0
BRAK PO CRKVENIM OCIMA
Jednakost između muškarca i žene, vjernost i evanđeoska obveza obilježja su kršćanskoga braka po kojima se od početka kršćanstva razlikovao od poganskih brakova. O tome se na Patrističkome zavodu Agustinianum u Rimu prošlih dana raspravljalo na temu „Kršćanski brak: biblijsko tumačenje i rimsko pravo“. Na simpoziju se također raspravljalo o miješanim brakovima. Osvrnuvši se na izvore kršćanskoga braka u razgovoru za Radio Vatikan otac Angelo di Bernardino, profesor patrologije, rekao je kako je prvi naraštaj kršćana u većini bio sastavljen od Židova koji su Krista prihvatili kao Mesiju, a istovremeno su poštovali bračni zakon važeći židovskome kao i poganskome svijetu. Kršćani su drugačije gledali na odnos između muškarca i žene u bračnoj zajednici: Krist je u središtu bračne unije, dakle brak nije samo ljudski čin, nego se shvaćalo da Krist, kao što se vidi na nekim slikama, stoji iza zaručnika, to je značilo da u braku ima nešto što nadilazi ljudski čimbenik, a to je milost Božja – istaknuo je otac di Bernardino. Svjedočanstvo o kršćanskome braku imamo u Novom zavjetu i svetome Pavlu koji savjetuje kršćansku zajednicu u Korintu. Potom u svetome Ignaciju, a naročito u Tertulijanu, u početku trećega stoljeća, koji govori o jedinstvenoj milosti u muškarcu i ženi. U isto vrijeme na Istoku Klement Aleksandrijski veoma lijepo piše o bračnome odnosu između muškarca i žene. Razmišljanje o braku tijekom vremena postaje sve dublje, poglavito sa svetim Augustinom, koji daje najveći doprinos u teologiji, promatrajući brak iz perspektive stvaranja muška i ženska – istaknuo je otac di Bernardino.
Na upit koje su vrednote kršćanskoga braka utvrdili crkveni oci, rekao je kako su istaknuli da brak nije privatna stvar, on podrazumijeva odnos prema društvu i naročito odnos prema vjeri. Veoma je važno uvođenje jasne razlike između rimskoga i Pavlova zakona, dakle ideja kako smo i u braku svi Božja djeca, stoga crkveni oci kao temeljnu vrednotu ističu bračnu vjernost, jednakost između muškarca i žene, dok je u židovskoj i poganskoj tradiciji zamjetna diskriminacija žene – kazao je otac Bernardino i dodao kako su kršćani, živeći najprije u poganskome društvu, a od IV. stoljeća u religiozno mješovitome društvu, potvrđivali kršćanski identitet koji se nije mogao miješati s poganskim zakonima i praksom, stoga su branili jednakost između muškarca i žene, uzajamnu vjernost koja obvezuje pred Bogom, ističući kako se civilni zakoni i praksa većine razlikuju od evanđeoskih zakona i kršćanske prakse. (kta/rv)
Jednakost između muškarca i žene, vjernost i evanđeoska obveza obilježja su kršćanskoga braka po kojima se od početka kršćanstva razlikovao od poganskih brakova. O tome se na Patrističkome zavodu Agustinianum u Rimu prošlih dana raspravljalo na temu „Kršćanski brak: biblijsko tumačenje i rimsko pravo“. Na simpoziju se također raspravljalo o miješanim brakovima. Osvrnuvši se na izvore kršćanskoga braka u razgovoru za Radio Vatikan otac Angelo di Bernardino, profesor patrologije, rekao je kako je prvi naraštaj kršćana u većini bio sastavljen od Židova koji su Krista prihvatili kao Mesiju, a istovremeno su poštovali bračni zakon važeći židovskome kao i poganskome svijetu. Kršćani su drugačije gledali na odnos između muškarca i žene u bračnoj zajednici: Krist je u središtu bračne unije, dakle brak nije samo ljudski čin, nego se shvaćalo da Krist, kao što se vidi na nekim slikama, stoji iza zaručnika, to je značilo da u braku ima nešto što nadilazi ljudski čimbenik, a to je milost Božja – istaknuo je otac di Bernardino. Svjedočanstvo o kršćanskome braku imamo u Novom zavjetu i svetome Pavlu koji savjetuje kršćansku zajednicu u Korintu. Potom u svetome Ignaciju, a naročito u Tertulijanu, u početku trećega stoljeća, koji govori o jedinstvenoj milosti u muškarcu i ženi. U isto vrijeme na Istoku Klement Aleksandrijski veoma lijepo piše o bračnome odnosu između muškarca i žene. Razmišljanje o braku tijekom vremena postaje sve dublje, poglavito sa svetim Augustinom, koji daje najveći doprinos u teologiji, promatrajući brak iz perspektive stvaranja muška i ženska – istaknuo je otac di Bernardino.
Na upit koje su vrednote kršćanskoga braka utvrdili crkveni oci, rekao je kako su istaknuli da brak nije privatna stvar, on podrazumijeva odnos prema društvu i naročito odnos prema vjeri. Veoma je važno uvođenje jasne razlike između rimskoga i Pavlova zakona, dakle ideja kako smo i u braku svi Božja djeca, stoga crkveni oci kao temeljnu vrednotu ističu bračnu vjernost, jednakost između muškarca i žene, dok je u židovskoj i poganskoj tradiciji zamjetna diskriminacija žene – kazao je otac Bernardino i dodao kako su kršćani, živeći najprije u poganskome društvu, a od IV. stoljeća u religiozno mješovitome društvu, potvrđivali kršćanski identitet koji se nije mogao miješati s poganskim zakonima i praksom, stoga su branili jednakost između muškarca i žene, uzajamnu vjernost koja obvezuje pred Bogom, ističući kako se civilni zakoni i praksa većine razlikuju od evanđeoskih zakona i kršćanske prakse. (kta/rv)
