bkbih.jpgNakon što je Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine prihvatila prijedlog Vijeća za bogoslovna i Vijeća za mala sjemeništa, održan je 17. studenog …

Nakon što je Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine prihvatila prijedlog Vijeća za bogoslovna i Vijeća za mala sjemeništa, održan je 17. studenog u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu studijski dan za sve odgojitelje u bogoslovnim i malim sjemeništima u Bosni i Hercegovini. Predsjedao je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a sudjelovali su odgojitelji iz: Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Franjevačke teologije u Sarajevu i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u sarajevskom predgrađu Vogošći te odgojitelji iz Franjevačkog sjemeništa u Visokom i Nadbiskupijskog sjemeništa „Petar Barbarić“ u Travniku. Sudjelovali su i biskupijski animatori za duhovna zvanja.

U uvodnoj riječi kardinal Puljić je kazao da su biskupi BK BiH smatrali potrebnim poraditi na formaciji formatora odnosno odgojitelja budućih svećenika. Kazao je kako je posebno u posljednje vrijeme vidljiva važnost odgojitelja jer je u svijetu došlo do određene krize svećeničkog identiteta, ali i krize ljudske zrelosti odnosno spremnosti da se preuzme nošenje odgovornosti u životu. Kazao je kako tijekom studijskog dana žele govori o odgoju budućih svećenika u okviru Godine vjere i nove evangelizacije što opet leži na ljudskoj podlozi jer milost pretpostavlja narav. Napomenuo je da su mladi jako informirani, ali ne i formirani jer informacije koje primaju često ne formiraju njihovu osobnost. Ukazao je na važnost da se kroz odgoj mlade ljude izazove na ljudsko zrenje i na sposobnost da s Bogom surađuju odnosno da „osvoje“ vlastitu slobodu i u sebi postanu slobodni te iz te slobode djeluju. „Slobodu i odgovornost ne možemo odvojiti i one idu zajedno. Zrelost se često pokazuje po tome, koliko je osoba odgovorna“, kazao je kardinal Puljić koji je poseban pozdrav i zahvalnost za dolazak uputio ocu Mihalyu Szentmartoniju, DI, duhovniku Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima i predstojnika Instituta za duhovnost na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu napominjući da su rođeni iste godine te da se dugo poznaju.

Dugogodišnji rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu mons. dr. Mato Zovkić izlagao je na temu: „Vjera kao osobni hod za Učiteljem prema trećem Evanđelju“. Kazao je da se u Lukinu evanđelju i Djelima apostolskim u pojmu učeničkog hoda za Učiteljem susreću oba vida vjere odnosno vjere kao osobnog pristanka uz Boga i vjere kao sadržaja objavljenih istina koje vjernik prihvaća u Crkvi i s Crkvom. Potom je iz Evanđelja po Luki prikazao odaziv dvanaestorice i sedamdesetdvojice učenika da slijede Isusa ističući da se za učenički hod za Isusom traži obraćenje u smislu odustajanja od grešne prošlosti i pristajanja uz Isusa koji je jedincati Učitelj. Prikazao je i neke druge zgode kao i niz povezanih Isusovih izreka o uvjetima hoda za Njim i s Njime.

„Prema Luki, vjera je osobni hod za Isusom koji je životni Učitelj. Uskrsli Isus će odrediti da se u njegovo ime propovijeda obraćenje i oproštenje grijeha svima narodima (Lk 24,47). Iz Djela apostolskih znamo da vjera u Isusa kao Gospodina uključuje obraćenje, priznanje osobne grešnosti i krštenje na Isusa, a time i u Crkvu. To trebamo imati na umu u ovoj godini vjere. Oni koji su odgojitelji kandidata za ministerijalno svećeništvo, trebali bi osluškivati unutarnji puls vjere – svoje i svojih gojenaca. Sjemeništarci i bogoslovi žele odgojitelje koji su vjernici i humani, koji žive ono što njima predlažu. Vjeru svojih odgajanika trebali bi podržavati, brusiti i učvršćivati. Veličanstveno je pratiti misterij duhovnog poziva u mladićima do ređenja i nakon ređenja. Odgojitelji su pratioci duhovnih zvanja, ne gospodari ni djelitelji“, kazao je mons. Zovkić.

