biskup_ratko.jpgU posljednje dvije-tri godine uvodi se sve više čudnovata i prohtjevna – ničim opravdiva –  „moda" da krizmanicama ne budu kume djevojke, ženske osobe, nego mladići muškarci; da – rjeđi je slučaj – krizmanicima ne budu kumovi mladići, muškarci, nego djevojke ili udane žene! Izrazio sam svoje čuđenje kad sam u nekim župama vidio nezanemariv broj takvih pomodarskih neobičaja.

Stoga sam zamolio župnike da na vrijeme, u početku priprema za sv. krizmu, upozore krizmanike da uzmu kumove, a krizmanice da imaju kume na krizmi. To, ovim i formalno tražim od župnika i od krizmanika.

1 – Crkveni zakon kaže za kumstvo na krizmi: – "Neka potvrđenik, ako je to moguće, ima kuma, čija je dužnost brinuti se da se potvrđeni ponaša kao pravi Kristov svjedok i da vjerno vrši obveze povezane s tim sakramentom" (kan. 892).

Iz ovoga proizlazi da i nije sakramentalno nužno imati kuma ili kumu na krizmi, jer se kaže: "ako je moguće" (quantum fieri potest) – uzeti kuma ili kumu.

2 – Crkveni zakon nastavlja: "Preporučuje se uzeti za kuma onoga tko je tu službu preuzeo na krštenju" (kan. 893, 2).

Crkvena je dakle preporuka, ali to, na žalost, nije i naša provedba, da krizmanici i krizmanice imaju na sv. potvrdi svoje kumove i kume koji su im asistirali na krštenju. Zašto se ne bi uvodila takva praksa da se poštuje ta razborita crkvena preporuka gdje je god to moguće?

3 – U nas je vjekovna praksa da dječacima kumovi budu muški, a djevojčicama ženske osobe. A ako bi se kum koji dan prije sv. krizme razbolio ili uopće bio opravdano spriječen kumovati, te se umjesto njega pojavi u službi kumstva njegova supruga ili sestra, svatko bi takav slučaj shvatio i prihvatio. Jednako vrijedi i za kumu koja bi bila spriječena.

4 – Uvođenje neke besmislene "mode" da se ne poštuje ni red ni rod ni naravni smisao u konkretnu životu, udara na vjekovni red, praksu i stalan običaj ovih biskupija.

5 – Budući da tako stvari stoje, dopušteno je zaključiti: ako krizmanice – one su u većini slučajeva  u pitanju – ne mogu imati krštenu kumu za krizmenu kumu kao što to želi Crkva, ili ne mogu naći kumu između 100.000 ženskih osoba u Hercegovini, neka radije ostanu bez kume nego da ovakvim svojim pomodarstvom izvrću ustaljenu i redovitu crkvenu praksu.

+ Ratko, biskup

biskup_ratko.jpgU posljednje dvije-tri godine uvodi se sve više čudnovata i prohtjevna – ničim opravdiva –  „moda" da krizmanicama ne budu kume djevojke, ženske osobe, nego mladići muškarci; da – rjeđi je slučaj – krizmanicima ne budu kumovi mladići, muškarci, nego djevojke ili udane žene! Izrazio sam svoje čuđenje kad sam u nekim župama vidio nezanemariv broj takvih pomodarskih neobičaja.

Stoga sam zamolio župnike da na vrijeme, u početku priprema za sv. krizmu, upozore krizmanike da uzmu kumove, a krizmanice da imaju kume na krizmi. To, ovim i formalno tražim od župnika i od krizmanika.

1 – Crkveni zakon kaže za kumstvo na krizmi: – "Neka potvrđenik, ako je to moguće, ima kuma, čija je dužnost brinuti se da se potvrđeni ponaša kao pravi Kristov svjedok i da vjerno vrši obveze povezane s tim sakramentom" (kan. 892).

Iz ovoga proizlazi da i nije sakramentalno nužno imati kuma ili kumu na krizmi, jer se kaže: "ako je moguće" (quantum fieri potest) – uzeti kuma ili kumu.

2 – Crkveni zakon nastavlja: "Preporučuje se uzeti za kuma onoga tko je tu službu preuzeo na krštenju" (kan. 893, 2).

Crkvena je dakle preporuka, ali to, na žalost, nije i naša provedba, da krizmanici i krizmanice imaju na sv. potvrdi svoje kumove i kume koji su im asistirali na krštenju. Zašto se ne bi uvodila takva praksa da se poštuje ta razborita crkvena preporuka gdje je god to moguće?

3 – U nas je vjekovna praksa da dječacima kumovi budu muški, a djevojčicama ženske osobe. A ako bi se kum koji dan prije sv. krizme razbolio ili uopće bio opravdano spriječen kumovati, te se umjesto njega pojavi u službi kumstva njegova supruga ili sestra, svatko bi takav slučaj shvatio i prihvatio. Jednako vrijedi i za kumu koja bi bila spriječena.

4 – Uvođenje neke besmislene "mode" da se ne poštuje ni red ni rod ni naravni smisao u konkretnu životu, udara na vjekovni red, praksu i stalan običaj ovih biskupija.

5 – Budući da tako stvari stoje, dopušteno je zaključiti: ako krizmanice – one su u većini slučajeva  u pitanju – ne mogu imati krštenu kumu za krizmenu kumu kao što to želi Crkva, ili ne mogu naći kumu između 100.000 ženskih osoba u Hercegovini, neka radije ostanu bez kume nego da ovakvim svojim pomodarstvom izvrću ustaljenu i redovitu crkvenu praksu.

+ Ratko, biskup