simpozij.jpgU drugom dijelu međunarodnog znanstvenog simpozija "Kardinal Alojzije Stepinac – povijesni kontekst u međunarodnoj perspektivi" prvo izlaganje na temu „Stepinac i Tito: o represiji religije u Jugoslaviji" održala je dr. Katrin Boeckh s Instituta za istočnoeuropske studije u Regensburgu. Svoje predavanje je stavila u politički kontekst, tj. u svesovjetsku hemisferu koju je Staljin izgradio nakon II. svjetskog rata u Istočnoj Europi. Istaknula je kako se korijeni titoizma naziru u staljinizmu. Naime, Tito je za boravka u Moskvi iznutra prepoznao Staljinov sustav i preživio ga. Kasnije u Jugoslaviji primjenjuje metode koristeći se upravo iskustvom iz Sovjetskog Saveza, a došao je do punog izražaja nakon razilaska sa Staljinom. Tito je usvojio boljševizam, a Stepinac s druge strane prepoznao je jasno opasnosti koje on donosi ne samo za Crkvu kao instituciju, već i za vjernike. Osvrćući se na montirani proces protiv nadbiskupa Stepinca, Boeckh je istaknula kako je na optuženičkoj klupi zajedno s njim sjedila cijela Katolička Crkva. Stepinac je shvatio da će njegov proces biti prvi u nizu postupaka protiv katoličkih predstavnika u Istočnoj Europi. Stoga mu je bilo jasno da je njegovo ponašanje primjer za to kako će se ponašati drugi katolički predstavnici. U skladu s tim teretom i tim dostojanstvom je i njegovo držanje u sudnici, zatvoru i kućnom pritvoru. On nije učinio nikakve ustupke nasilnom režimu. Ostao je jasan, uspravan, hrabar u svom kršćanskom uvjerenju. Stoga njegova hrabrost u opasnoj situaciji svijetli kao uzor cijelom stoljeću, rekla je na kraju izlaganja Boeckh.
Prvi francuski veleposlanik u RH Georges-Marie Chenu govorio je na temu „Slika kardinala Stepinca u Francuskoj". Pojasnio je kako ta slika nije dobra: u najboljem slučaju je nejasna, u najgorem loša. Naime, kardinal Stepinac je osoba još uvijek osporavana u Francuskoj. O samom procesu u Francuskoj se nije mnogo govorilo. Jedan od razloga je i taj što se u to vrijeme Francuska obračunavana sa svojim kolaboracionistima. Nadalje iskrivljenoj slici ide u prilog i knjiga o ratnim strahotama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izašla 1955. godine, a kao glavni krivac za te zločine navode se Hrvati i katolici. Predavač je iznio nekoliko konkretnih primjera koji mogu doprinijeti pojašnjenju, a time i poboljšanju slike kako o samom Stepincu, tako i o hrvatskom narodu. Tako je osnovana udruga za proučavanje Balkana, koja želi postati referentno mjesto za informiranje i razmjenu iskustava povjesničara, sociologa, istraživača. Jedna od tih inicijativa je i misa koja će se služiti u pariškoj katedrali. Tom će se prilikom objaviti nevinost i vrline nadbiskupa Stepinca, te će se tako sve vjernike, kao i sve ljude dobre volje u Francuskoj upozoriti na izuzetnog čovjeka, na bliski narod i na europsku zemlju. Ideal kojem moramo težiti je da svi ljudi, cijelo čovječanstvo može okretati stranice knjige blaženikova života bez da ih ošteti, bez da ih iskrivi, rekao je na kraju Georges-Marie Chenu.