Profesor Szentmártoni je govorio o odgoju za odgovornost obrađujući četiri područja odgojnog rada u sjemeništima odnosno odgovarajući na pitanja: tko su mladi ljudi koje žele odgojiti, za što ih žele odgojiti, kako odgajati i tko odgaja? Odgovarajući na pitanje, koga odgajaju, kazao je kako prvi uvjet odgoja za odgovornost jest poznavanje mentaliteta mladih koji su im povjereni odnosno odakle dolaze današnji sjemeništarci i bogoslovi i kakav ih mentalitet karakterizira? Ukazao je na duboke kulturalne preobrazbe odnosno na: društvene i ideološke promjene te na nedostatak ideala i modela. „Upravo ovih dana sam čitao zanimljivo pismo jednog čitatelja u poznatom britanskom katoličkom časopisu ‘Tablet’, kao odgovor na tko zna po koji put dan prijedlog da se ukine svećenički celibat, jer to odbija mlade od svećeništva. Čitatelj ovako odgovara: zar mislite da ćemo time dobiti više svećenika? Jeste li vi voljni postati svećenik i uz to brinuti se za vašu obitelj? Zar ne vidite, što se zapravo događa: umjesto da povisimo ideale, mi ih stalno snižavamo. Težak je celibat? Ukinimo ga. Teška je obaveza posta, ukinimo post. Teška je obaveza nedjeljne mise jer je crkva daleko, ukinimo obavezu? S time nismo dobili ništa. Treba ići obrnutim putem: učinimo celibat visokom vrednotom, učinimo kršćanstvo pothvatom za koje se isplati donositi žrtve, itd“, kazao je p. Szentmártoni koji je potom ukazao i na: kulturu provizornog, nedostatak vjerskog svjetonazora i na laicizirano zakonodavstvo

Govoreći o cilju odgojnog djelovanja, p. Szentmártoni je rekao da je konačni cilj odgojiti zrele i odgovorne svećenike što se postiže stvaranjem svećeničkog identiteta. „Identitet je odgovor na pitanje: Tko sam ja?, a to je dinamičan proces koji traje čitav život“, kazao je p. Szentmártoni ističući da svećenik mora znati odgovoriti na pitanje: Tko sam ja kao svećenik?. Govoreći o putovima za izgradnju svećeničkog identiteta, naglasio je da odgoj u bogosloviji mora: uvijek biti usmjeren prema određenom cilju, da se vrline svećeničkog života (celibat, sustavni molitveni život i život u zajednici) moraju uvježbati i svjesno živjeti, da treba steći redovitost u lijeganju, ustajanju, jelu i piću kao i radnu disciplinu te izgraditi svećenički mentalitet odnosno gledati sebe, svijet, Crkvu i svoje zvanje u svjetlu vjere. Nakon što je govorio o nekim sredstvima u odgoju za odgovornost odnosno o: odgoju na razini formiranje uvjerenja, na razini ponašanja i formiranje stila života, p. Szentmártoni je progovorio i o odgojiteljima. „U sjemenišnom i redovničkom odgoju smijemo računati na istovremenu prisutnost sedam faktora: 1. milost zvanja (uloga odgojitelja utvrditi znakove autentičnosti zvanja); 2. sakramenti (protumačiti značenje i ljepotu ispovijedi; osoba ispovjednika; odgoj za sudjelovanje kod sv. Mise); 3. duhovno vodstvo (redoviti duhovnik; različiti modeli, u sjemeništu korisno imati institucionalnog duhovnika); 4. duhovno štivo (život svetaca i drugih heroja); 5. dnevni red, disciplina; 6. atmosfera u zajednici; 7. odgojitelj“ kazao je p. Szentmártoni obrađujući svaku točku zasebno. Nabrojio je i neke karakteristike koje trebaju resiti odgojitelja: dobrota, zrelost, povjerenje u sebe i ugled. „Kao završni akord želio bih naglasiti, da se odgojitelj ne mora bojati svog odgovornog poslanja upravo zbog toga, što se tu radi o jednom poslanju u ime Crkve, a to znači da ima garanciju prisutnosti Duha Svetoga“, kazao je p. Szentmártoni.

Tijekom cjelodnevnog studijskog dana odgojitelji su izmjenjivali iskustva i razmišljali o iznalaženju najboljeg načina za odgojno djelovanje u današnjem vremenu. (kta)