humanae_vitae.jpgU zadaći prenošenja života, bračni par nije slobodan postupati prema vlastitoj volji nego, naprotiv, treba uskladiti svoje ponašanje prema Božjoj stvoriteljskoj namjeri, izraženoj u samoj naravi braka, te istaknutoj u postojanome nauku Crkve – jedna je od snažnih misli enciklike ‘Humanae vitae’ Pavla VI., koja ovih dana obilježava 40. obljetnicu. Osvrnuvši se na temeljni sadržaj toga dokumenta, Maria Luisa Di Pietro, profesorica bioetike na rimskome Katoličkom sveučilištu i predsjednica udruge „Znanost i život", primijetila je kako je Pavao VI. istaknuo usku vezu između kontracepcije, pobačaja i sterilizacije. Osim toga, upozorio je na politike demografskoga nadzora o kojima se tada vrlo malo govorilo, a u temelju svega isticao je opasnost od duboke banalizacije seksualnosti – kazala je profesorica te primijetila kako nam ova enciklika nudi brojne sadržaje koji bi nas trebali potaknuti na razmišljanje.

Na novinarov upit zašto je ova enciklika bila toliko kritizirana čak i među katolicima, profesorica je kazala kako su se najveći napadi odnosili na temelj nauka. Druga sporna točka bila je primjenjivost nauka te enciklike, za koju još i danas mnogi misle kako ona nije primjenjiva. U stvari, njezin je nauk u studijama, u istraživanju prirodne regulacije plodnosti, bio protumačen u odnosu na to povijesno razdoblje. Stoga su brojne kritike možda često bile upućene zbog toga što se nije željelo poslušati, kao i zbog nepoznavanja stvari. Poučavanjem prave odgovorne prokreacije, parovima se može dati veliko bogatstvo koje oni mogu živjeti u svojoj svakodnevnoj stvarnosti i u odnosima s djecom – kazala je profesorica i dodala kako je to velika poruka koja nam je ostavljena, te istaknula važno tumačenje te enciklike koje je dao Ivan Pavao II..

Pavao VI. je pojasnio, istaknuo i ponovno skrenuo pozornost na pojmove tjelesnosti, seksualnosti, bračnoga odnosa i odgovorne prokreacije – napomenula je nadalje prof. Di Pietro. On gleda osobu u njezinoj cjelovitosti, ali poglavito u poštovanju bračnoga para i žene. Enciklika je poruka vrlo velike nade, i ponajviše poziv da zahtijevamo poštovanje vlastita života i vlastita ljudskog dostojanstva. To je velika baština koju nam je ostavio Pavao VI. – kazala je naglasivši kako je i ovaj put, ponovno u središte stavljeno dostojanstvo ljudske osobe. Osvrnuvši se pak na vrijeme u kojemu je objavljena ova enciklika, 1968. godine, profesorica je istaknula još jednu njezinu snažnu poruku, a to je da se sloboda i odgovornost ne mogu odvojiti. Tko slobodu smatra odvojenom od odgovornosti, odnosno, tko najprije ne procjeni ono što čini, i ne preuzme posljedice vlastitih djela, ima potpuno krivu zamisao o slobodi – naglasila je prof. Di Pietro.

Znak protivljenja – tako je Gian Maria Vian, ravnatelj vatikanskoga dnevnika L’Osservatore Romano, opisao encikliku ‘Humanae vitae’ u jednome svojem članku objavljenome na 40. obljetnicu potpisivanja tog dokumenta. Osvrnuvši se u razgovoru za Radio Vatikan na dalekovidnost enciklike, Vian je naglasio kako je to zacijelo proročki dokument u odnosu na, čak i zabrinjavajući, razvoj genetičkoga inženjeringa. Vrlo je dojmljiva predvidljivost ovoga Papina dokumenta; cijeli je Pavao VI. u toj enciklici – naglasio je Vian.

Na novinarovu primjedbu kako ima onih koji smatraju da nije na Crkvi da govori o seksualnosti, što se, u stvari, priznaje samo znanosti, Gian Maria Vian je napomenuo kako je na tu primjedbu već odgovorio Pavao VI., i to dva dana nakon izlaska enciklike. Crkva govori budući da je stručnjak za čovještvo. To je Pavao VI. rekao još tri godine prije, u sjedištu Organizacije ujedinjenih naroda. Osim toga, enciklika je zanimljiva zbog toga što, iako je njezin nauk jasno upravljen najprije katolicima, ona brak smatra naravnim dobrom i tako ga vrjednuje. To je, dakle, istina o čovjeku – naglasio je Vian ističući kako Crkva nije neprijateljica znanosti. Zanimljiva je i ustrajnost pape Montinija na vezi sa znanstvenicima. Osim toga, i 40 godina nakon 1968., nakon objavljivanja ove enciklike koju se podrugljivo nazvalo „enciklikom pilule", pokazalo se da rezultati umjetne kontracepcije nisu tako pozitivni; pokazali su da je strah od planetarne katastrofe zbog neumjerenoga porasta pučanstva neutemeljen – kazao je ravnatelj dnevnika L’Osservatore Romano te primijetio kako je vrlo slojevita slika koju obuhvaća ova enciklika; to je ljudska slika na koju Katolička Crkva, u savjesti, ima utjecaj. (kta/rv)