Kao posljednje na međunarodnom znanstvenom simpoziju pročitano je izlaganje „Blaženi Alojzije Stepinac i totalitarizmi" dr. Robina Harrisa, bivšeg savjetnika predsjednice Vlade Velike Britanije Margaret Thatcher. On ističe kako život nadbiskupa Stepinca pokazuje Hrvatima i podsjeća sve nas kako se treba suočiti s golemom snagom prisilnog zla. Poštivao je zakon Božji, prenosio je kršćansku doktrinu, te živio i umro potpuno vjeran Katoličkoj Crkvi i Petrovoj stolici. Nikad nije imao nikakvih sumnji što je zlo i o potrebi da se bori protiv njega. Harris je podsjetio na karakteristike ustaškog režima, te komunizma. Vezano uz poslijeratno razdoblje napominje kako je vjerski progon bio daleko žešći nego je to vanjski svijet shvaćao. Podsjeća na pismo biskupa iz rujna 1945. koje navodi brojku od 263 ubijenih svećenika. Tome je pridodano 169 u zatvorima i logorima, 89 koji su nestali zajedno sa 19 sjemeništaraca, 3 brata laika i 4 ubijene redovnice. Pretpostavljena ukupna brojka od oko 500 dalje se povećavala kako su se progoni nastavljali i kako je sve više podataka izlazilo na svjetlo dana. Novija istraživanja navode brojku oko šesto. Bio je to krvavi pohod protiv Katoličke Crkve s kojim se malo što u povijesti može usporediti, za koji nitko nije kažnjen, za koji se nitko nije ispričao. Naravno krv mučenika plodna je kao i uvijek. Poput svih totalitarnih sustava, i ovaj nije mogao dopustiti nešto izvan svoje kontrole, pa je tako poticao i paralelna udruženja svećenika. No, Stepinac je upotrijebio svoj moralni autoritet te je iz sužanjstva svećenicima slao pisma ohrabrenja zahvaljujući kojima je djelovanje tog udruženja u Hrvatskoj bilo marginalizirano. Na kraju svog izlaganja Harris podsjeća kako za nadbiskupa Stepinca 1300 godina katoličanstva u Hrvatskoj nije bila tek puka povijesna činjenica. Bio je to nacionalni poziv, misija i nadahnuće. Stepinac je govorio i pisao o tome tijekom cijeloga svog života.

Nakon izlaganja održana je rasprava u kojoj je između ostaloga istaknuto kako Stepinca ne treba braniti pred svijetom, već ga treba dati svijetu kao izvor dobra. Znanstveni simpozij zatvorio je predsjednik Odbora za proslavu zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Zahvaljujući predavačima, istaknuo je da svatko tko se zanima za Stepinca u Hrvatskoj ne može biti stranac. Ostanite i dalje s nama povezani, znat ćemo prepoznati svaki vaš napor i znak istine, rekao je biskup Šaško te im kao znak zahvale kardinala Bozanića u njegovo ime darovao njegove dvije knjige te spomen medalju izdanu o 10. obljetnici njegove nadbiskupske službe u Zagrebu.

Međunarodnom znanstvenom simpoziju uz kardinala Bozanića, nazočili su zagrebački pomoćni biskupi Vlado Košić, Valentin Pozaić i Ivan Šaško, banjolučki biskup Franjo Komarica i biskup Srijemske biskupije Ðuro Gašparović, predstavnici drugih vjerskih zajednica u RH, profesori KBF-a, mnogobrojni redovnici i redovnice, te vjernici laici. (kta/ika)

simpozij.jpgU drugom dijelu međunarodnog znanstvenog simpozija "Kardinal Alojzije Stepinac – povijesni kontekst u međunarodnoj perspektivi" prvo izlaganje na temu „Stepinac i Tito: o represiji religije u Jugoslaviji" održala je dr. Katrin Boeckh s Instituta za istočnoeuropske studije u Regensburgu. Svoje predavanje je stavila u politički kontekst, tj. u svesovjetsku hemisferu koju je Staljin izgradio nakon II. svjetskog rata u Istočnoj Europi. Istaknula je kako se korijeni titoizma naziru u staljinizmu. Naime, Tito je za boravka u Moskvi iznutra prepoznao Staljinov sustav i preživio ga. Kasnije u Jugoslaviji primjenjuje metode koristeći se upravo iskustvom iz Sovjetskog Saveza, a došao je do punog izražaja nakon razilaska sa Staljinom. Tito je usvojio boljševizam, a Stepinac s druge strane prepoznao je jasno opasnosti koje on donosi ne samo za Crkvu kao instituciju, već i za vjernike. Osvrćući se na montirani proces protiv nadbiskupa Stepinca, Boeckh je istaknula kako je na optuženičkoj klupi zajedno s njim sjedila cijela Katolička Crkva. Stepinac je shvatio da će njegov proces biti prvi u nizu postupaka protiv katoličkih predstavnika u Istočnoj Europi. Stoga mu je bilo jasno da je njegovo ponašanje primjer za to kako će se ponašati drugi katolički predstavnici. U skladu s tim teretom i tim dostojanstvom je i njegovo držanje u sudnici, zatvoru i kućnom pritvoru. On nije učinio nikakve ustupke nasilnom režimu. Ostao je jasan, uspravan, hrabar u svom kršćanskom uvjerenju. Stoga njegova hrabrost u opasnoj situaciji svijetli kao uzor cijelom stoljeću, rekla je na kraju izlaganja Boeckh.
Prvi francuski veleposlanik u RH Georges-Marie Chenu govorio je na temu „Slika kardinala Stepinca u Francuskoj". Pojasnio je kako ta slika nije dobra: u najboljem slučaju je nejasna, u najgorem loša. Naime, kardinal Stepinac je osoba još uvijek osporavana u Francuskoj. O samom procesu u Francuskoj se nije mnogo govorilo. Jedan od razloga je i taj što se u to vrijeme Francuska obračunavana sa svojim kolaboracionistima. Nadalje iskrivljenoj slici ide u prilog i knjiga o ratnim strahotama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izašla 1955. godine, a kao glavni krivac za te zločine navode se Hrvati i katolici. Predavač je iznio nekoliko konkretnih primjera koji mogu doprinijeti pojašnjenju, a time i poboljšanju slike kako o samom Stepincu, tako i o hrvatskom narodu. Tako je osnovana udruga za proučavanje Balkana, koja želi postati referentno mjesto za informiranje i razmjenu iskustava povjesničara, sociologa, istraživača. Jedna od tih inicijativa je i misa koja će se služiti u pariškoj katedrali. Tom će se prilikom objaviti nevinost i vrline nadbiskupa Stepinca, te će se tako sve vjernike, kao i sve ljude dobre volje u Francuskoj upozoriti na izuzetnog čovjeka, na bliski narod i na europsku zemlju. Ideal kojem moramo težiti je da svi ljudi, cijelo čovječanstvo može okretati stranice knjige blaženikova života bez da ih ošteti, bez da ih iskrivi, rekao je na kraju Georges-Marie Chenu.

