mostar_katedrala.jpg

MOSTAR: PROMEMORIJA ČLANU PREDSJEDNIŠTVA BIH
KIUM, 2014-12-15
     Primivši, 12. prosinca 2014., člana Predsjedništva BiH iz hrvatskoga naroda, dr. Dragana Čovića, dijecezanski biskup Ratko Perić, zajedno s generalnim vikarom don Željkom Majićem, uručio mu je Promemoriju, od 11. prosinca 2014., koju ovdje cjelovito objavljujemo. 

     Poštovani gospodine Predsjedniče!

Izražavajući Vam dobrodošlicu u središnju ustanovu Katoličke Crkve u Hercegovini i ponavljajući čestitke na povjerenju koje ste Vi osobno, Vaša stranka i Koalicija stranaka Hrvatskoga narodnog sabora izborili kod većine hrvatskoga naroda u BiH, želimo Vam uručiti ovu

P r o m e m o r i j u

kao podsjetnik na ovaj naš susret te izraz nade i očekivanja onih koji su Vam dali političko povjerenje.

Vaš program iznesen u sedam točaka:

– Ustavne promjene: federalizacija BiH, reforma Izbornoga zakona i s tim u vezi rješenje pitanja Mostara;

– Domovinski rat: dostojno poštovanje prema Domovinskom ratu i svim njegovim stradalnicima;

– Gospodarska održivost, rast i razvoj: novčana ulaganja i nova radna mjesta;

– Socijalna politika i briga za zdravlje: obitelj – temelj društva, poboljšanje životnoga standarda i uređenje zdravstvene skrbi;

– Jezik, kultura i obrazovanje: društvo znanja, zaštita jezika, promicanje kulture i športa, utemeljenje RTV kanala na hrvatskom jeziku;

– Vladavina prava i borba protiv kriminala i korupcije: jamčenje sigurnosti i zaštite od tuđe samovolje, omogućivanje svakomu pojedincu da se usavršava u svojim sposobnostima i znanju bez obzira na socijalno podrijetlo i imovinsko stanje;

– Europska i euroatlantska usmjerenost: kandidatura, korištenje fondova i aktivno sudjelovanje u izgradnji mira;

prošao je narodnu provjeru i stekli ste povjerenje. Sukladno tomu već ste preuzeli službu člana Predsjedništva BiH i sada ste u razgovorima s mogućim saveznicima oko ustroja vlasti na svim razinama. Iskreno želimo da se taj postupak, poštujući izbornu volju, što prije dovrši kako bi se sve ono proglašeno počelo provoditi a obećano posve ostvarilo.

Svjesni smo da je put uzak i strm. Ovu se državu već skoro dvadeset godina, od Daytona, sustavno zadržava u stanju beznađa odnosno u loncu: „ili se asimilirati ili emigrirati“! Učinci takve politike čitljivi su u Vašem programu kao odgovoru na takvo djelovanje. Stoga je povjerenje i očekivanje naroda ujedno i zahtjev za ispravljanje nepravdi i vraćanje dostojanstva svakoj osobi preko obitelji, narodne zajednice, društva i države, u pravednu uređenju političkoga okvira, jednakosti i ravnopravnosti svih, u zauzimanju za ponižene i uvrijeđene, sve kao uvjet istinita, pravedna i mironosna napretka.

     1 – Politički okvir

     – Nakazni Daytonski sporazum po kojemu je nedopustivo omogućeno etničko čišćenje i nepravedno stvoren državno-političko-ustrojstveni okvir u kojem je jedan od konstitutivnih naroda – hrvatski – omalovažen i osuđen na nestajanje, ljudski je, moralno i politički neprihvatljiv. I ne samo za one koje izravno pogađa, nego i za sve koji ovu zemlju vide kao politički sigurnu zbilju u sadašnjosti i budućnosti. Mjesna Crkva u Hercegovini, kao i partikularna Crkva u BiH, u više je navrata i na više načina ukazivala na ovaj zločin koji je učinjen hrvatskomu narodu i koji priznaju i pojedini međunarodni faktori. Potreba federalizacije ili regionalizacije ili entiteta u BiH, u vidu jednakopravnosti, konstanta je i sadržaj poziva i zahtjeva izraženih u tolikim porukama i službenim izjavama.

