romano.jpgKako bi se postigao istinski razvoj, hitno je potreban odgoj za etičku odgovornost u korištenju tehnike – istaknuo je papa Benedikt XVI. u enciklici ‘Caritas in veritate’ (Ljubav u istini), čije je posljednje poglavlje posvećeno upravo razvoju narodâ i tehnici. Sveti Otac ističe kako se razum, privučen čisto tehničkim djelovanjem, bez vjere gubi u obmani o vlastitoj svemogućnosti. I dodaje: istraživanje na embrijima, kloniranje, potaknuti su sadašnjom kulturom potpune razočaranosti koja vjeruje da je otkrila sve tajne.
Osvrnuvši se u razgovoru za Radio Vatikan na te Papine misli, prof. Lucio Romano, ginekolog na Sveučilištu Federico II. u Napulju i predsjednik udruge „Znanost i život“, napomenuo je da Sveti Otac stavlja svima na pozornost kako tehniku danas treba ozbiljno promotriti, također i u odnosu na izvanredni prijelaz s globalizacije ideologijâ, na jednu vrstu globalizacije tehnike. Budući da je tehnika društveno pitanje, neizbježno je da društveno pitanje potakne i ono antropološko. I tu je srž teme, odnosno, Papa apsolutno ne odbacuje tehniku ali, tamo gdje tehnika predstavlja nijekanje čovjeka, nadvladavanje čovjeka u pogubnom vidiku, ona očevidno više ne odgovara umjetnosti etike. Sveti Otac odlučno zastupa tehniku bogatu smislom i vrednotom, a oni se mogu pronaći jedino u ljudskoj dimenziji antropološke istine, gdje se sloboda spaja s odgovornošću – primijetio je prof. Romano.
Na novinarovu primjedbu kako Sveti Otac upozorava na to da čovječanstvo teži razmišljanju kako se može samo stvoriti, uz pomoć čudâ tehnike i tehnologije, prof. Romano je napomenuo kako čovjek nastoji postići to da stvori sam sebe, i time vjeruje da je gospodar svijeta. Taj problem postaje važan i stoga jer se tu suočavaju dvije racionalnosti, upravo onako kako nas Papa upozorava. S jedne je strane racionalnost kod koje je razum otvoren za nadnaravno, a s druge je razum koji je zatvoren za nadnaravno. Kod dimenzije tehnike koja samu sebe podupire, koja se sama nagrađuje, razum je zatvoren za nadnaravno, ne vodi računa o nadnaravnoj istini, te niječe samo dostojanstvo ljudskoga postojanja – rekao je prof. Romano naglasivši na koncu da se vjera i razum uzajamno pomažu. (kta/rv)

PROF. LUCIO ROMANO O PAPINOJ ENCIKLICI ‘CARITAS IN VERITATE’

Ljubav u istini

Kako bi se postigao istinski razvoj, hitno je potreban odgoj za etičku odgovornost u korištenju tehnike – istaknuo je papa Benedikt XVI. u enciklici ‘Caritas in veritate’ (Ljubav u istini), čije je posljednje poglavlje posvećeno upravo razvoju narodâ i tehnici. Sveti Otac ističe kako se razum, privučen čisto tehničkim djelovanjem, bez vjere gubi u obmani o vlastitoj svemogućnosti. I dodaje: istraživanje na embrijima, kloniranje, potaknuti su sadašnjom kulturom potpune razočaranosti koja vjeruje da je otkrila sve tajne.
Osvrnuvši se u razgovoru za Radio Vatikan na te Papine misli, prof. Lucio Romano, ginekolog na Sveučilištu Federico II. u Napulju i predsjednik udruge „Znanost i život“, napomenuo je da Sveti Otac stavlja svima na pozornost kako tehniku danas treba ozbiljno promotriti, također i u odnosu na izvanredni prijelaz s globalizacije ideologijâ, na jednu vrstu globalizacije tehnike. Budući da je tehnika društveno pitanje, neizbježno je da društveno pitanje potakne i ono antropološko. I tu je srž teme, odnosno, Papa apsolutno ne odbacuje tehniku ali, tamo gdje tehnika predstavlja nijekanje čovjeka, nadvladavanje čovjeka u pogubnom vidiku, ona očevidno više ne odgovara umjetnosti etike. Sveti Otac odlučno zastupa tehniku bogatu smislom i vrednotom, a oni se mogu pronaći jedino u ljudskoj dimenziji antropološke istine, gdje se sloboda spaja s odgovornošću – primijetio je prof. Romano.
Na novinarovu primjedbu kako Sveti Otac upozorava na to da čovječanstvo teži razmišljanju kako se može samo stvoriti, uz pomoć čudâ tehnike i tehnologije, prof. Romano je napomenuo kako čovjek nastoji postići to da stvori sam sebe, i time vjeruje da je gospodar svijeta. Taj problem postaje važan i stoga jer se tu suočavaju dvije racionalnosti, upravo onako kako nas Papa upozorava. S jedne je strane racionalnost kod koje je razum otvoren za nadnaravno, a s druge je razum koji je zatvoren za nadnaravno. Kod dimenzije tehnike koja samu sebe podupire, koja se sama nagrađuje, razum je zatvoren za nadnaravno, ne vodi računa o nadnaravnoj istini, te niječe samo dostojanstvo ljudskoga postojanja – rekao je prof. Romano naglasivši na koncu da se vjera i razum uzajamno pomažu. (kta/rv)