teoloski_simpozij.jpgSplit, (IKA) – Proteklih je dana iz tiska izišao Zbornik radova XIII. međunarodnog teološkog simpozija koji je pod radnim naslovom "Teologija i Crkva u procesima europskih integracija" u organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Splitskoga sveučilišta održan u Splitu 25. i 26. listopada 2007. Zbornik je objavila Crkva u svijetu, a priredili su ga prof. dr. Nediljko Ante Ančić i prof. dr. Nikola Bižaca. "Pospješuju li europski integracijski procesi i u kojoj mjeri razotkrivanje veoma krhke i malobrojne, da ne kažemo rahitične, visoko kompetentne i angažirane prisutnosti kršćana pa i teologa u odlučujućim segmentima politike, kulture i medija? Kako se Crkva i teologija u Hrvatskoj imaju odnositi naspram onih stavova u europskim kršćanskim pa i katoličkim krugovima koji eurointegracijama pripisuju nekakav gotovo samorazumljiv strukturalni dosluh s kršćanskim idealima zajedništva, solidarnosti i nenasilja?" Na neka od tih i sličnih pitanja pokušao je odgovoriti i međunarodni teološki simpozij, što su priređivači donijeli u Zborniku. Veći dio predavača u svojim se izlaganjima bavi pojedinim vidovima okvirne tematike, ostajući pritom na općoj, sveeuropskoj razini. Tako Ivan Cifrić, ukazujući na odnos europskih integracija i sekularizacije, zamjećuje slojevitost i zamjetnu različitost sekularizacijskih dinamika ovisno o konkretnim prilikama u europskim zemljama. Pritom naglašava kako sekularizacija u Europi ne znači dokinuće religijskoga, nego redefiniranje njegova odnosa naspram svjetovnomu te zagovara danas više nego ikada potrebnu suradnju svjetovnoga i religijskog. Sergio Lanza promatra eurointegracije u okviru globalne mobilnosti kultura te traga za konkretnim pastoralnim odgovorima, koji će Crkvi i njezinom navještaju riječi omogućiti egzistencijalnu aktualnost u vremenima sve raširenije postmoderne subjektivizacije i pluralizacije mišljenja i življenja. U kojoj mjeri i na koji način je unutar pojedinih religijskih skupina artikulirano nezadovoljstvo eurointegracijama, o tome govori Anđelko Milardović u svojoj komparativno intoniranoj studiji. O razlozima ‘za i protiv’ europskih integracija razmišlja R. Biel na temelju analize ulaska Poljske u Europsku uniju. Dok su nam neka od poljskih iskustava donekle već poznata, u puno manjoj smo mjeri svjesni golemih izazova što ih integracije postavljaju pred Crkvu i njezin pastoral. Pitanjem identiteta Europe bavi se Thomas Bremer. On dolazi do zaključka da zapadno i istočno kršćanstvo imaju važno, ali ne i isključivo značenje u određenju tog identiteta. Stoga su, misli on, kršćanske Crkve, svjesne te činjenice, pozvane pridonijeti očuvanju pluralnosti europskog identiteta koji u sebi okuplja religijske, ali i nereligijske idejne utjecaje. Tragajući za mogućim prinosom kršćana europskom zajedništvu, Ivan Bodrožić posvećuje svoju pozornost hodočašćenju te u njemu vidi izvrsno sredstvo promicanja zbližavanja i jedinstva među Europljanima. Ponešto je tradicionalnije o temi identiteta Europe razmišljao Romano Guardini. On je, prema interpretaciji Anđelka Domazeta, zastupao mišljenje o izvorno kršćanskom značenju Europe. Europa bi imala zadaću da, poučena svojim povijesnim iskustvima, pronađe za sebe i svijet ravnotežu između znanosti, tehnike i moći, s jedne, te etičke odgovornosti za cjelinu, s druge strane. Drugi pak autori tematiziraju, više ili manje razrađeno, poveznice između europskih integracija i situacije kršćanstva Hrvatskoj. Josip Grbac propituje aktualnu etičku situaciju Hrvatskoj. On pritom zagovara kritičniji pristup ulasku Hrvatske u Europu, kao i takav odgoj za vrijednosti koji ne bi bio sveden na uvažavanje vrijednosnih kriterija ponuđenih od strane Europske unije, već bi trebao imati i specifično hrvatske sadržaje. Specifičnost teološke misli u Hrvatskoj, s njezinim pozitivnim i negativnim vidovima, dolazi do izražaja u izlaganju Željka Tanjića. Nakon što je pokazao "postteološki" karakter našega doba i s tim povezanu marginalizaciju teološke misli u širim, europskim okvirima, on se osvrće i na odraz globalnih teoloških tokova na teologiju u Hrvatskoj. O utjecaju europskih integracija na području odgojno-obrazovnih sustava, a posebice na religijsku nastavu u Europi i Hrvatskoj, piše Ružica Razum. Ona se kritički suočava s prijedlozima pa i zahtjevima za nekonfesionalnim vjeronaukom te predlaže i promišlja određene inovacije unutar aktualnoga konfesionalnog modela vjeronaučne nastave u Hrvatskoj.