– Mogućnost izbora vlastitih predstavnika u tijelima vlasti visok je doseg demokratskoga uređenja. Nedavna prošlost, što zbog nepravedna Izbornog zakona što po nametnutim odlukama Visokih predstavnika, pokazala se kao velika smetnja prosperitetnu miru i održivosti ne samo društva, nego i države. Stoga Vas potičemo da ustrajete u danim obećanjima i podržavamo Vas u nastojanju da svaki od konstitutivnih naroda ima pravo izbora vlastitih političkih predstavnika a da mu ni u kojem slučaju drugi to ne nameću.

– Najdrastičnije o nepravednu sustavu govori primjer Mostara, jedinoga jačega grada s većinski hrvatskim stanovništvom. Visoki predstavnik 2004. nameće poseban Statut za Grad Mostar. Činjenica da od svih be-ha gradova samo u Mostaru vrijedi poseban Statut, dodatna je nepravda i diskriminacija prema Hrvatima! Ustavni je sud proglasio Statut djelomično neustavnim. Sada se ponovno traži neki poseban status. Zašto za Mostar ne vrijede ista izborna pravila kao i za druge gradove? Ili ovdje nametnuta nepravda mora biti pravilo? Komu ovakva nepravda donosi sreću? Stalno smo se držali stava da Mostar treba graditi kao jedinstven grad, u kojem vrijede ista izborna pravila kao i u drugim gradovima u BiH.

     2 – Identitet pojedinca i naroda

Identitet je, kažu, skup individualnih svojstava po kojima su pojedine osobe ili narod prepoznatljivi. Hrvatski narod na ovim prostorima stoljećima je stvarao vlastit identitet te zbog toga podnio nemale žrtve. Razni su izričaji toga identiteta. Spomenimo neke: opsluživanje naravnoga zakona, otvorenost prema životu i poštovanje svetosti svakoga ljudskog života od naravna začeća do naravna preminuća; vrijednost ženidbe i obitelji kako je sama narav propisala; vrijednost ljudske žrtve; predaja, uljudba, znanje, jezik, u svoj svojoj ljepoti i posebnosti kao doprinos razvoju bogatstva višeslojna društva; pošten rad i zarada; pomoć bližnjemu. Sve se ovo duboko podudara s kršćanskim zasadama Katoličke Crkve koja je pratilja hrvatskoga naroda od stoljeća sedmog!

Stoga i očekivanje onih koji su Vam dali političko povjerenje:

– na razini Zakonodavne vlasti: donošenje takvih zakona koji će promicati ove vrijednosti i

– na  razini Izvršne vlasti: stvaranje takvih uvjeta u kojima će ovaj identitet još više doći do izričaja. Svjedoci smo kako sve više mladeži i mlađih obitelji iseljava. A oni koji su ostali, na rubu su siromaštva ili u tzv. socijalnoj bijedi. I jednako radilo se o mladima, obiteljima, stradalnicima Domovinskoga rata, o onima s fakultetskim, srednjoškolskim ili nižim obrazovanjem, umirovljenicima i starcima. Svi kao da su prepušteni samima sebi. Politici emigriranja ili apsorbiranja u neku bezličnu masu treba stati u kraj! Stoga je briga oko očuvanja narodnoga identiteta neupitana vrijednost oko koje nema pogodbenjaštva. Briga za dostojanstven život od vlastita rada i znanja svrha je svake zdrave političke i civilne vlasti. Svojim programom ljudima ste probudili nadu, pružite im i radost ispunjenja svojih obećanja!

     3 – Crkva i država

Natuknice sekularno i sekularizam upućuju na odvojenost Crkve i države. Ističemo  da ni ideološki sekularizam ne znači nametanje areligioznosti društvu. BiH jest sekularna država, ali nikako ne smije postati država koja pojmom sekularnosti izgoni religiju iz javnoga prostora i života ili preferira ateizam ili jednu religiju nad drugom ili stvara neku sinkretističku religiju. Sekularna država osigurava slobodu ispovijedanja i promiče život u skladu s vjerskim zahtjevima koje ta ista država priznaje te vjernicima i vjerskim zajednicama omogućuje prostor djelovanja. Bosna i Hercegovina potpisala je Temeljni ugovor sa Svetom Stolicom. U njezinoj kratkoj samostalnosti dogodili su se razni susreti na najvišoj mogućoj razini. Pozdravljamo i Vaš skorašnji pohod papi Franji. Ali kako ne primijetiti:

– unatoč susretima i potpisanim Ugovorima, državna vlast – zakonodavna tijela BiH – nije donijela, već sedam-osam godina, nijedan provedbeni zakon toga Temeljnog ugovora.