Kao posljednje na međunarodnom znanstvenom simpoziju pročitano je izlaganje „Blaženi Alojzije Stepinac i totalitarizmi" dr. Robina Harrisa, bivšeg savjetnika predsjednice Vlade Velike Britanije Margaret Thatcher. On ističe kako život nadbiskupa Stepinca pokazuje Hrvatima i podsjeća sve nas kako se treba suočiti s golemom snagom prisilnog zla. Poštivao je zakon Božji, prenosio je kršćansku doktrinu, te živio i umro potpuno vjeran Katoličkoj Crkvi i Petrovoj stolici. Nikad nije imao nikakvih sumnji što je zlo i o potrebi da se bori protiv njega. Harris je podsjetio na karakteristike ustaškog režima, te komunizma. Vezano uz poslijeratno razdoblje napominje kako je vjerski progon bio daleko žešći nego je to vanjski svijet shvaćao. Podsjeća na pismo biskupa iz rujna 1945. koje navodi brojku od 263 ubijenih svećenika. Tome je pridodano 169 u zatvorima i logorima, 89 koji su nestali zajedno sa 19 sjemeništaraca, 3 brata laika i 4 ubijene redovnice. Pretpostavljena ukupna brojka od oko 500 dalje se povećavala kako su se progoni nastavljali i kako je sve više podataka izlazilo na svjetlo dana. Novija istraživanja navode brojku oko šesto. Bio je to krvavi pohod protiv Katoličke Crkve s kojim se malo što u povijesti može usporediti, za koji nitko nije kažnjen, za koji se nitko nije ispričao. Naravno krv mučenika plodna je kao i uvijek. Poput svih totalitarnih sustava, i ovaj nije mogao dopustiti nešto izvan svoje kontrole, pa je tako poticao i paralelna udruženja svećenika. No, Stepinac je upotrijebio svoj moralni autoritet te je iz sužanjstva svećenicima slao pisma ohrabrenja zahvaljujući kojima je djelovanje tog udruženja u Hrvatskoj bilo marginalizirano. Na kraju svog izlaganja Harris podsjeća kako za nadbiskupa Stepinca 1300 godina katoličanstva u Hrvatskoj nije bila tek puka povijesna činjenica. Bio je to nacionalni poziv, misija i nadahnuće. Stepinac je govorio i pisao o tome tijekom cijeloga svog života.

Nakon izlaganja održana je rasprava u kojoj je između ostaloga istaknuto kako Stepinca ne treba braniti pred svijetom, već ga treba dati svijetu kao izvor dobra. Znanstveni simpozij zatvorio je predsjednik Odbora za proslavu zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Zahvaljujući predavačima, istaknuo je da svatko tko se zanima za Stepinca u Hrvatskoj ne može biti stranac. Ostanite i dalje s nama povezani, znat ćemo prepoznati svaki vaš napor i znak istine, rekao je biskup Šaško te im kao znak zahvale kardinala Bozanića u njegovo ime darovao njegove dvije knjige te spomen medalju izdanu o 10. obljetnici njegove nadbiskupske službe u Zagrebu.

Međunarodnom znanstvenom simpoziju uz kardinala Bozanića, nazočili su zagrebački pomoćni biskupi Vlado Košić, Valentin Pozaić i Ivan Šaško, banjolučki biskup Franjo Komarica i biskup Srijemske biskupije Ðuro Gašparović, predstavnici drugih vjerskih zajednica u RH, profesori KBF-a, mnogobrojni redovnici i redovnice, te vjernici laici. (kta/ika)