričaj onoga tko smo mi. Stvoreni smo za odnos s Bogom. Indijski aktivist i državnik Mahatma Gandhi je govorio da je molitva potrebnija našoj duši nego hrana tijelu. Tijelo može postiti, duša ne može. Kao ljudska bića, trebamo moliti i potrebni smo molitve. Sveta Majka Terezija je rekla o molitvi: “Prije sam vjerovala da molitva mijenja stvari, ali sada znam da molitva mijenja nas, a mi mijenjamo stvari.“

 

2. Klasična definicija kaže da je molitva "uzdizanje našeg uma i srca Bogu". Svaka osoba ima svoje iskustvo molitve. Međutim, ono što je važno jest da svatko od nas odvoji vrijeme za molitvu, kratku ili dužu, u svojoj svakodnevnoj rutini. Za kršćane je molitva razgovor s Bogom, s Bogom koji gleda i pazi na nas, s Bogom koji nam se približio u Isusu Kristu, s Bogom koji nam daje dostojanstvo svojih sinova i kćeri.

Molitve je poput dolaska "kući" Bogu. Često smo negdje vani i okolo, radimo ovo i ono, i stoga je dobro s vremena na vrijeme vratiti se kući duhovno i razgovarati s Bogom o tome što se događa u našim životima, našim planovima, našim nadama, našim razočaranjima, našim izazovima i našim patnjama.

 

3. Jedna od iznenađujućih Isusovih uputa je da trebamo “uvijek moliti” (Lk 18,1-8; 21,36).

Kako to učiniti? Imamo obitelj za koju se treba brinuti, posao kojim se moramo baviti, obroke koje trebamo pripremiti, kupovinu koju treba organizirati, školu za djecu, sportske i rekreacijske aktivnosti. Ono s čime su se crkveni pisci u ranoj Crkvi složili govoreći o molitvi jest da ne moramo doslovno provesti dan na koljenima moleći se. Sve naše aktivnosti mogu postati molitva ako se čine u Kristovu duhu. Ako pokušamo unijeti ljubav u sva svoja djela tijekom dana, tada Krist živi u nama i Krist se u nama uvijek moli svom Ocu. Međutim, kako bismo njegovali Kristov duh u sebi, moramo imati posebne trenutke molitve i razviti male prakse koje nam pomažu vratiti naš um i srce Isusu Kristu tijekom dana. Kršćanska duhovnost poznaje bezbroj načina koji nas upućuju u molitvene navike, bilo da se radi o osobnoj ili zajedničkoj molitvi, kao i dovoljno različitih molitvenih obrazaca. Pritom ne smijemo zaboraviti da je molitva Oče naš jedina molitva koju je Isus prenio svojim učenicima; da euharistija, odnosno Sveta misa ostaje izvor i vrhunac svega kršćanskog života (LG, 11), a sakramenti uzvišeni sveti znakovi po kojima kršćanin na najizvrsniji način prima milost, koju Bog u sakramentima Crkve izlijeva u svako iskreno i otvoreno srce.

 

4. Još je jedna važna dimenzija molitve, koja duboko dotiče i život naših biskupijâ, a to je zajedništvo. Molitva nikada nije samo osobna. Svako ponašanje pojedinca ima utjecaj na zajednicu. Ne postoji nešto poput čisto privatnih radnji. Djelo ljubavi ili molitva može ojačati i posvetiti cijelu zajednicu.

I upravo jer je Crkva pozvana biti sakramentom ljubavi i jedinstva u svijetu, poslanje svih nas mora biti dovesti sve u međusobno zajedništvo u ljubavi i jedinstvu, tražeći prikladna sredstva za očuvanje, zaštitu i njegovanje zajedništva u Crkvi, župama, obiteljima, na radnim mjestima.