– Pitanje nepravedno oduzete crkvene imovine kao da je tabu tema.

– Crkvene karitativne i znanstvene institucije u podređenu su položaju u odnosu na srodne civilne ustanove, pa i one u vlasništvu drugih vjerskih zajednica i pojedinaca.

– Vjerskim službenicima i stalnim zaposlenicima u crkvenim ustanovama de facto se ne priznaje općedruštveno koristan rad. Kao da smo još uvijek razvikani „neprijatelji naroda“, kojemu inače služimo egzistencijalno: humano, kulturno i profesionalno! Pitanje mirovinskoga i zdravstvenoga osiguranja nikako da se riješi. A što reći o pravičnoj naknadi za crkveno-kulturni doprinos toj istoj državi i društvu?!

Stoga očekujemo:

– da se što prije riješi pitanje zdravstvenoga i mirovinskoga osiguranja svećenika, redovnika i redovnica i drugih vjerskih službenika sa stalnim zaposlenjem u crkvenim ustanovama;

– da se donesu zakoni o povratu nepravedno oduzete crkvene imovine;

– da crkvene institucije ne nailaze na administrativne i druge zaprjeke prigodom traženja dozvola za gradnju objekata, ako o tome svjedoči potrebnasuglasnost Ordinarijata;

– da se riješi pitanje stalnoga zakonskog i proračunskog sufinanciranja Teološkoga instituta u Mostaru te Caritasovih karitativno-socijalnih ustanova:Sveta Obitelj, Nazaret, Emanuel i Mobilna skrb za stare i nemoćne  u Mostaru te Betanija i Betlehem u Čapljini; kao i sličnih ustanova koje vode redovnice i redovnici;

– da vrtići u vlasništvu Crkve uživaju ista prava kao srodne ustanove u privatnom vlasništvu;

– da se riješi pitanje bolničkoga kapelana i uopće pastoralne skrbi u bolnicama i zatvorima po uzoru na pastoral vojnika i vjeroučitelja u školama;

– da se riješi pitanje crkve Kristova Uskrsnuća u Mostaru. Vama je poznato da je župa sv. Ivana, apostola i evanđelista, najbrojnija u Hercegovini. A bez župne crkve! Sada se vjernici na crkvena slavlja okupljaju u neadekvatno preuređenu vojnom skladištu. Ugovor o korištenju istječe 2016. Poznato Vam je da smo prostor na kojem je započeta gradnja crkve kupili od Grada po tada važećim zakonima i tržišnim cijenama. Danas smo u nemalim poteškoćama s obzirom na pastoralno-liturgijske potrebe i na imovinsko-pravno

i administrativno stanje. Ostavljeni smo na cjedilu. Stoga Vas pozivamo da se zauzmete za rješenje ovoga gorućeg problema Crkve u Mostaru i Hercegovini. Sve po zakonu, mjerodavnosti i odgovornosti.

     Gospodine Predsjedniče! U nadi da ćete ovu Promemoriju prihvatiti u duhu istinske potrebe naroda koji Vam je dao povjerenje, i kojemu zajednički služimo svatko na svome sektoru, zahvaljujem Vam na susretu, sa željom da Vas Božić, zajedno s Vašim suradnicima, obdari blagoslovom u Vašem životu i mirotvornim uspjehom u odgovornu poslu!

