nuncij_u_bih.jpgDanas, na blagdan Uzvišenja Svetog Križa, zajedno s braćom u vjeri u cijelom svijetu, nadasve želimo razmatrati i adorirati ovu centralnu tajnu naše vjere. Liturgija nas poziva da u Križu gledamo u pravom smislu riječi Isusovu žrtvu za naše oslobađanje od grijeha i od zla. U njemu nalazimo nekoliko važnih pouka:

Propovijed nuncija D’Errica na šesnaestu obljetnicu uzdolskih žrtava

Na blagdan Uzvišenja Svetog Križa

U ponedjeljak, 14. rujna na blagdan Uzvišenja sv. Križa u župi sv. Ivana Krstitelja u Uzdolu kod Prozora, obilježena je šesnaesta obljetnica od masakra nad 41 uzdolskim Hrvatom katolikom, kojeg su 1993. godine počinili pripadnici postrojbi Armije BiH. Svetu misu predslavio je nadbiskup Alessandro D’Errico, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini. Propovijed nuncija D’Errica prenosimo u cijelosti:

Danas, na blagdan Uzvišenja Svetog Križa, zajedno s braćom u vjeri u cijelom svijetu, nadasve želimo razmatrati i adorirati ovu centralnu tajnu naše vjere. Liturgija nas poziva da u Križu gledamo u pravom smislu riječi Isusovu žrtvu za naše oslobađanje od grijeha i od zla. U njemu nalazimo nekoliko važnih pouka:

a. Prije svega, Križ pokazuje ljubav nebeskog Oca za nas. „Bog je tako ljubio svijet – tumači evanđelista Ivan – da je dao svog Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“(Iv 3,16). Križ nas podsjeća da je Bog Ljubav, Otac bogat milosrđem, koji se brine za nas uvijek, kako u radosnim trenutcima tako i u žalosnim. Zato, on donosi također za nas danas poruku utjehe i nade, na kojoj želimo zahvaliti Ocu svake utjehe i njegovom Sinu Isusu.

b. Ali Isusov Križ sa sobom nosi još jednu drugu pouku, koja nas dodiruje posebno u trenutcima kušnje. Isus je rekao:“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.“(Lk 9,23) Svi susrećemo križeve na svojim putovima; netko više, netko manje; netko teže, netko lakše. Dakle, promatranje Isusova Križa podsjeća nas danas – blagdan Uzvišenja Križa – da, prihvaćajući/grleći svoje križeve moći ćemo biti bliži Učitelju na Križu. I – kako kaže Sveti Pavao – “u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim“(Kol 1,24), sa živom nadom da s Njim, Uskrslim, također za nas će svanuti nova zora svjetla i uskrsnuća.

Rado sam prihvatio poziv kardinala Puljića e dragog don Miljenka da predsjedam ovo euharistijsko slavlje, jer znam da je ovo dan od posebne važnosti za vas. Vi danas ne slavite samo blagdan Uzvišenja Križa Isusova, zajedno sa svim katolicima svijeta, nego – u zajedništvu sa hrvatskim narodom i svim osobama dobre volje – spomen na onaj tragični 14. rujan 1993., kada su ovdje 28 civila i 12 hrvatskih vojnika barbarski masakrirani, i Uzdol je spaljen i razrušen.

Pod ovom svetom Misom želim se ujediniti s vama u molitvi utjehe i razmatranju vjere. Boga – Svjetlo pravde i Oca milosrđa – molimo još jednom da udijeli vječni počinak onim nevinim žrtvama kojima je prerano oduzet dar života. Ali, istovremeno, molimo svjetlo i utjehu vjere za svih nas, kako bi mogli čitati u kršćanskoj perspektivi vjere i ovaj strašni trenutak kušnje, s kojim se Uzdol morao dodatno suočit, i pored mnogih drugih trpljenja svoje povijesti vjernog svjedočenja Isusova Evanđelja.

