MOLITVENA OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA 2024.
Molitvena osmina za jedinstvo kršćana nastala je 1908. godine, papa Pio X. odobrio ju je godinu dana kasnije, 1909. godine, a 1916. godine papa Benedikt XV. preporučio ju je svim katolicima. Otada je Molitvena osmina za jedinstvo kršćana poprimala različite oblike i na različite je načine i s različitim temama organizirana.
Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana u zajedništvu s Povjerenstvom „Vjera i ustrojstvo“ Ekumenskog vijeća crkava i ove je godine izdalo prigodnu brošuru koja sadrži materijale za organiziranje ovogodišnje molitve za jedinstvo kršćana, koju preporučamo svim župnim, redovničkim i drugim zajednicama. Ovogodišnja tema Molitvene osmine je: Ljubi Gospodina Boga svojega… i svoga bližnjega kao sebe samoga.
Ako se analizira stanje današnjeg ekumenizma, onda se mora priznati da je i sam institucionalizirani ekumenizam danas u krizi u usporedbi s prijašnjim vremenima. Nakon pola stoljeća kršćanske suradnje i potrage za kršćanskim jedinstvom, u svim se Crkvama susreću trendovi koji upućuju na jačanje konfesionalnih identiteta, dogmatskog integralizma i zatvorenog tradicionalizma.
Pojam jedinstva obrađuje se u biblijskim tekstovima i cjelokupnom iskustvu ranijih kršćanskih zajednica. Povijest nam svjedoči da se u prva četiri stoljeća pojam jedinstva nije promatrao kao JEDINSTVO u svemu, već kao KOINONIA različitosti u skladu, kao slika cjelokupnog postojanja Trojstva. Bilo je mnogo vjeroispovijesti ili škola vjere (apostoli, sv. Atanazije, sv. Ćiril Jeruzalemski itd.), i sve su bile vrlo pravovjerne po sadržaju, ali ne jedna te ista; liturgija je bilo mnogo, a svaka regionalna crkva imala je svoju liturgiju. Kršćanski su se blagdani slavili na različite datume i postojali su različiti običaji kroz koje se vjera živjela, a to se nije smatralo razlogom za podjele ili raskole (npr. rasprava između Polikarpa iz Smirne i pape Aniceta oko Uskrsa ili slučaj o postu Augustinove majke u Milanu i Rimu i objašnjenje svetog Ambrozija itd.). Bilo je mnogo teoloških izraza vjere i u Novom zavjetu i kod otaca, a svi su postojali zajedno u toj koinoniji koja je predstavljala shvaćanje jedinstva.
Biblijski događaj o silasku Duha Svetoga pokazuje da je Božja perspektiva drugačija od naše ljudske. Duh Sveti je došao osobno na svakog pojedinog apostola, ne kao JEDAN koji pokriva sve, već kao različiti plameni jezici, dajući svakom od njih dar različitog jezika. Silazak Duha Svetoga ujedinio je apostole ne u smislu “duhovne zadruge”, nego u smislu koinonije sastavljene od raznih darova.
Poziv na jedinstvo nije opcija, to je zapovijed. To je Kristova želja i srž evanđeoske poruke, htjeli mi to ili ne. To nije staromodan, imperijalistički pogled, nije arogantna želja da se svijet ujedini silom, već duhovna težnja da se Božje stvorenje i Njegov narod spoje u skladu i koinoniji.
Vjerujem i nadam se da će i ovogodišnji pripremljen materijal koji dostavljamo pomoći u konkretnom zauzimanju za ostvarenje Kristove molitve: „Da svi budu jedno“ (Iv 17, 21).
✠ Petar Palić
mostarsko-duvanjski biskup
predsjednik Vijeća za ekumenizam i dijalog
među religijama i kulturama BK BiH