 

 

Saopćenje za javnost Muftijstva mostarskog povodom promemorije biskupa Ratka Perića

Objavljeno utorak, 16 Decembar 2014 14:56

 

Povodom promemorije mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića, upućene hrvatskom članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a koja je medijski predstavljena u elektronskim i printanim medijima, Mostarsko muftijstvo objavljuje saopćenje za javnost u koje se kaže:

Islamska zajednica u gradu Mostaru opredjeljena je za međureligijski dijalog, izgradnju mira i povjerenja među religijama, narodima i svim građanima koji žive u ovom višereligijskom i multikulturnom gradu. Islamska zajednica svjedoči djelom to svoje opredjeljenje, koristeći sve prilike i povode da međureligijski dijalog doista zaživi u Mostaru i Hercegovini, pa u tom pravcu, predstavnici Islamske zajednice učestvuju na svim međureligijskim susretima i simpozijima, koji se organizuju s nivoa državnih institucija, nevladinih organizacija, ili pak, domaćih i stranih fondacija i udruženja koja promiču kulturu dijaloga, međuetničku saradnju i izgradnju povjerenja među narodima. Predstavnici Islamske zajednice u svim tim prilikama pokazali su svoju zainteresovanost, volju i htijenje da aktivno sudjeluju, budu promotori kulture mira i most sporazumjevanja među religijama i kulturama.

Muftijstvo mostarsko spremno je da s Mostarsko – duvanjskom biskupijom, Eparhijom zahumsko – hercegovačkom i primorskom, i Jevrejskom opštinom Mostar, radi i sarađuje na programima za kvalitetnija zakonska rješenja koje državne, federalne, kantonalne i lokalne strukture vlasti trebaju donijeti, a tiču se zdravstvenog i penzionog osiguranja za vjerske službenike, vjerske skrbi i brige u bolničkim ustanovama, kazneno – popravnim zavodima, statusu vjeronauke u osnovnim i srednjim školama, finansiranju vjerskih odgojno-obrazovnih ustanova i institucija od strane države, te posebno o povratu nacionalizovane imovine svim vjerskim zajednicama.

Mladi su posebno ranjiva kategorija našeg društva i valja nam njima posvetiti punu pažnju, dati im priliku da u svojoj vlastitoj zemlji i gradu, a ne tuđim zemljama i gradovima, traže svoje prilike za životnu egzistenciju, zaposlenje, osnivanje porodica i podizanje potomstva, i to su pitanja o kojima sve vjerske zajednice u ovome gradu imaju podosta posla, obaveza i odgovornosti. Mnogo je još ranjivih kategorija u našem gradu i društvu kojima treba socijalna i društvena briga, pažnja i skrb, stoga koristimo priliku da i na ovome polju uputimo poziv na saradnju Katoličkoj crkvi i svim drugim religijskim zajednicama u gradu Mostaru.

Povodom objavljivanja nedavne promemorije mostarsko-duvanjskog biskupa hrvatskom članu Predsjedništva, Muftijstvo mostarsko, koristi priliku da iskaže svoju spremnost i pozove Katoličku crkvu u Hercegovini, da u centralnoj – distrikt zoni grada Mostara, prihvati ruku mira, dijaloga i povjerenja, tako što će se dati podrška od strane svih, da se u toj zoni, na potezu nekadašnje vojne linije razgraničenja – linije smrti, a danas linije mira i međureligijskog susreta, otpočne izgradnja Islamskog kulturnog centra, nastavi izgradnja crkve Kristova Uskrsnuća i otpočne izgradnja jevrejske sinagoge. Smatramo da se ideja mira, pomirenja i dijaloga među religijama u ovom gradu, može i mora temeljiti, i, graditi isključivo na ravnopravnom poštivanju pravā svih religijskih zajednica u ovom gradu od strane Gradske uprave, njenog Gradonačelnika i službi koje donose odluke o izgradnji u centralnoj zoni grada Mostara.

Ne možemo i nećemo prihvatiti odluke gradskih nadležnih struktura, koje mimo zakonskih procedura, dodjeljuju dozvole za izgradnju stambeno – poslovnih i turističko – ugostiteljskih objekata u centralnoj gradskoj zoni, jednima, dok se te iste dozvole ne izdaju drugima samo zato što su drugi i drugačiji!

Pomno iščitana riječ mostarsko-duvanjskog biskupa, kao da je u pomenutoj promemoriji hrvatskom članu Predsjedništva, ali i Gradonačelniku i svim gradskim strukturama u upravi Grada, ultimativna, i ona glasi: rok za izgradnju započete crkve Kristova Uskrsnuća je 2016. godina! Ako se pozivamo na zakon, na pravo, pravdu i ravnopravnost onda se u tom istom paketu mora rješavati i gradnja Islamskog kulturnog centra na lokalitetu Lakišića vakufa, u najbližem susjedstvu započete gradnje crkve!