Najveća prijetnja poslanju Crkve nije od vanjskih čimbenika kao što su sekularizam, relativizam, materijalizam, konzumerizam ili onaj drugi i drugačiji. Najveći neprijatelj poslanja Crkve dolazi iznutra, od nas samih, bilo da smo svećenici, redovnici, redovnice ili vjernici laici. U ovogodišnjoj Korizmenoj poruci papa Franjo nas poziva da učinimo korak koji je važan za uspjeh korizme, a to je vidjeti stvarnost. Pozvani smo, dakle, vidjeti stvarnost u našoj biskupijskoj, župnoj, redovničkoj, obiteljskoj zajednici.

Stvarnost koju živimo u našim biskupijama i koju godinama osjećamo je podijeljenost i razjedinjenost. Međusobne podjele nekada su toliko utjecale i utječu na sve nas, tako da nemamo više snage ni gorljivosti usredotočiti se na svoje poslanje i potrebe i patnje onih koji su povjereni našoj skrbi, a osobito onih izgubljenih u vjeri i životu. To je ono na što nas je Isus upozoravao u evanđelju kada je rekao: „Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati.“ (Mk 3,24)

Pozvani smo ovu Korizmu shvatiti kako povlašteno vrijeme ne samo jačanja zajedništva i jedinstva u svom zajedničkom poslanju na slavu Božju, nego i vrijeme borbe protiv neprijatelja jedinstva unutar naše kuće. To je najprije drevni grijeh oholosti i ponosa, onaj stari Adam, koji trajno boravi u nama. Tu je zatim iskrivljeno poimanje crkvenosti, osobni interesi, ogovaranje i nesporazumi koji vode sve do otvorenog rivalstva i animoziteta. Držanje običaja i starih struktura radi sentimentalizma učinit će poimanje Crkve krivim i samu Crkvu suvišnom. Ne postoje „svete krave“ koje ne možemo žrtvovati Bogu za Njegovu veću slavu, bez obzira na to koliko smo privrženi prošlim tradicijama i običajima.

 

5. Kao biskup Katoličke crkve u ovim biskupijama, svjestan sam svoje dužnosti, poslanja i uloge kao pastira ovih biskupijâ, ujediniti cijelu biskupijsku zajednicu, svećenike, redovništvo i laike, kako bismo svi mogli ostvariti svoje poslanje jedinstva u zajedništvu. Podjele među vjernicima, u samim obiteljima, osobito u župama koje, nažalost, praktično ne žive u redovitom i istinskom zajedništvu Kristove Crkve u našim biskupijama još uvijek su, nažalost, naša svakodnevnica.

Stoga pozivam i potičem sve vas braćo svećenici, redovnici, redovnice i sve vas dragi vjernici na iskrenu i zauzetu molitvu za mir u svijetu, u našim obiteljima, za zajedništvo u našim biskupijskim zajednicama. Osobito vas pozivam na molitvu za sve one na području naših biskupija u neregularnim župama koji ne žive potpunu pripadnost i zajedništvo u Kristovoj Crkvi.

Zajedništvo i osobna i zajednička molitva neophodni su za plodnost našeg poslanja. Molitva i zajedništvo moraju biti ispred službe i svaka crkvena služba i svaka crkvena zajednica i institucija mora biti prožeta snagom molitve i zajedništva. Jer, ako nema molitve i zajedništva, nema ni uspješnog i kvalitetnog poslanja. Neuspjeh u molitvi je pokazatelj ponosa, jer mislimo da možemo izvršiti Kristovo poslanje koje nam povjerava bez njegove pomoći i bez njegove milosti, izbjegavajući život u punom zajedništvu Njegove Crkve.

 

Moleći svjetlo i snagu Duha Svetoga u izgradnji našega zajedništva, kao i zagovor Blažene Djevice Marije, svetoga Josipa i svetoga Mihovila, zaštitnika naših biskupija, svima udjeljujem Božji blagoslov za iskreni i djelotvorni korizmeni hod!

