bishof_peric.jpgU nedjelju, 27. prosinca 2009. sastalo se mnogo svetih spomena: Sveta nedjelja po Božiću, 

bishop_ratko.jpgU nedjelju, 27. prosinca 2009. sastalo se mnogo svetih spomena: Sveta nedjelja po Božiću, blagdan Svete Obitelji, blagdan sv. Ivana, apostola i evanđelista, Iseljenički dan. Obrazac sv. Mise od Svete Obitelji, a u župi sv. vana, evanđelista i apostola, u centru Mostara vanjska proslava apostolskoga zaštitnika župe.

Na poziv don Kreše Puljića, župnika, biskup je Ratko predvodio misno slavlje u 11,00 sati. Desetak koncelebranata. Uz oltar su i trojica kandidata za svećeništvo iz župe: Pero bogoslov i sjemeništarci Valentini i Slaven, a došao i Marin iz Cima.

Zvanje. Biskup je u propovijedi govorio o sv. Ivanu kojega je Isus izravno pozvao u svoju apostolsku službu i zajednicu. „A bijaše deseta ura" (Iv 1,40), zapisat će sv. Ivan i minutu poziva koji je čuo iz Gospodinovih usta. Isus prošao ispred Andrije i Ivana, Krstiteljevih učenika, dao se vidjeti, a oni se zanimaju gdje on stanuje: „Dođite i vidjet ćete!" Tako jednostavan poziv, ništa posebno a sve posebno. Je li tako Bog i svakomu od nas pozvanika dao svoje signale: srce zatreperilo, oko se zacaklilo, uho čulo milozvučan glas, rodila se želja slijediti Krista u stopu: i pustinjom, i Taborom, i Kalvarijom. Jači poziv nego sve poteškoće. Ali slobodno se – i zato zaslužno! – čovjek opredjeljuje na Isusov zov. U Mostaru 12.000 studenata, 12.000 osnovaca i srednjoškolaca, a svega pet-šest kandidata na svećeništvo. Pa da to nije nadnaravni zov!

 Zdesna – slijeva. Brižljiva majka Saloma, rođakinja Gospina (majke im sestre), zauzela se zdušno kod Isusa da namjesti njezina dva sina, Jakova i Ivana, sebi zdesna i slijeva u svome zemaljskom kraljevstvu. Sve onako po ljudsku! Možete li piti čašu koju ću ja piti? pita Isus. Možemo, odgovoriše obojica u jedan glas. Čašu ćete doduše piti, a tko će zdesna a tko slijeva sjesti, to je u Očevim rukama. I doista obojica su popila čašu gorčine, a Bog je odredio tko je Isusu s jedne a tko s druge strane.

 Uskrsnuće. Nakon što su žene pronijele ugodnu, ali nevjerojatnu vijest da je Gospodin uskrsnuo, pošli su na grob Petar i Ivan. Ivan mlađi i brži, stigao je prvi, i čekao dok ne dođe Patar da prvi poviri u grob. Ivan poštuje prednost Petra prvaka, iako je Petar na Kajfinu dvorištu doživio pravu tragediju svoga odreknuća, a Ivan pod ruku s Gospom i svojom majkom Salomom uzišao za Isusom na Kalvariju. Ivan je znao da Isus ne povlači svoj poziv i dar. Božji su darovi neopozivi! Petar je stijena na kojoj će Gospodin sagraditi Crkvu svoju, bez obzira na padove za koje se gorko kajao. Ivan je na Kalvariji doživio do tada naljepši trenutak u životu. Isus je povjerio svoju majku Mariju njemu kao novu majku, a njega svojoj vlastitoj majci kao sina.

 Za priređenom bratskom gozbom u župnoj dvorani okupili su se ne samo misnici iz grada, nego i pjevači i suradnici župnikovi. Lijep dan da se rekne iskrena hvala svima za sve dobro što nesebično čine u ovoj mladoj župi.