Želimo i ovu priliku da iskoristimo i još jednom obznanimo naš odranije jasni stav da se pitanje Grada Mostara može rješavati isključivo u duhu volje i spremnosti svih tako što će se uvažavati, poštovati i priznavati mehanizmi nacionalne jednakopravnosti, u jedinstvenome gradu sa organizacijom koja garantira svima ravnopravnost, a eliminiše dominaciju, preglasavanje i majorizaciju!

Gospodin biskup ne može tražiti za svoj narod u Mostaru primjenu principa „jedan čovjek jedan glas“ čime se omogućava majorizacija i diskriminacija jednog naroda, a zanemarivati politički sistem koji reguliše odnose između Bošnjaka i Hrvata u drugim kantonima i na nivou Federacije Bosne i Hercegovine. Gospodine biskupe daleko bi nas odvela tema o ugroženosti i neravnopravnosti samo jednog naroda u gradu Mostaru. Zar nije dovoljno kazati da je Mostar već pune dvije godine u vlasti samo jednog čovjeka, HDZ-ovog gradonačelnika, a da su Hrvati na svim rukovodnim mjestima brojnih Federalnih sigurnosnih agencija čije je sjedište u gradu Mostaru i ključnih pozicija unutar MUP-a HNK-a.

Islamska zajednica podržava pravo i stav da svi konstitutivni narodi u ovoj zemlji bez obzira na brojnost ostvaruju svoja ustavom zagarantirana prava i u tom pravcu spremni smo sarađivati na promoviranju vrijednosti zaštite univerzalnih ljudskih i prava vjernikā.

Ovim putem skrećemo pažnju bošnjačkim političkim predstavnicima na obavezu vrlo pažljivog i objektivnog sagledavanja opće društveno – političke klime u gradu Mostaru, koja se mora uvijek odgovorno, u interesu bošnjačkog naroda, koji živi u ovom gradu i regiji, sagledavati, planirati i pomno analizirati. Šteta bošnjačkom narodu ne smije biti ponovo nanesena, a moraju se iznalaziti putevi razvoja, napretka i prosperiteta na svim poljima, posebno ekonomiji, obrazovanju i kulturi, stoji u saopćenju za javnost koje potpisuje muftija mostarski Salem ef. Dedović. Saopćenje je dostavljeno najvišim organima Islamske zajednice i bošnjačkim politčkim i državnim predstavnicima.

 

MOSTAR: OSVRT NA MUFTIJINO PRIOPĆENJE

KIUM, 2014-12-19
     Biskupski ordinarijat uputio je 11. prosinca članu Predsjedništva iz reda hrvatskoga naroda Promemoriju, koja je i objavljena. Na nju je reagiralo Mostarsko muftijstvo, 16. prosinca, što je također službeno objavljeno. Generalni vikar don Željko Majić svoj pisani osvrt na reakciju uputio je gospodinu muftiji Salemu Dedoviću, 18. prosinca. Pismo prenosimo ovdje u cijelosti.       ——————

     Poštovani gospodine Muftija!

Pozdravljamo Vas s iskrenim poštovanjem. Osvrćemo se na Vaše „Saopćenje za javnost“, od 16. prosinca ove godine, koje su u dijelovima prenijeli pojedini portali, a Vi ga u cijelosti objavili na službenoj web stranici Mostarskoga muftijstva. Povod je Vašemu priopćenju Promemorija ovoga Ordinarijata, od 11. prosinca, adresirana na člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda dr. Dragana Čovića, a koju su potpisali biskup i generalni vikar. Naša Promemorija najvišemu državnom predstavniku, koji je na proteklim izborima zadobio većinsko povjerenje naroda kojemu je Katolička Crkva pratilja već četrnaest stoljeća, nijednom riječju ne niječe niti oduzima pravo drugim narodima i vjerskim zajednicama u ovoj državi i u ovom Gradu. Želimo vjerovati da na sličan način postupate i Vi u razgovorima s onima kojima je Vaš narod dao političko povjerenje kao i s drugim političkim čelnicima i nositeljima civilne vlasti.

