ivica_sola.jpgIz godine u godinu tema homoseksualaca i njihovih prava nameće se kao pitanje oko kojeg se ne lome samo verbalna koplja već nerijetko i bejzbol-palice. Spot s dva momka koja se ljube cenzuriran na nacionalnoj televiziji, a koji je Aleksandar Stanković pustio u nedjelju, doživljen je ili kao osvajanje novih prostora slobode, ili kao maltretiranje većine od strane manjine. Bijes prema nametljivosti homoseksualnih osoba u borbi za ostvarenje svojih interesa te fokusiranje društva na "te čudake" skreće pozornost s pravog problema koji stoji u pozadini "eksplozije homića u javnosti": to je problem krize identiteta ljevice i lijevih političkih stranaka uopće. Velike teme europske ljevice sve donedavno bile su vezane uz pitanja radništva, socijale i socijalne države, ekonomske pravednosti općenito. Od sjevera do juga našeg kontinenta socijalističke i socijaldemokratske stranke bile su saveznice i odvjetnice šljakera i svih onih društvenih skupina koje nisu imale vlast "nad sredstvima za proizvodnju". Propašću projekta socijalne države (čak i u Švedskoj gdje je ljevica nakon "milijarde" godina sišla s vlasti) te jačanjem deregulacije, radništvo je prepušteno samo sebi, odnosno samoregulaciji tržišta sa sve manjim ili nikakvim utjecajem (socijalne) države.

Smokvin list za socijalne probleme

Radnika više ne štiti nitko, on je igračka tržišnih hirova. Kapitalizam se posvuda pretvorio u socijalizam za bogate, a politika je postala podčinjena tako shvaćenoj ekonomiji. U takvom neoliberalnom konceptu inferiornosti politike naspram ekonomije ljevica je morala tražiti nove teme i identitetska utočišta. I našla ga je među – homoseksualcima, tj. u borbi za njihova prava kada na radnička već ne može utjecati. Drugim riječima, ako već ne možemo svoj identitet lijeve stranke graditi kao nekoć na savezu s radništvom i socijalom izručenim iracionalnom i ćudljivom bogu zvanom Tržište, dajte nam nove socijalne skupine koje će nas učiniti prepoznatljivima u političkoj geografiji. Ovo premještanje fokusa ljevice nerijetko se naziva i imenom "zapaterizam" misleći pritom na španjolskog premijera kojem su pitanja prava homoseksualaca dugo bila smokvin list za mnoštvo neriješenih socijalnih i gospodarskih pitanja. U tom smislu Finkielkraut kaže: "Zaista je šteta da se ljevica danas identificira, kako se događa u Španjolskoj, s liberalizacijom navada; biti danas ljevičar u Europi želi reći da se zalažeš za homoseksualne brakove. To je vrlo siromašna definicija koja pokazuje gubitak utjecaja politike na ekonomiju. Kada bi politika utjecala na ekonomiju, borba bi se i vodila ondje, na tom polju. No ako, kao danas, politika postane sluškinja kapitala, ona se limitira na bavljenje ljudskim navadama… Ljevica se zato treba ozbiljno zapitati o smislu i budućnosti vlastitog identiteta."

Zaštita prava majmuna

Kako su u Španjolskoj homoseksualci i sukladne teme već više puta spašavali Zapatera i zaklanjali pogled na nemoć ljevice u njenim esencijalnim društvenim zadaćama koje proizlaze iz njenog "tradicionalnog identiteta" proleterskog odvjetnika, kao nagradu dobili su "full opremu" te su izjednačeni po svemu s heteroseksualnim parovima, djecu uključujući. No, zapaterizam ide dalje. Dok divljanje cijena goriva tjera na ulice španjolske ribare i šofere, dok hrana i energenti svednevice poskupljuju, a prava homoseksualaca postala normalna stvar oko koje se javnost sve manje glođe, ljevica u Španjolskoj vadi nove adute vlastitog političkog djelovanja i ljevičarskog "identiteta". Kao dimna bomba ovaj put ljevičarima trebaju poslužiti ne homoseksualci već majmuni kojima bi se, na tragu Singerove biocentričko-senzističke paradigme, kao i ljudima, trebao prikrpiti koncept "ljudskih" prava (kada već ne mogu zaštititi prava radnika, ljevičari se okreću pravima majmuna). Tako, nakon što su homoseksualci vratili ljevici "identitet" i poslužili za prikrivanje nemoći politike nad gospodarskim nevoljama, sada bi majmuni trebali zamagliti divljanje cijena nafte i bijes ribara i drugih građana jer se javnost već zabavlja tim "majmunskim" polemikama. U Hrvatskoj ljevica na čelu sa SDP-om i Milanovićem ide sličnim putem. Nemoćna, zbunjena, nejasnog identiteta, jedini svoj ljevičarski specifikum pokazuje pridružujući se homoseksualcima u paradama. Zato svi koji bjesne na homoseksualce i njihovu napadnost neka ipak malo "smanje doživljaj". Njihovo paradiranje i u Hrvatskoj zapravo je neka vrsta humanitarno-političkog rada s geslom: "Samo homić ljevicu spašava!" I zato se na ulici bučno oglašava.

