Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 3. kolovoza 2011.

Papinu katehezu na općoj audijenciji prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre!

Veoma mije drago vidjeti vas ovdje na Trgu u Castel Gandolfu i ponovno započeti audijencije prekinute u mjesecu srpnju. Želim nastaviti s temom koju smo započeli, to jest "škola molitve" te i danas, na pomalo različit način, ne udaljavajući se od te tematike, spomenuti neke aspekte duhovnog i konkretnog karaktera, koji mi se čini korisnima ne samo za one za koje je – u jednom dijelu svijeta – vrijeme ljetnih praznika, već također za one koji ispunjavaju svoje radne obaveze.

Kada imamo stanku u našim poslovima, na poseban način tijekom praznika, često uzmemo u ruke jednu knjigu, koju želimo čitati. Upravo to je prvi vidik, na kojem se želim danas zadržati. Svatko od nas treba vremena i prostora za sabranost, meditaciju, tišinu… Hvala Bogu da je tako! Naime, ta potreba nam kaže da nismo stvoreni samo zato da radimo, već također zato da mislimo, razmišljamo ili jednostavno da umom i srcem pratimo neku pripovijest, neku priču u koju se možemo uživjeti, u stanovitom smislu "izgubiti se" i vratiti obogaćeni.

Naravno da mnoge od tih knjiga koje čitamo uglavnom služe za bijeg od stvarnosti, i to je normalno. Ipak, mnoge osobe, osobito ako su u mogućnosti priuštiti si dulje prostore stanke i opuštanja, posvećuju čitanju zahtjevnijeg štiva. Želim dakle iznijeti jedan prijedlog: zašto ne otkriti neke knjige Biblije, koje su obično nepoznate ili smo tijekom liturgije čuli neki njihov ulomak, ali ih nismo nikada u cijelosti pročitali? Zapravo, mnogi kršćani nikad ne čitaju Bibliju i njihovo poznavanje Svetog Pisma je vrlo ograničeno i površno. Biblija – kao što kaže sam naziv – je zbirka knjiga, mala "biblioteka". Neke od tih "knjižica" od kojih je sastavljena gotovo su nepoznate najvećem dijelu ljudi. Neke su vrlo kratke, poput Knjige o Tobiji, priča koja sadrži vrlo uzvišen osjećaj za obitelj i brak; ili Knjiga o Esteri, u kojoj židovska kraljica, vjerom i molitvom, spašava svoj narod od uništenja; ili, još kraća, Knjiga o Ruti, strankinji koja upoznaje Boga i stječe iskustvo njegove providnosti. Te se male knjige u cijelosti mogu pročitati za svega sat vremena. Zahtjevnije, i istinska remek-djela, su Knjiga o Jobu, koja progovara o velikom problemu patnje nevinih; zatim Propovjednik, koja pogađa zapanjujućom suvremenošću kojom je u knjizi obrađeno pitanje smisla života i svijeta; Pjesma nad pjesmama, divni spjev prepun simbolike o ljudskoj ljubavi. Kao što vidite, sve su to starozavjetne knjige. A što je s Novim zavjetom? Sigurno, Novi je zavjet poznatiji i književne vrste su manje raznovrsne. Ipak, ljepota čitanja jednog od Evanđelja u cjelini nešto je što tek treba otkriti, a preporučujem i čitanje Djela apostolskih, ili neke od poslanica.

U zaključku, dragi prijatelji, želim predložiti da nam, tijekom ljetnog perioda ili u trenucima odmora, bude pri ruci sveta Biblija, da bi u njoj uživali na nov način, čitajući neke njezine knjige zasebno, i to kako one manje poznate tako i poznatije, kao što su Evanđelja, ali u jednom kontinuitetu. Tako će trenuci opuštanja moći postati ne samo kulturno obogaćenje, već također duhovna hrana, kadra potpomoći upoznavanje Boga i dijalog s Njim, to jest molitvu. I eto nam jedne lijepe zanimacije za praznike: uzeti knjigu Biblije i na taj način pronaći malo vremena za opuštanje i, istodobno, ući u veliki prostor Božje riječi i produbiti naš dodir s Vječnim, upravo kao svrha slobodnog vremena koje nam Gospodin daje. (kta/ika)