Poznam dobro vašu tugu i vašu bol za činjenicu da – i u razmaku od 16 godina – još nisu privedeni pred sud pravde odgovorni za ovaj strašni masakr. Ipak, u perspektivi vjere pod ovim euharistijskim slavljem, želim vas pozivati da se ne zaustavite samo na ovom iako opravdanom očekivanju. Vaša je povijest vjernička, koju je u prošlosti dao Uzdol jedan od važnijih katoličkih centara Sarajevske nadbiskupije i Bosne i Hercegovine. U ovoj logici vjere – koja se razlikuje od one svjetske – vjerujem da je potrebno ne prepustiti se samo ljudskim osjećajima, iako razumljivi i opravdani za rane koje još krvare. Također i u ovom pogledu, vjera nas uči nekoliko važnih stvari, koje vi nastojite živjeti u svojoj svakodnevici, i na koje bih želio svratiti vašu pozornost.

a. Prije svega, danas trebamo ponovno potvrditi da, i pored ljudske pravde, mi vjerujemo u Božju pravdu, koja je nenadmašivo veća, daleko objektivnija/stvarnija i u potpunosti nepristrana. I to nam pomaže da ne gubimo iz vida put nade; i da nastavimo – obnovljenom duhovnom snagom – vašu hvale vrijednu zauzetost u materijalnoj obnovi, sa čvrstom nadom u jedan budući Uzdol još razvijeniji od onog što je bio u prošlosti.

b. I zatim znam dobro da, usprkos svemu, vi nastojite biti vjerni Božjim zakonima i Isusovom naučavanju, koji traži od nas da praštamo uvijek, i da ljubimo također i neprijatelje. Sjećate li se govora na Gori? „Čuli ste da je rečeno: ‘́Oko za oko, zub za zub’… A ja vam kažem ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone; i tako ćete biti sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlani nad zlima i dobrima“(Mt 5,38-45).

Očito ovdje nije riječ o tome kako iznaći načina za zaboraviti prošlost. Znamo dobro da nije jednostavno postići to u kratkom vremenu, jer tragični događaji kao ovaj od 14. rujna 1993. ostaju zapisani u pamćenju pojedinaca i zajednica, bar jedno određeno vrijeme. Nadasve pitanje je kako očistiti pamćenje; gledati s vedrinom, povjerenjem i kršćanskom zauzetošću na budućnost.

Dakle, trebamo se inspirirati/nadahnjivati na Božjoj logici, a to je logika ljubavi, milosrđa i praštanja; uvijek, usprkos svemu. To je logika koja čisti i obnavlja. Trebamo staviti na stranu – kao dobri kršćani – logiku osvete, koja je ponavljanje nasilja.

Proteklih tjedana, razmišljajući o našem današnjem susretu, vraćale su mi se u sjećanje neki od osobnih sjećanja na velikog Papu Ivana Pavla II. Znadete dobro kako on – kao slaven koji je bio – je dobro poznavao probleme ove zemlje i duboko je ljubio ove narode. Dakle, poruka koju je on ostavio povodom svojih nezaboravnih Posjeta u Sarajevu (1997) i u Banja Luci (2003) bila je jasna:“ Ne treba popustit napasti malodušnosti i mirenja sa sudbinom. Treba obnovit zauzetost i umnožit inicijative kako bi Bosna i Hercegovina ponovno bila zemlja pomirenja, susreta i mira.“Oprost, pomirenje, bratstvo su oni čvrsti temelji društva dostojna čovjeka i po volji Boga.“ Ali – za postići to – treba – „obnoviti čovjeka iznutra“. Dubina je srca gdje – milošću i uzorom Božjim – treba se dogodit promjena, zahvaljujući kojoj će biti moguće obnoviti socijalno tkivo i ponovno uspostaviti ljudske odnose otvorene za suradnju među živim snagama Zemlje. To je također učenje Benedikta XVI:“Bog je Ljubav“, on voli često ponavljati; „u Njemu je naša nada.“

Draga moja braćo i sestre, zajedno s vama uzdižem s povjerenjem moju molitvu Svemogućem Gospodinu, koji vodi povijest i upravlja naše korake. Neka On – Sunce Pravde i Otac milosrđa – primi u svoj počinak Uzdolske žrtve, i one sa svakog mjesta i iz svih vremena. Neka On – Knez Mira – blagoslovi naše želje i našu nadu, i prati također ovdje vašu kršćansku zauzetost oko moralne i materijalne obnove. Amen! (kta)