teoloski_simpozij.jpgSplit, (IKA) – Proteklih je dana iz tiska izišao Zbornik radova XIII. međunarodnog teološkog simpozija koji je pod radnim naslovom "Teologija i Crkva u procesima europskih integracija" u organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Splitskoga sveučilišta održan u Splitu 25. i 26. listopada 2007. Zbornik je objavila Crkva u svijetu, a priredili su ga prof. dr. Nediljko Ante Ančić i prof. dr. Nikola Bižaca. "Pospješuju li europski integracijski procesi i u kojoj mjeri razotkrivanje veoma krhke i malobrojne, da ne kažemo rahitične, visoko kompetentne i angažirane prisutnosti kršćana pa i teologa u odlučujućim segmentima politike, kulture i medija? Kako se Crkva i teologija u Hrvatskoj imaju odnositi naspram onih stavova u europskim kršćanskim pa i katoličkim krugovima koji eurointegracijama pripisuju nekakav gotovo samorazumljiv strukturalni dosluh s kršćanskim idealima zajedništva, solidarnosti i nenasilja?" Na neka od tih i sličnih pitanja pokušao je odgovoriti i međunarodni teološki simpozij, što su priređivači donijeli u Zborniku. Veći dio predavača u svojim se izlaganjima bavi pojedinim vidovima okvirne tematike, ostajući pritom na općoj, sveeuropskoj razini. Tako Ivan Cifrić, ukazujući na odnos europskih integracija i sekularizacije, zamjećuje slojevitost i zamjetnu različitost sekularizacijskih dinamika ovisno o konkretnim prilikama u europskim zemljama. Pritom naglašava kako sekularizacija u Europi ne znači dokinuće religijskoga, nego redefiniranje njegova odnosa naspram svjetovnomu te zagovara danas više nego ikada potrebnu suradnju svjetovnoga i religijskog. Sergio Lanza promatra eurointegracije u okviru globalne mobilnosti kultura te traga za konkretnim pastoralnim odgovorima, koji će Crkvi i njezinom navještaju riječi omogućiti egzistencijalnu aktualnost u vremenima sve raširenije postmoderne subjektivizacije i pluralizacije mišljenja i življenja. U kojoj mjeri i na koji način je unutar pojedinih religijskih skupina artikulirano nezadovoljstvo eurointegracijama, o tome govori Anđelko Milardović u svojoj komparativno intoniranoj studiji. O razlozima ‘za i protiv’ europskih integracija razmišlja R. Biel na temelju analize ulaska Poljske u Europsku uniju. Dok su nam neka od poljskih iskustava donekle već poznata, u puno manjoj smo mjeri svjesni golemih izazova što ih integracije postavljaju pred Crkvu i njezin pastoral. Pitanjem identiteta Europe bavi se Thomas Bremer. On dolazi do zaključka da zapadno i istočno kršćanstvo imaju važno, ali ne i isključivo značenje u određenju tog identiteta. Stoga su, misli on, kršćanske Crkve, svjesne te činjenice, pozvane pridonijeti očuvanju pluralnosti europskog identiteta koji u sebi okuplja religijske, ali i nereligijske idejne utjecaje. Tragajući za mogućim prinosom kršćana europskom zajedništvu, Ivan Bodrožić posvećuje svoju pozornost hodočašćenju te u njemu vidi izvrsno sredstvo promicanja zbližavanja i jedinstva među Europljanima. Ponešto je tradicionalnije o temi identiteta Europe razmišljao Romano Guardini. On je, prema interpretaciji Anđelka Domazeta, zastupao mišljenje o izvorno kršćanskom značenju Europe. Europa bi imala zadaću da, poučena svojim povijesnim iskustvima, pronađe za sebe i svijet ravnotežu između znanosti, tehnike i moći, s jedne, te etičke odgovornosti za cjelinu, s druge strane. Drugi pak autori tematiziraju, više ili manje razrađeno, poveznice između europskih integracija i situacije kršćanstva Hrvatskoj. Josip Grbac propituje aktualnu etičku situaciju Hrvatskoj. On pritom zagovara kritičniji pristup ulasku Hrvatske u Europu, kao i takav odgoj za vrijednosti koji ne bi bio sveden na uvažavanje vrijednosnih kriterija ponuđenih od strane Europske unije, već bi trebao imati i specifično hrvatske sadržaje. Specifičnost teološke misli u Hrvatskoj, s njezinim pozitivnim i negativnim vidovima, dolazi do izražaja u izlaganju Željka Tanjića. Nakon što je pokazao "postteološki" karakter našega doba i s tim povezanu marginalizaciju teološke misli u širim, europskim okvirima, on se osvrće i na odraz globalnih teoloških tokova na teologiju u Hrvatskoj. O utjecaju europskih integracija na području odgojno-obrazovnih sustava, a posebice na religijsku nastavu u Europi i Hrvatskoj, piše Ružica Razum. Ona se kritički suočava s prijedlozima pa i zahtjevima za nekonfesionalnim vjeronaukom te predlaže i promišlja određene inovacije unutar aktualnoga konfesionalnog modela vjeronaučne nastave u Hrvatskoj.