U Promemoriji su iznesena mišljenja i stavovi, problematika, i očekivanja od novoizabrane vlasti. Uostalom, u njoj ništa nova što do sada nije kazano i što velikoj većini, ne samo katolika i Hrvata, nije dobro poznato. Pa zato i promemorija – podsjetnik na ono u predizbornom natjecanju obećano i više puta službeno traženo, i što se s pravom očekuje, ne samo od pojedinih političkih skupina i osoba, nego i od cjelokupne društvene i političke zajednice, kao temeljan zahtjev pravednosti na kojoj su jedino mogući duh dijaloga, izgradnja mira i povjerenja, i prosperitet društva i države.

Svoja mišljenja, probleme i očekivanja izrazili smo u tri točke. Vi ne slijedite tu metodologiju. No, radi boljega razumijevanja, mi ćemo se i u ovom osvrtu poslužiti istim načinom s nadom da će čitatelji prepoznati cjelovitost Vaše misli i našega viđenja, i u onomu u čemu se slažemo kao i u onomu u čemu se razilazimo.

     1 – Rješenje otvorenih pitanja vjerskih zajednica u BiH

Pozdravljamo Vašu spremnost oko zajedničkoga nastupa za rješenje otvorenih pitanja koja muče vjerske zajednice u BiH. Nadamo se da će novoizabrana vlast smoći snage i konačno i stvarno priznati Crkvama i drugim vjerskim zajednicama pravni status i općedruštveno koristan rad te zakonima regulirati zdravstveno i mirovinsko osiguranje i pravične nadoknade vjerskim službenicima i svima stalno uposlenima u vjerskim institucijama za njihov humani, kulturni i profesionalni rad. Jednako i u karitativno-socijalnim ustanovama kao i u bolnicama, vrtićima, kazneno-popravnim domovima i u odgojno-obrazovnim zavodima; da će se konačno donijeti zakon o restituciji ili denacionalizaciji nepravedno oduzete imovine. Spremni smo preko svojih predstavnika aktivno sudjelovati u izradi zajedničke osnove i nastupa pred civilnim vlastima u ovim pitanjima na svim razinama.

     2 – Politički okvir na državnoj i lokalnoj razini

Nije uputno da vjerski predstavnici otvaraju političke polemike. Ali u mjeri u kojoj politika pogađa pojedinca i zajednicu, ne treba se ustezati te i o toj temi progovoriti, uvažavajući demokratske dosege i ustavne odredbe. Bosna i Hercegovina država je konstitutivnih naroda ili nije uopće država. Konstitutivnost pretpostavlja jednakost i ravnopravnost u svemu i na svim razinama. Na žalost – to barem nikomu nije teško vidjeti, samo je pitanje hoće li i priznati – konstitutivni hrvatski narod kao najmalobrojniji u BiH nalazi se u neravnopravnu ili točnije u obespravljenu položaju. Recimo i ovdje: Daytonski sporazum po kojemu je jednomu narodu kojega je 32% u zemlji dodijeljeno 49% zemlje, po kojemu je nedopustivo omogućeno etničko čišćenje i nepravedno stvoren državno-političko-ustrojstveni okvir, i nakon kojega se u političkoj prašumi ustavnih promjena i više od stotinu „amandmana“, gdje se ni domaći građanin a vjerojatno ni vanjski kolonizator ne snalazi, praktično je osudio hrvatski narod na nestajanje! Da Vas podsjetimo na onu imperijalističku rečenicu izrečenu kardinalu Puljiću u Sarajevu još 2001. godine: Vi se Hrvati trebate ili „asimilirati ili emigrirati!“? I čemu bi služila većina tih političkih zakrpa ili amandmana na ovom političkom be-ha loncu, nego tomu da se radikalno provede ta politička odluka udruženoga pothvata protiv jednoga naroda? To je ljudski, moralno, narodno, politički i vjerski nedopustivo i neprihvatljivo! Kako protiv ovoga ne podignuti glas i ne očekivati i od drugih, kojih se ovo izravno ne tiče, da u duhu svega „multikulturalnoga“, „multireligioznoga“ itd., koje se neprestano naglašava, stvarno porade na ispravljanju nepravde! Umjesto toga, od čelnoga političara Vašega naroda, odmah nakon prošlih izbora, 14. studenoga, čusmo ovakvu imperijalističku:Nećemo udovoljiti zahtjevima hrvatskih stranaka u BiH predvođenih HDZ-om BiH koji zagovaraju stvaranje hrvatskog entiteta, posebne izborne jedinice, televizijskog kanala, škole! Zašto ne udovoljiti stvaranju škole s hrvatskim programom? Televizijskoga kanala na hrvatskom jeziku i s hrvatskim programom? Posebne hrvatske izborne jedinice itd.? Je li to protivno konstitutivnosti hrvatskoga naroda?

