Suuskrsli s Kristom

Sličnost i suobličenost Kristu. Kao što je Krist Gospodin u svome zemaljskom životu doživljavao odbijanja ljudi, neprihvaćanja, nerazumijevanja, klevetanja, uvrede, fizičke prijetnje, maltretiranja, križni put, usmrćenje, tako i njegovi sljedbenici po riječi Gospodnjoj: „Nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su mene progonili, i vas će progoniti" (Iv 15,20) proživljavaju slične stvari u svome životu. Svatko od nas na svoj način i u svoje vrijeme doživljava nerazumijevanja u svoj sredini, čudi se da ga drugi nazivaju svakakvim imenima, sve do nečastivoga, da podnosi nepravde, progone, nasilja, čak i samu smrt. U tome pogledu doista učenik je suobličen Učitelju svomu.

Različnost. Međutim, Krist je Gospodin, prema Očevoj volji i odluci i po svojoj božanskoj moći treći dan od mrtvih uskrsnuo na novost vječnoga života. Njegovo uskrsnuće nije kao ono Lazarovo, kao onoga mladića u Nainu, kao one djevojčice, Jairove kćeri, osobâ koje su opet umrle. Njegovo je uskrsnuće preobražena i proslavljena tijela. Takvo je proslavljenje duše i tijela, poput Isusova, doživjela samo Blažena Djevica Marija, i to posebnom povlasticom Božjom. Mi ljudi kad umremo, tj. kada nam se duša odvoji od tijela, ne doživljavamo uskrsnuće ni treći dan, ni do Sudnjega dana. Ljudska duša, kao bitna forma života, nakon posebnoga suda, kako je već zaslužila u tijelu na ovome svijetu, i dalje živi bilo u raju, ili u čistilištu, ili u paklu.

Suukopani – suuskrsli. Sveti Pavao piše u Poslanici Kološanima: s Kristom ste „suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih" (Kol 2,12). I po drugi put nekoliko redaka kasnije: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore", na nebesima (Kol 3,1). U oba slučaja riječ je o uronjenju u krsnu vodu, što naznačuje smrt, suukopanost, i o izronjenju iz vode, što naznačuje život. Mi dakle po krštenju, po vjeri i posvetnoj milosti već imamo zalog vječnoga života. Ali:

Uskrsnut ćemo na Sudnji dan. Naša nas vjera uči da ćemo uskrsnuti na Posljednjem ili Strašnom sudu kada prestane naš zemaljski život i nastane „nova zemlja i novo nebo". Tada će naša tijela uskrsnuti i sjediniti se s našom dušom u punu ljudsku osobu, koja će živjeti kako je na zemlji zavrijedila: pravednici na život vječni, a nepravednici u mukama vječnim.

Kad je Isus svojim učenicima govorio – i to tri puta – da će on podnijeti žive muke, da će umrijeti, ali će uskrsnuti od mrtvih, apostoli nisu nikako mogli uhvatiti niti shvatiti što to on hoće reći. Nisu to ni pamtili. Ali kad je Isus stvarno uskrsnuo i kad im se stao ukazivati, onda su im se upalila svjetla. Ne bismo se mi danas smjeli nalaziti u sličnoj situaciji: da ne znamo što znači uskrsnuće, da ne vjerujemo onomu koji nam o tome propovijeda svake nedjelje i što izražavamo u Vjerovanju riječima: Vjerujem… u uskrsnuće tijela.

Uskrsnuće nam je Isus obećao, zajamčio i svojim uskrsnućem potvrdio. Mi vjerujemo u to obećanje i nadamo se tomu velikom Božjem daru u nebu.

Sretan Uskrs svim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svemu puku Božjemu!