humanae_vitae.jpgU zadaći prenošenja života, bračni par nije slobodan postupati prema vlastitoj volji nego, naprotiv, treba uskladiti svoje ponašanje prema Božjoj stvoriteljskoj namjeri, izraženoj u samoj naravi braka, te istaknutoj u postojanome nauku Crkve – jedna je od snažnih misli enciklike ‘Humanae vitae’ Pavla VI., koja ovih dana obilježava 40. obljetnicu. Osvrnuvši se na temeljni sadržaj toga dokumenta, Maria Luisa Di Pietro, profesorica bioetike na rimskome Katoličkom sveučilištu i predsjednica udruge „Znanost i život", primijetila je kako je Pavao VI. istaknuo usku vezu između kontracepcije, pobačaja i sterilizacije. Osim toga, upozorio je na politike demografskoga nadzora o kojima se tada vrlo malo govorilo, a u temelju svega isticao je opasnost od duboke banalizacije seksualnosti – kazala je profesorica te primijetila kako nam ova enciklika nudi brojne sadržaje koji bi nas trebali potaknuti na razmišljanje.

Na novinarov upit zašto je ova enciklika bila toliko kritizirana čak i među katolicima, profesorica je kazala kako su se najveći napadi odnosili na temelj nauka. Druga sporna točka bila je primjenjivost nauka te enciklike, za koju još i danas mnogi misle kako ona nije primjenjiva. U stvari, njezin je nauk u studijama, u istraživanju prirodne regulacije plodnosti, bio protumačen u odnosu na to povijesno razdoblje. Stoga su brojne kritike možda često bile upućene zbog toga što se nije željelo poslušati, kao i zbog nepoznavanja stvari. Poučavanjem prave odgovorne prokreacije, parovima se može dati veliko bogatstvo koje oni mogu živjeti u svojoj svakodnevnoj stvarnosti i u odnosima s djecom – kazala je profesorica i dodala kako je to velika poruka koja nam je ostavljena, te istaknula važno tumačenje te enciklike koje je dao Ivan Pavao II..

Pavao VI. je pojasnio, istaknuo i ponovno skrenuo pozornost na pojmove tjelesnosti, seksualnosti, bračnoga odnosa i odgovorne prokreacije – napomenula je nadalje prof. Di Pietro. On gleda osobu u njezinoj cjelovitosti, ali poglavito u poštovanju bračnoga para i žene. Enciklika je poruka vrlo velike nade, i ponajviše poziv da zahtijevamo poštovanje vlastita života i vlastita ljudskog dostojanstva. To je velika baština koju nam je ostavio Pavao VI. – kazala je naglasivši kako je i ovaj put, ponovno u središte stavljeno dostojanstvo ljudske osobe. Osvrnuvši se pak na vrijeme u kojemu je objavljena ova enciklika, 1968. godine, profesorica je istaknula još jednu njezinu snažnu poruku, a to je da se sloboda i odgovornost ne mogu odvojiti. Tko slobodu smatra odvojenom od odgovornosti, odnosno, tko najprije ne procjeni ono što čini, i ne preuzme posljedice vlastitih djela, ima potpuno krivu zamisao o slobodi – naglasila je prof. Di Pietro.

Znak protivljenja – tako je Gian Maria Vian, ravnatelj vatikanskoga dnevnika L’Osservatore Romano, opisao encikliku ‘Humanae vitae’ u jednome svojem članku objavljenome na 40. obljetnicu potpisivanja tog dokumenta. Osvrnuvši se u razgovoru za Radio Vatikan na dalekovidnost enciklike, Vian je naglasio kako je to zacijelo proročki dokument u odnosu na, čak i zabrinjavajući, razvoj genetičkoga inženjeringa. Vrlo je dojmljiva predvidljivost ovoga Papina dokumenta; cijeli je Pavao VI. u toj enciklici – naglasio je Vian.

Na novinarovu primjedbu kako ima onih koji smatraju da nije na Crkvi da govori o seksualnosti, što se, u stvari, priznaje samo znanosti, Gian Maria Vian je napomenuo kako je na tu primjedbu već odgovorio Pavao VI., i to dva dana nakon izlaska enciklike. Crkva govori budući da je stručnjak za čovještvo. To je Pavao VI. rekao još tri godine prije, u sjedištu Organizacije ujedinjenih naroda. Osim toga, enciklika je zanimljiva zbog toga što, iako je njezin nauk jasno upravljen najprije katolicima, ona brak smatra naravnim dobrom i tako ga vrjednuje. To je, dakle, istina o čovjeku – naglasio je Vian ističući kako Crkva nije neprijateljica znanosti. Zanimljiva je i ustrajnost pape Montinija na vezi sa znanstvenicima. Osim toga, i 40 godina nakon 1968., nakon objavljivanja ove enciklike koju se podrugljivo nazvalo „enciklikom pilule", pokazalo se da rezultati umjetne kontracepcije nisu tako pozitivni; pokazali su da je strah od planetarne katastrofe zbog neumjerenoga porasta pučanstva neutemeljen – kazao je ravnatelj dnevnika L’Osservatore Romano te primijetio kako je vrlo slojevita slika koju obuhvaća ova enciklika; to je ljudska slika na koju Katolička Crkva, u savjesti, ima utjecaj. (kta/rv)