Ivica Šola /  glas-slavonije.hr

ivica_sola.jpgIz godine u godinu tema homoseksualaca i njihovih prava nameće se kao pitanje oko kojeg se ne lome samo verbalna koplja već nerijetko i bejzbol-palice. Spot s dva momka koja se ljube cenzuriran na nacionalnoj televiziji, a koji je Aleksandar Stanković pustio u nedjelju, doživljen je ili kao osvajanje novih prostora slobode, ili kao maltretiranje većine od strane manjine. Bijes prema nametljivosti homoseksualnih osoba u borbi za ostvarenje svojih interesa te fokusiranje društva na "te čudake" skreće pozornost s pravog problema koji stoji u pozadini "eksplozije homića u javnosti": to je problem krize identiteta ljevice i lijevih političkih stranaka uopće. Velike teme europske ljevice sve donedavno bile su vezane uz pitanja radništva, socijale i socijalne države, ekonomske pravednosti općenito. Od sjevera do juga našeg kontinenta socijalističke i socijaldemokratske stranke bile su saveznice i odvjetnice šljakera i svih onih društvenih skupina koje nisu imale vlast "nad sredstvima za proizvodnju". Propašću projekta socijalne države (čak i u Švedskoj gdje je ljevica nakon "milijarde" godina sišla s vlasti) te jačanjem deregulacije, radništvo je prepušteno samo sebi, odnosno samoregulaciji tržišta sa sve manjim ili nikakvim utjecajem (socijalne) države.

Smokvin list za socijalne probleme

Radnika više ne štiti nitko, on je igračka tržišnih hirova. Kapitalizam se posvuda pretvorio u socijalizam za bogate, a politika je postala podčinjena tako shvaćenoj ekonomiji. U takvom neoliberalnom konceptu inferiornosti politike naspram ekonomije ljevica je morala tražiti nove teme i identitetska utočišta. I našla ga je među – homoseksualcima, tj. u borbi za njihova prava kada na radnička već ne može utjecati. Drugim riječima, ako već ne možemo svoj identitet lijeve stranke graditi kao nekoć na savezu s radništvom i socijalom izručenim iracionalnom i ćudljivom bogu zvanom Tržište, dajte nam nove socijalne skupine koje će nas učiniti prepoznatljivima u političkoj geografiji. Ovo premještanje fokusa ljevice nerijetko se naziva i imenom "zapaterizam" misleći pritom na španjolskog premijera kojem su pitanja prava homoseksualaca dugo bila smokvin list za mnoštvo neriješenih socijalnih i gospodarskih pitanja. U tom smislu Finkielkraut kaže: "Zaista je šteta da se ljevica danas identificira, kako se događa u Španjolskoj, s liberalizacijom navada; biti danas ljevičar u Europi želi reći da se zalažeš za homoseksualne brakove. To je vrlo siromašna definicija koja pokazuje gubitak utjecaja politike na ekonomiju. Kada bi politika utjecala na ekonomiju, borba bi se i vodila ondje, na tom polju. No ako, kao danas, politika postane sluškinja kapitala, ona se limitira na bavljenje ljudskim navadama… Ljevica se zato treba ozbiljno zapitati o smislu i budućnosti vlastitog identiteta."

Zaštita prava majmuna

Kako su u Španjolskoj homoseksualci i sukladne teme već više puta spašavali Zapatera i zaklanjali pogled na nemoć ljevice u njenim esencijalnim društvenim zadaćama koje proizlaze iz njenog "tradicionalnog identiteta" proleterskog odvjetnika, kao nagradu dobili su "full opremu" te su izjednačeni po svemu s heteroseksualnim parovima, djecu uključujući. No, zapaterizam ide dalje. Dok divljanje cijena goriva tjera na ulice španjolske ribare i šofere, dok hrana i energenti svednevice poskupljuju, a prava homoseksualaca postala normalna stvar oko koje se javnost sve manje glođe, ljevica u Španjolskoj vadi nove adute vlastitog političkog djelovanja i ljevičarskog "identiteta". Kao dimna bomba ovaj put ljevičarima trebaju poslužiti ne homoseksualci već majmuni kojima bi se, na tragu Singerove biocentričko-senzističke paradigme, kao i ljudima, trebao prikrpiti koncept "ljudskih" prava (kada već ne mogu zaštititi prava radnika, ljevičari se okreću pravima majmuna). Tako, nakon što su homoseksualci vratili ljevici "identitet" i poslužili za prikrivanje nemoći politike nad gospodarskim nevoljama, sada bi majmuni trebali zamagliti divljanje cijena nafte i bijes ribara i drugih građana jer se javnost već zabavlja tim "majmunskim" polemikama. U Hrvatskoj ljevica na čelu sa SDP-om i Milanovićem ide sličnim putem. Nemoćna, zbunjena, nejasnog identiteta, jedini svoj ljevičarski specifikum pokazuje pridružujući se homoseksualcima u paradama. Zato svi koji bjesne na homoseksualce i njihovu napadnost neka ipak malo "smanje doživljaj". Njihovo paradiranje i u Hrvatskoj zapravo je neka vrsta humanitarno-političkog rada s geslom: "Samo homić ljevicu spašava!" I zato se na ulici bučno oglašava.

Ivica Šola /  glas-slavonije.hr