preobrazenje_gospodnje.jpgPreobraženje Gospodinovo je blagdan kojim Crkva slavi otajstveni događaj Isusovog očitovanja učenicima na brdu Tabor. To je mistični događaj u kojemu Isus na jedan osobit i čudesan način, vidljivo objavljuje učenicima slavu nebesku.

Kako je naime, bivajući među njima, govorio o Kraljevstvu i o Svom drugom dolasku u slavi, a oni možda nisu bili posve uvjereni u to, On – da bi jednom iz dubine srca to čvrsto prihvatili i iz sadašnjega vjerovali u buduće – čudesno ostvaruje božansko očitovanje na gori Tabor kao presliku nebeskog kraljevstva.

Svjedoci slave Isusove na gori Taboru, su dakle, predstavnici Starog i Novog Zavjeta. Od Starog Zavjeta Mojsije i Ilija. Taj prizor podsjeća na teofanije kojima se Mojsije i Ilija bili svjedoci na Božjoj gori (Sinaj-Horeb). Bog ne očituje samo Svoju prisutnost govoreći iz oblaka i ognja, nego se Isus i ukazuje učenicima u prisutnosti Mojsija i Ilije, preobražen Božjom slavom. Od Novog Zavjeta Petar, Jakov i Ivan, tri odabrana apostola, od kojih je prvi Petar, glavni stup vjere, drugi Jakov, on je prvi prolio svoju krv za Isusa, a treći Ivan bio je posebni ljubimac Isusov.

Ova tri apostola bit će svjedoci i Njegovog dubokog poniženja i krvavog znoja u Getsemanskom vrtu; zato je bilo potrebno da se prije duboko uvjere o slavi Njegovog Božanstva na gori Taboru. Vrhunac tog čudesnog objavljivanja i pečat istinitosti, objavljuje sam Otac nebeski, proglasivši Isusa Svojim ljubljenim Sinom i zapovijedajući nam da Ga slušamo: ½Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga.½Događaj koji slavimo ovim blagdanom, jest, Otajstvo po kojem nam Bog očituje svoju slavu i moć; uvjerava nas u postojanost Svoga Kraljevstva, te nam utvrđuje vjeru u Kristovo Božanstvo.

Uviđamo da Mojsije nije o drugome pisao, nego o Njemu. Niti je Ilija drugoga propovijedao nego Njega. Niti su Petar, Jakov i Ivan nešto drugo o Njemu govorili, nego samo ono što su vlastitim očima gledali. Sjaj preobraženog Tijela Isusova i snježna bjelina njegove odjeće – nisu ništa drugo, nego odraz Njegove Božanske naravi.

U Preobraženju na vrhuncu Tabora u jasnijem svjetlu shvaćamo i otajstvo Križa. Malo prije preobraženja govorio je Isus svojim učenicima da treba ići u Jeruzalem i mnogo trpjeti od starješina i velikih svećenika; da mora proći muku i smrt. ( Mt 16, 21 ) Nakon tog govora pokazuje im se u nebeskoj slavi, kako bi shvatili da proslava dolazi tek nakon trpljenja, boli i patnje. Križ je mukotrpni put kojim se dostiže vječnost.

I na koncu, Kristovo preobraženje je slika i našeg preobraženja. To je predokus i slika budućeg stanja, za svakog koji slijedi Krista i živi život Njegova vjernog apostola. Krštenjem vjernici postaju dionicima misterija uskrsnuća, kojem je preobraženje pralik. Oni su stoga već ovdje na zemlji pozvani da sve više budu preobražavani djelovanjem Gospodina. Svaki pravi susret s Gospodinom Isusom, ima u neku ruku, istu ulogu u podupiranju naše vjere, kao i preobraženje u podupiranju vjere učenika.

vlč. Tomislav Subotičanec

preobrazenje_gospodnje.jpgPreobraženje Gospodinovo je blagdan kojim Crkva slavi otajstveni događaj Isusovog očitovanja učenicima na brdu Tabor. To je mistični događaj u kojemu Isus na jedan osobit i čudesan način, vidljivo objavljuje učenicima slavu nebesku.

Kako je naime, bivajući među njima, govorio o Kraljevstvu i o Svom drugom dolasku u slavi, a oni možda nisu bili posve uvjereni u to, On – da bi jednom iz dubine srca to čvrsto prihvatili i iz sadašnjega vjerovali u buduće – čudesno ostvaruje božansko očitovanje na gori Tabor kao presliku nebeskog kraljevstva.

Svjedoci slave Isusove na gori Taboru, su dakle, predstavnici Starog i Novog Zavjeta. Od Starog Zavjeta Mojsije i Ilija. Taj prizor podsjeća na teofanije kojima se Mojsije i Ilija bili svjedoci na Božjoj gori (Sinaj-Horeb). Bog ne očituje samo Svoju prisutnost govoreći iz oblaka i ognja, nego se Isus i ukazuje učenicima u prisutnosti Mojsija i Ilije, preobražen Božjom slavom. Od Novog Zavjeta Petar, Jakov i Ivan, tri odabrana apostola, od kojih je prvi Petar, glavni stup vjere, drugi Jakov, on je prvi prolio svoju krv za Isusa, a treći Ivan bio je posebni ljubimac Isusov.

Ova tri apostola bit će svjedoci i Njegovog dubokog poniženja i krvavog znoja u Getsemanskom vrtu; zato je bilo potrebno da se prije duboko uvjere o slavi Njegovog Božanstva na gori Taboru. Vrhunac tog čudesnog objavljivanja i pečat istinitosti, objavljuje sam Otac nebeski, proglasivši Isusa Svojim ljubljenim Sinom i zapovijedajući nam da Ga slušamo: ½Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga.½Događaj koji slavimo ovim blagdanom, jest, Otajstvo po kojem nam Bog očituje svoju slavu i moć; uvjerava nas u postojanost Svoga Kraljevstva, te nam utvrđuje vjeru u Kristovo Božanstvo.

Uviđamo da Mojsije nije o drugome pisao, nego o Njemu. Niti je Ilija drugoga propovijedao nego Njega. Niti su Petar, Jakov i Ivan nešto drugo o Njemu govorili, nego samo ono što su vlastitim očima gledali. Sjaj preobraženog Tijela Isusova i snježna bjelina njegove odjeće – nisu ništa drugo, nego odraz Njegove Božanske naravi.

U Preobraženju na vrhuncu Tabora u jasnijem svjetlu shvaćamo i otajstvo Križa. Malo prije preobraženja govorio je Isus svojim učenicima da treba ići u Jeruzalem i mnogo trpjeti od starješina i velikih svećenika; da mora proći muku i smrt. ( Mt 16, 21 ) Nakon tog govora pokazuje im se u nebeskoj slavi, kako bi shvatili da proslava dolazi tek nakon trpljenja, boli i patnje. Križ je mukotrpni put kojim se dostiže vječnost.

I na koncu, Kristovo preobraženje je slika i našeg preobraženja. To je predokus i slika budućeg stanja, za svakog koji slijedi Krista i živi život Njegova vjernog apostola. Krštenjem vjernici postaju dionicima misterija uskrsnuća, kojem je preobraženje pralik. Oni su stoga već ovdje na zemlji pozvani da sve više budu preobražavani djelovanjem Gospodina. Svaki pravi susret s Gospodinom Isusom, ima u neku ruku, istu ulogu u podupiranju naše vjere, kao i preobraženje u podupiranju vjere učenika.

vlč. Tomislav Subotičanec