U svom Saopćenju kažete: Gospodin biskup ne može tražiti za svoj narod u Mostaru primjenu principa „jedan čovjek jedan glas“ čime se omogućava majorizacija i diskriminacija jednog naroda, a zanemarivati politički sistem koji reguliše odnose između Bošnjaka i Hrvata u drugim kantonima i na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

Gospodine muftija, što to regulira odnose jednakopravnosti između Bošnjaka i Hrvata u drugim županijama i na razini Federacije BiH? Izbor hrvatskoga člana predsjedništva u dva navrata? Ili, možda, povlačenje instituta zaštite nacionalnih interesa bošnjačkoga kluba s obzirom na zakon o RTV kanala na hrvatskom jeziku? Ili jednak broj parlamentarnih mjesta i ministarskih fotelja, ili dužnosničkih ureda javne uprave? Ili …?

Koliko nam je poznato, Ustav određuje razine vlasti, a i Izborni zakon ove zemlje razlikuje način provedbe izbora na razini lokalne samouprave, županija, entiteta i države. Visoki predstavnik 2004. nametnuo je poseban i jedinstven Statut za Grad Mostar, različit od statuta svih 130 tadašnjih općina. Nije li, u najmanju ruku, čudno da od svih be-ha gradova samo u Mostaru vrijedi poseban Statut? Ili Vi to čudovište ne uočavate? Ustavni je sud proglasio Statut djelomično neustavnim. Sada se ponovno traži neki poseban status. Sadržaj Promemorije i stav ovoga Ordinarijata jest da Mostar treba graditi kao jedinstven grad, u kojem vrijede ista izborna pravila kao i u svim drugim gradovima u BiH. Ni uz najbolju volju ne možemo razumjeti u čemu bi to bila majorizacija jednoga naroda nad drugim u Mostaru ako to nije u drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Zar zbilja ne vidite da je po ovom Statutu na djelu nepravda prema hrvatskom narodu u ovomu gradu?

     3 – Crkva Kristova Uskrsnuća

Vama je sigurno poznato da je Mostar kroz cijelo Otomansko carstvo – do vremena kada je izgrađena crkva sv. Petra i Pavla (1867., blagoslovljena 1872.) – bio bez katoličkoga vjerskog objekta – crkve. A ne može se reći da nije bilo katolika i prije Osmanskog osvajanja i za vrijeme toga Carstva kada su brojne crkve srušene a na temeljima nekih od njih sagrađene   džamije? Vjerujemo da Vam je isto tako poznato da su preko 100 godina (1881.-1990.) u Mostaru gradonačelnici bili mahom ne-Hrvati i da se u tom vremenu na jedvite jade izgradila samo jedna katolička crkva! Naime, tek 1980., nakon puno muke, posvećena je katedralna crkva u čast Marije Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. A ne može se nikako reći da je u to vrijeme katolika bio neznatan broj! Dakle, u 500 godina samo dvije crkve! A džamijȃ? Da ih prebrojimo?

I evo nas u tzv. demokratskom vremenu i novom društvenom uređenju. I što imamo?  Katolički vjerski objekt iz austrijskoga doba u Sjevernom logoru, nakon što ga je bezbožnička vlast pretvorila u muzej, za vrijeme posljednjega rata služio je za slavljenje sv. Mise, sada je pretvoren u džamiju, iako se znalo da je povijesno i stvarno katolički. U njemu je zatečen oltar i sve potrebito za slavlje sv. Mise; a crkva za župu od gotovo 20.000 vjernika nikako da se makne iz temelja.

