tijelovo.jpgBlagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove, blagdan je sakramenta u kojem prebiva sama Ljubav što se tijelom učinila iz prevelike samilosti prema ljudima.

U četvrtak po blagdanu Presvetog Trojstva, Crkva slavi jedan od četiri zapovijedana blagdana – svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove, tj. Tijelovo.

Blagdan Tijelova za cijelu Crkvu je uveo papa Urban IV. još 1264. godine, dok se on u Njemačkoj počeo slaviti čak još nekoliko godina ranije. Vjernici onog doba uvelike su častili Kristovu prisutnost u posvećenoj hostiji. Silno omiljeno je bilo gledanje Presvetoga oltarskog sakramenta, pa su vjernici smatrali kako gledanje Presvetoga oltarskog sakramenta ima isti učinak kao i pričešćivanje.

Tijelovo je blagdan Božje ljubavi koja se neiscrpno daruje pod prilikama kruha i vina. "Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu", govori Gospodin (Iv 6, 55-56). I tko blaguje Kristovo Tijelo i pije njegovu Krv nikada neće ogladnjeti i ožednjeti.

Blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove, blagdan je sakramenta u kojem prebiva sama Ljubav što se tijelom učinila iz prevelike samilosti prema ljudima.

Prema NZ, Tijelo Kristovo ima temeljnu ulogu u misteriju otkupljenja. No, taj izraz pokriva više značenja; čas znači Isusovo individualno tijelo, čas njegovo euharistijsko tijelo, čas opet ono Tijelo čiji smo mi udovi i koje je Crkva. Isus na Posljednjoj večeri predočuje euharistijsku čašu kao krv Saveza koja se prolijeva za sve na otpuštenje grijeha. Njegovo prineseno tijelo i prolivena krv bivaju tako njegovom smrću žrtva dvojakog značenja: žrtva saveza koja sinajski savez nadomiješta novim savezom; žrtva pomirenja u smislu proročanstva i Sluzi Jahvinu. Nedužna krv koja je nepravedno prolivena postaje tako krv otkupljenja. Isus na Posljednjoj večeri predočuje euharistijsku čašu kao krv Saveza koja se prolijeva za sve na otpuštenje grijeha. Njegovo prineseno tijelo i prolivena krv bivaju tako njegovom smrću žrtva dvojakog značenja: žrtva saveza koja sinajski savez nadomiješta novim savezom; žrtva pomirenja u smislu proročanstva i Sluzi Jahvinu. Nedužna krv koja je Isus na Posljednjoj večeri predočuje euharistijsku čašu kao krv Saveza koja se prolijeva za sve na otpuštenje grijeha. Njegovo prineseno tijelo i prolivena krv bivaju tako njegovom smrću žrtva dvojakog značenja: žrtva saveza koja sinajski savez nadomiješta novim savezom; žrtva pomirenja u smislu proročanstva i Sluzi Jahvinu. Nedužna krv koja je nepravedno prolivena postaje tako krv otkupljenja.

U izvještajima o ukazanjima evanđelisti naglašavaju da je tijelo Krista uskrsloga i te kako stvarno (Lk 24, 39. 42; Iv 20, 27), ali i to da ono više nije podložno istim uvjetima života kao i prije Muke (Iv 20, 19. 26). To više nije "tijelo zemaljsko " (1 Kor 15, 44), to je "slavno tijelo" (Fil 3, 21), "duhovno tijelo" (1 Kor 15, 44). Time se bjelodano očituje sveti smisao Isusova tijela u novoj ekonomiji što je otpočela s utjelovljenjem: pošto je uništeno a potom za tri dana opet sagrađeno, to je tijelo zamijenilo stari hram kao znak Božje prisutnosti među ljudima (Iv 2, 18-22).

Poslije uskrsnuća Kristovo tijelo nema samo nebesku egzistenciju, nevidljivu, " Bogu s desne strane" (Heb 10, 12); jer prije no što će umrijeti, Isus je ustanovio obred kojim će se u liku znakova nastavljati zemaljska prisutnost njegova žrtvenog tijela.

"Ovo je tijelo moje koje je za vas" (1 Kor 11, 24); "ovo je krv moja, krv Saveza, koja se prolijeva za vas" (Mk 14, 24). Prema tomu, to što će znaci kruha i vina od sad uprisutnjavati ovdje na zemlji, jest žrtvovano Isusovo tijelo, njegova prolivena krv.