0
BRAK PO CRKVENIM OCIMA

Svjedočanstvo o kršćanskome braku imamo u Novom zavjetu i svetome Pavlu koji savjetuje kršćansku zajednicu u Korintu. Potom u svetome Ignaciju, a naročito u Tertulijanu, u početku trećega stoljeća, koji govori o jedinstvenoj milosti u muškarcu i ženi. U isto vrijeme na Istoku Klement Aleksandrijski veoma lijepo piše o bračnome odnosu između muškarca i žene. Razmišljanje o braku tijekom vremena postaje sve dublje, poglavito sa svetim Augustinom, koji daje najveći doprinos u teologiji, promatrajući brak iz perspektive stvaranja muška i ženska – istaknuo je otac di Bernardino.
Na upit koje su vrednote kršćanskoga braka utvrdili crkveni oci, rekao je kako su istaknuli da brak nije privatna stvar, on podrazumijeva odnos prema društvu i naročito odnos prema vjeri. Veoma je važno uvođenje jasne razlike između rimskoga i Pavlova zakona, dakle ideja kako smo i u braku svi Božja djeca, stoga crkveni oci kao temeljnu vrednotu ističu bračnu vjernost, jednakost između muškarca i žene, dok je u židovskoj i poganskoj tradiciji zamjetna diskriminacija žene – kazao je otac Bernardino i dodao kako su kršćani, živeći najprije u poganskome društvu, a od IV. stoljeća u religiozno mješovitome društvu, potvrđivali kršćanski identitet koji se nije mogao miješati s poganskim zakonima i praksom, stoga su branili jednakost između muškarca i žene, uzajamnu vjernost koja obvezuje pred Bogom, ističući kako se civilni zakoni i praksa većine razlikuju od evanđeoskih zakona i kršćanske prakse. (kta/rv)

Svjedočanstvo o kršćanskome braku imamo u Novom zavjetu i svetome Pavlu koji savjetuje kršćansku zajednicu u Korintu. Potom u svetome Ignaciju, a naročito u Tertulijanu, u početku trećega stoljeća, koji govori o jedinstvenoj milosti u muškarcu i ženi. U isto vrijeme na Istoku Klement Aleksandrijski veoma lijepo piše o bračnome odnosu između muškarca i žene. Razmišljanje o braku tijekom vremena postaje sve dublje, poglavito sa svetim Augustinom, koji daje najveći doprinos u teologiji, promatrajući brak iz perspektive stvaranja muška i ženska – istaknuo je otac di Bernardino.
Na upit koje su vrednote kršćanskoga braka utvrdili crkveni oci, rekao je kako su istaknuli da brak nije privatna stvar, on podrazumijeva odnos prema društvu i naročito odnos prema vjeri. Veoma je važno uvođenje jasne razlike između rimskoga i Pavlova zakona, dakle ideja kako smo i u braku svi Božja djeca, stoga crkveni oci kao temeljnu vrednotu ističu bračnu vjernost, jednakost između muškarca i žene, dok je u židovskoj i poganskoj tradiciji zamjetna diskriminacija žene – kazao je otac Bernardino i dodao kako su kršćani, živeći najprije u poganskome društvu, a od IV. stoljeća u religiozno mješovitome društvu, potvrđivali kršćanski identitet koji se nije mogao miješati s poganskim zakonima i praksom, stoga su branili jednakost između muškarca i žene, uzajamnu vjernost koja obvezuje pred Bogom, ističući kako se civilni zakoni i praksa većine razlikuju od evanđeoskih zakona i kršćanske prakse. (kta/rv)