Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 25. kolovoza 2010.

Papinu katehezu na općoj audijenciji prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, u životu svakog od nas postoje osobe koje su nam vrlo drage, koje su nam posebno bliske, neke od njih već su u Božjim rukama, druge još uvijek dijele s nama životni put: to su naši roditelji, rođaci, odgojitelji; to su osobe kojima smo učinili dobro ili od kojih smo primili dobro; to su osobe za koje znamo da možemo na njih računati. Važno je, međutim, imati također "suputnike" na našem vjerničkom životnom putu: tu mislim na duhovnog vođu, ispovjednika, na osobe s kojima se može podijeliti vlastito iskustvo vjere, ali mislim također na Djevicu Mariju i svece. Svatko bi trebao imati nekog sveca koji mu je blizak, da osjeti njegovu blizinu u molitvi i zagovoru, ali također da ga nasljeduje. Želim vas, stoga, pozvati da bolje upoznate svece, počevši od onoga čije ime nosite, čitajući njegov životopis i spise. Budite sigurni da će vam oni postati dobre vođe kako biste još više ljubili Gospodina i vrijedna pomoć za vaš ljudski i vjerski rast.
Kao što znate, i ja sam vezan na osobit način uz neke likove svetaca: među njima, osim svetog Josipa i svetog Benedikta čija imena nosim, tu su i drugi, poput svetog Augustina, kojeg sam imao veliki dar upoznati, tako reći, izbliza kroz studij i molitvu i koji je postao dobar "suputnik" u mojemu životu i u mojoj službi. Želim još jednom istaknuti važni vidik njegova ljudskog i vjerskog iskustva, koji je aktualan i u našem dobu u kojem kao da relativizam postaje, koliko god da to paradoksalno zvučalo, "istina" po kojoj se čovjek mora voditi u svojem razmišljanju, opredjeljivanju i vladanju.
Sveti Augustin je čovjek koji nije nikada živio površno; žeđ, nemirno i stalno traženje Istine jedna je od temeljnih osobina njegova života; on, međutim, nije tragao za lažnim "istinama" koje ne mogu dati trajni mir u srcu, već za onom Istinom koja daje smisao životu i koja je "počivalište" u kojem srce nalazi vedrinu i radost. Njegov životni put, kao što nam je poznato, nije bio nimalo lak: mislio je da će naći istinu u ugledu, u karijeri, u posjedovanju stvari, u glasovima koji su mu obećavali neposrednu radost; činio je pogreške, snalazile su ga žalosti, nailazio je na neuspjehe, ali se nije nikada zaustavio, nije se nikada zadovoljavao onim što mu daje tek privid svjetla; znao je gledati u svoju nutrinu i opazio je, kao što piše u Ispovijestima, da je ta Istina, taj Bog kojeg je tražio svim svojim silama bio dublje u njemu od njegove najdublje nutrine, da mu je bio uvijek blizu, da ga nije nikada napustio, da je čekao da može ući u njegov život i ondje se trajno nastaniti (usp. III, 6, 11; X, 27, 38). Kao što sam rekao u komentaru na nedavni film o njegovom životu, sveti Augustin je, u svojem nemirnom traženju, shvatio da nije on taj koji je pronašao Istinu, već je sama Istina, koja je Bog, njega pratila i našla (usp. L’Osservatore Romano, četvrtak 4. rujna 2009., str. 8). Romano Guardini, komentirajući ulomak iz trećeg poglavlja Ispovijesti, kaže: Augustin je shvatio da je Bog "slava koja nas baca na koljena, piće koje gasi žeđ, blago koje usrećuje [… on je imao] umirujuću sigurnost onoga koji je konačno shvatio, ali također blaženstvo ljubavi koja zna: To je sve i to mi je dosta" (Pensatori religiosi, Brescia 2001., str. 177).
U istim Ispovijestima, u devetoj knjizi, naš svetac prenosi razgovor sa svojom majkom, svetom Monikom – čiji se spomen slavi idući petak, to jest preksutra. Prizor je vrlo lijep: on i majka stoje u Ostiji, u nekom hotelu, i s prozora gledaju nebo i more, no pogled im se pruža dalje od toga prizora i na trenutak dodiruju Božje srce u tišini koja oko njih vlada. I tu se javlja temeljna ideja na putu prema Istini: stvorenja moraju šutjeti kako bi nastupila tišina u kojoj Bog može govoriti. To vrijedi i u našem dobu: katkad susrećemo neku vrstu straha od tišine, sabranosti, razmišljanja o vlastitom djelovanju, dubokog smisla vlastitog života, čovjek često radije živi kratki i prolazni trenutak, zavaravajući samoga sebe da ovaj nosi trajnu istinu; više voli živjeti površno, ne razmišljajući; postoji strah od istine ili možda postoji bojazan da će nas Istina naći, zgrabiti i promijeniti život, kao što se to dogodilo svetom Augustinu.
Draga braćo i sestre, želim reći svima, i onima koji prolaze teške trenutke na svojem putu vjere, i onima koji slabo sudjeluju u životu Crkve kao i onima koji žive "kao da Bog ne postoji", da se ne boje Istine, da nikada ne posustanu na svojem put prema njoj, da nikada ne prestanu tražiti duboku istinu o samima sebi i o stvarima nutarnjim okom srca. Bog će sigurno darovati svjetlo koje daje vidjeti i toplinu koja daje osjetiti srce koje nas ljubi i koje želi biti ljubljeno.
Neka nas na tome putu prati zagovor Blažene Djevice, svetog Augustina i svete Monike.

Papin apel
Moja misao leti u Mogadišu, odakle i dalje dolaze vijesti o okrutnim nasiljima i u kojem je jučer izvršen novi pokolj. Izražavam svoju blizinu obiteljima žrtava i svima onima koji, u Somaliji, trpe zbog mržnje i nestabilnosti. Želim da se, uz pomoć međunarodne zajednice, ne štede napori usmjereni ponovnom poštivanju života i ljudskih prava. (kta/ika)