 

 

+ Petar, biskup

Župa sv. Ivana u Mostaru već drugu godinu zaredom organizira duhovnu obnovu kao pripremu za ulazak u korizmu. Ove su godine obrađivane bogoslovne kreposti: vjera, nada i ljubav. Sve je započelo u nedjelju večernjom svetom misom koju je predvodio don Zvonimir Rezo, župni vikar. U svojoj se propovijedi osvrnuo na izliječenog gubavca vukući paralelu s gubama u našem životu. "Svi mi imamo neku zabranjenu zonu u našoj duši koje se toliko sramimo da u nju ne puštamo apsolutno nikoga. Bogu tu želi ući i ozdraviti nas", ustvrdio je don Zvonimir što je brojne vjernika potaklo da se ispovjede te večeri. Nakon svete mise uslijedio je kapelanov nagovor o vjeri. Don Zvonimir je tumačio da je vjera blisko vezana uz vjernost, kao što nam i same te riječi ukazuju, tj. vjernik mora kroz život iskazivati svoju vjernost Bogu. Ta se vjera pak jača u suradnji s razumom jer "naša vjera nije nerazumna, nego nadrazumna: ona naime dohvaća visine koje razum sam nije kada dosegnuti". Nakon nagovora đakon don Mato Puljić održao je klanjanje tijekom kojeg su brojni vjernici pristupili sakramentu pomirenja.

Drugu je večer svetu misu predslavio župnik don Ivan Turudić, dok je nagovor na temu nade održao don Mato. Govoreći o nadi kao pouzdanju u vječni život koji nam Bog daruje, đakon je objašnjavao teškoće s kojima se beznadan ili očajan čovjek može susresti. "Samoubojstvo, frustracija i bijeg u masu tri su neuspješna načina za rješavanje problema beznađa. Rješenje je zapravo samo jedno: kršćanska nada", ustvrdio je don Mato dajući primjer Abrahama kao čovjeka duboke nade kojega to pouzdanje u Boga nije napuštalo. Nakon nagovora don Mato je s vjernicima molio krunicu božanskoga milosrđa dok su svećenici ispovijedali.

Treća je večer započela svetim misnim slavljem koje je predvodio župnik nakon kojeg je on sam i imao nagovor o ljubavi. Sav židovski zakon Isus je sveo na dvije zapovijedi ljubavi, tumačio je don Ivan, koje su kratke, ali bi se o njima moglo pričati bez prestanka. "Tragično mi je uvidjeti da mi je Bog zapovjedio da ga ljubim", snažno je ustvrdio don Ivan, "zar sam tako glup da mi Bog treba zapovjediti ljubav?". Također je naglasio kako se u drugoj zapovijedi ljubav zapravo kriju dvije: ljubiti bližnjega kao sebe samoga ukazuje na to da treba ljubiti sebe. Ljubiti sebe onako kako je to Bog zamislio, tj. spoznavajući u sebi Božju sliku.

Ovu su duhovnu obnovu sviranjem i pjevanjem animirali VIS Ljubljeni i Duo Sorelle koji redovito sviraju na nedjeljnim misama u ovoj župi.

Ova je duhovna obnova bila dobro posjećena te je već kratkoročna donijela određene plodove u srcima ljudi. Za nadati je se da to neće biti samo privremeno, nego će to zaista pomoći vjernicima da dublje prožive korizmu, a samim time i Uskrs.

Svim župljanima, župljanakama i ljudima dobre volje

Na dobro vam došao Božić, sveto porođenje Isusovo.

don Ivan Turudić, župnik
don Zvonimir Rezo, župni vikar
don Mato Puljić, đakon

Sinoć smo na uočnicu Svih Svetih, 31.10. obilježili deset godina od prvog Nightfevera u našoj župi.
Program smo započeli Svetom misom nakon koje je uslijedilo euharistijsko klanjanje ispunjeno meditacijama koje su pripremili naši animatori i uveličano pjesmama župnih zborova. Animatori su se pobrinuli da građani dobiju svjećice i upute ih u župu Svetog Ivana gdje su mogli zapaliti svijeću, napisati molitvu i ostaviti svoj dojam. Na raspolaganju je bio i velik broj svećenika kod kojih su mogli doći na ispovijed ili duhovni razgovor.
Nadamo se da smo ispunili srca mnogih i pripremili za svetkovinu Svih svetih u kojoj slavimo i sve one dobre ljude koji nisu proglašeni svetima.