grgur_veliki.jpgCrkva je jučer proslavila liturgijski spomen svetoga Grgura Velikoga, pape i crkvenoga naučitelja. Papa Benedikt XVI. je njegovu liku posvetio jedan nagovor prije molitve ‘Anđeo Gospodnji’ i dvije kateheze tijekom općih audijencija srijedom. Velik jer je ponizan – tako je Papa opisao lik pape koji se prvi nazivao „sluga slugu Božjih“. Živio je od 540. do 604. godine, a životni mu je put bio zaista jedinstven. U tridesetoj je godini postao upravitelj Rima, potom je postao monah a za papu je izabran protiv svoje volje. Kao Papa istaknuo se učinkovitošću i upravnom vještinom, koju je stekao kao carski službenik, a odlikovao se kontemplativnim i asketskim načinom monaškoga života.
Život pastira duša mora biti uravnoteženi sklop kontemplacije i akcije, potican ljubavlju koja dodiruje veoma visoke vrhunce kad se milosrdno saginje nad dubokim zlima drugoga. Sposobnost saginjanja nad tuđom bijedom mjerilo je poletne snage prema visini – rekao je Benedikt XVI. 3. rujna 2006. godine u nagovoru prije molitve ‘Anđeo Gospodnji’ govoreći o Grguru Velikome.
Sveti Grgur s pouzdanjem gleda na barbarske provale, a za razliku od bizantinskoga cara, koji je Langobarde smatrao nekulturnim narodom kojeg po svaku cijenu treba slomiti, Grgur Veliki ih gleda očima pastira jer im treba naviještati riječ spasenja. S proročkom dalekovidnošću shvatio je da se iz susreta rimske baštine s takozvanim barbarskim narodima rađa nova civilizacija, zahvaljujući vezivnoj snazi i moralnoj visini kršćanstva. Monaštvo se očitovalo bogatstvom za Crkvu i čitavo društvo – istaknuo je Sveti Otac.
Govoreći o njegovome poznavanju Svetoga pisma, koje je ponizno čitao i vjernicima tumačio, Papa je na općoj audijenciji 4. lipnja ove godine rekao kako je intelektualna poniznost osnovno pravilo za onoga tko, polazeći od Svetoga pisma, nastoji prodrijeti u nadnaravne stvarnosti. Poniznost, naravno, ne isključuje ozbiljno proučavanje, ali kako bi ono bilo duhovno plodonosno, omogućujući stvarno ulaženje u dubinu teksta, neophodna je poniznost. Jedino se s takvim nutarnjim raspoloženjem stvarno sluša i konačno zamjećuje glas Božji. Kada je u pitanju riječ Božja, razumjeti nije ništa, ako razumijevanje ne vodi djelovanju – rekao je Benedikt XVI.
Sveti Grgur Veliki se na svim područjima isticao, a reformirao je liturgijsko pjevanje koje se po njemu zove „gregorijansko“. Posebice se zauzimao za siromašne. Bio je čovjek uronjen u Boga, U dubini njegove duše uvijek je bila živa želja za Bogom, upravo je stoga uvijek bio veoma blizak bližnjemu, potrebama naroda svoga doba. U nesretno doba, čak očajno, znao je stvoriti mir i oživotvoriti nadu. Taj Božji čovjek pokazuje nam gdje su pravi izvori mira i odakle dolazi prava nada, tako i za nas postaje vođa – rekao je Benedikt XVI zaključujući katehezu o svetom Grguru Velikom. (kta/rv)

grgur_veliki.jpgCrkva je jučer proslavila liturgijski spomen svetoga Grgura Velikoga, pape i crkvenoga naučitelja. Papa Benedikt XVI. je njegovu liku posvetio jedan nagovor prije molitve ‘Anđeo Gospodnji’ i dvije kateheze tijekom općih audijencija srijedom. Velik jer je ponizan – tako je Papa opisao lik pape koji se prvi nazivao „sluga slugu Božjih“. Živio je od 540. do 604. godine, a životni mu je put bio zaista jedinstven. U tridesetoj je godini postao upravitelj Rima, potom je postao monah a za papu je izabran protiv svoje volje. Kao Papa istaknuo se učinkovitošću i upravnom vještinom, koju je stekao kao carski službenik, a odlikovao se kontemplativnim i asketskim načinom monaškoga života.
Život pastira duša mora biti uravnoteženi sklop kontemplacije i akcije, potican ljubavlju koja dodiruje veoma visoke vrhunce kad se milosrdno saginje nad dubokim zlima drugoga. Sposobnost saginjanja nad tuđom bijedom mjerilo je poletne snage prema visini – rekao je Benedikt XVI. 3. rujna 2006. godine u nagovoru prije molitve ‘Anđeo Gospodnji’ govoreći o Grguru Velikome.
Sveti Grgur s pouzdanjem gleda na barbarske provale, a za razliku od bizantinskoga cara, koji je Langobarde smatrao nekulturnim narodom kojeg po svaku cijenu treba slomiti, Grgur Veliki ih gleda očima pastira jer im treba naviještati riječ spasenja. S proročkom dalekovidnošću shvatio je da se iz susreta rimske baštine s takozvanim barbarskim narodima rađa nova civilizacija, zahvaljujući vezivnoj snazi i moralnoj visini kršćanstva. Monaštvo se očitovalo bogatstvom za Crkvu i čitavo društvo – istaknuo je Sveti Otac.
Govoreći o njegovome poznavanju Svetoga pisma, koje je ponizno čitao i vjernicima tumačio, Papa je na općoj audijenciji 4. lipnja ove godine rekao kako je intelektualna poniznost osnovno pravilo za onoga tko, polazeći od Svetoga pisma, nastoji prodrijeti u nadnaravne stvarnosti. Poniznost, naravno, ne isključuje ozbiljno proučavanje, ali kako bi ono bilo duhovno plodonosno, omogućujući stvarno ulaženje u dubinu teksta, neophodna je poniznost. Jedino se s takvim nutarnjim raspoloženjem stvarno sluša i konačno zamjećuje glas Božji. Kada je u pitanju riječ Božja, razumjeti nije ništa, ako razumijevanje ne vodi djelovanju – rekao je Benedikt XVI.
Sveti Grgur Veliki se na svim područjima isticao, a reformirao je liturgijsko pjevanje koje se po njemu zove „gregorijansko“. Posebice se zauzimao za siromašne. Bio je čovjek uronjen u Boga, U dubini njegove duše uvijek je bila živa želja za Bogom, upravo je stoga uvijek bio veoma blizak bližnjemu, potrebama naroda svoga doba. U nesretno doba, čak očajno, znao je stvoriti mir i oživotvoriti nadu. Taj Božji čovjek pokazuje nam gdje su pravi izvori mira i odakle dolazi prava nada, tako i za nas postaje vođa – rekao je Benedikt XVI zaključujući katehezu o svetom Grguru Velikom. (kta/rv)