Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na svetkovinu sv. Petra i Pavla

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2011. prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre!
Oprostite zbog podužeg kašnjenja. Misa u čast svetih Petra i Pavla je bila duga i lijepa. Sjetili smo se i lijepog himna Crkve u Rimu koji započinje riječima: „O Roma felix!". Danas na svetkovinu svetih Petra i Pavla, zaštitnika ovoga grada, ovako pjevamo: „Sretni Rime, jer u tebi se proli dragocjena krv tako velikih prvaka. Dičiš se besprimjernom ljepotom, ali ne poradi vlastite slave, već zbog njihovih zasluga!". Kako pjevaju himni istočne tradicije, ta su dva velika apostola „krila" spoznaje Boga, koja su prošla zemljom sve do njezinih krajnjih granica i vinula se u nebo; oni su također „ruke" evanđelja milosti, „noge" istine navještaja, „rijeke" mudrosti, „ruke" križa (usp. MHN, t. 5, 1899. str. 385). Svjedočanstvo ljubavi i vjernosti svetih Petra i Pavla svijetli je primjer pastirima Crkve u njihovoj zadaći vođenja ljudi k istini, odgajajući ih u vjeri u Krista. Sveti Petar, na poseban način, predstavlja jedinstvo apostolskog zbora. Zato sam tijekom liturgije koja se jutros slavila u vatikanskoj bazilici predao 41 nadbiskupu metropolitu palij, koji očituje zajedništvo s rimskim biskupom u poslanju vođenja Božjeg naroda k spasenju. Sveti Irenel, lyonski biskup, piše da se Crkvi u Rimu „propter potentionarem principalitatem [zbog njezina osobita prvenstva] moraju stjecati sve ostale Crkve, to jest vjernici koji su posvuda, jer se u njoj oduvijek čuvala predaja koja potječe od apostola" (Adversus haereses, III,3,2); tako u 2. stoljeću.

Vjera koju je ispovjedio Petar predstavlja temelj Crkve: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga", čitamo u Matejevom evanđelju (16, 16). Petrov primat je znak posebne Božje naklonosti, kao što je to i svećenički poziv: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima." (Mt 16, 17). Tako bude s onim čovjekom koji odluči odgovoriti na Božji poziv čitavim svojim životom. To rado podsjećam na ovaj dan, u kojem se navršava šezdeseta obljetnica moga svećeničkog ređenja. Hvala za vašu prisutnost, za vaše molitve. Zahvalan sam vama, zahvalan sam nadasve Gospodinu na njegovu pozivu i povjerenoj mi službi i zahvaljujem onima koji su mi, u toj prigodi, izrazili svoju blizini i podupiru moje poslanje molitvom, koja se iz svih crkvenih zajednica neprestano uzdiže Bogu (usp. Dj 12, 5), pretvarajući se u klanjanje Kristu Euharistiji da poveća snagu i slobodu naviještanja evanđelja.

U tome ozračju sretan sam što mogu srdačno pozdraviti izaslanstvo Carigradskog ekumenskog patrijarhata, prisutna ovdje u Rimu, prema znakovitom običaju, da odaju štovanje svetom Petru i Pavlu i podijele sa mnom želju za jedinstvom kršćana koje je htio Gospodin. Zazovimo s pouzdanjem Djevicu Mariju, Kraljicu apostola, da svaki krštenik sve više postaje „živi kamen" koji gradi Božje Kraljevstvo. (kta/ika)