Gradnja crkve Kristova Uskrsnuća istinska je potreba vjernika župe Svetog Ivana apostola i evanđelista koja je najbrojnija – vjerujemo ne samo katolička – vjerska zajednica u Hercegovini. Vjernici ove župe sada se na liturgijska i crkvena slavlja okupljaju u neadekvatno preuređenu vojnom skladištu. Ugovor o korištenju istječe 2016. Stoga Vaša: Pomno iščitana riječ mostarsko-duvanjskog biskupa, kao da je u pomenutoj promemoriji hrvatskom članu Predsjedništva, ali i Gradonačelniku i svim gradskim strukturama u upravi Grada, ultimativna, i ona glasi: rok za izgradnju započete crkve Kristova Uskrsnuća je 2016. godina!, najmanje je pomno iščitana. Jer ne radi se ni o kakvu „ultimatumu“, nego o svraćanju pozornosti na probleme u kojima se nalazi Katolička Crkva u ovomu gradu i vjernička zajednica župe Svetog Ivana. Vi kao vjerski čelnik jedne vjerske zajednice trebali biste među prvima  razumjeti ovu zabrinutost odgovornih u ovoj mjesnoj Crkvi.

Prostor na kojem je započeta gradnja bio je jedini slobodan građevinski prostor na području župe. I nije darovan nego je kupljen. On je bio u raspravama i razmišljanjima, pa čak jednom i predložen za gradnju katoličke katedrale, ali se kasnije nerazumno uvjetovalo i bez obrazloženja odustalo. Bilo je to Šezdesetih godina prošloga stoljeća kada se tražila nova lokacija nakon što je bezbožnička komunistička vlast, odmah nakon Drugoga svjetskog rata, otuđila građevinski materijal i nedugo zatim oduzela „katedralno“ zemljište na Rondou gdje je sada Hrvatski dom „Herceg Stjepan Kosača“. Treba li spominjati da gradonačelnici, onda drugačije nazivani, kao i drugi nositelji odgovornih službi u Gradu, nisu bili Hrvati?

Gospodine Muftija! Gradnja crkve Kristova Uskrsnuća imala je svoj pravni put od prostornoga planiranja preko kupnje zemljišta do urbanističke suglasnosti. A poznato Vam je da je Grad kao politički subjekt preuzeo zakone i rješenja gradskih općina. Da nije tako, koliko bi toga danas u gradu s građevinskim dozvolama iz toga vremena  bilo bespravno! Pa i u tzv. „centralnoj zoni“. I sama zgrada Vlade F BiH, u neposrednoj blizini gradilišta crkve Kristova uskrsnuća, iz toga je vremena. Kako to da je od svega, u cijelom gradu isplaniranoga i izgrađenoga, jedino sporna crkva Kristova Uskrsnuća? Da, i Hrvatsko narodno kazalište? Problemi koji su kasnije nastali najmanje trebaju imati međureligijski dijaloški dodatak i uteg. Vaša „pružena ruka“ da se u istom paketu mora rješavati i gradnja Islamskog kulturnog centra na lokalitetu Lakišića vakufa, u najbližem susjedstvu započete gradnje crkve,ne možemo čitati kao dobrosusjedsko razumijevanje goruće potrebe Katoličke Crkve i vjernika župe Svetog Ivana. Ovaj Ordinarijat nikada nije uvjetovao ili – ne daj Bože – osporavao gradnju bilo kojoj vjerskoj zajednici. Takav postupak očekujemo i od drugih. I budite sigurni: ni u snu nam ne bi palo na pamet graditi novu crkvu da kojim slučajem imamo već izgrađenu u krugu od 100 metara! Duh dijaloga među religijama očituje se u uzajamnu poštovanju, razumijevanju, prihvaćanju u različitosti, a nikako u osporavanju i uvjetovanjima. Crkva Kristova Uskrsnuća, kako rekosmo, ima svoju pastoralnu potrebu a onda moralno, političko i civilno pravo da se izgradi. Od Vas očekujemo, ako niste u mogućnosti pružiti nam ruku pomoćnicu, da svojim inicijativama ne ohrabrujete odugovlačenje pozitivne odluke i samim time potreban nastavak gradnje.

Želeći Vam od Boga svako dobro, iskreno Vas pozdravljamo.

Don Željko Majić, generalni vikar