lateranska_bazilika.jpgLateranska bazilika u Rimu je ranija papinska biskupska crkva. Bazilika Sv. Petra kao centralna crkva – građevina kršćanstva je izgrađena tek u kasnom srednjem vijeku. Požari, potresi, ratovi, pljačke učinili su potrebnim tu crkvu uvijek iznova restaurirati, pregrađivati, dograđivati. Na današnji blagdan posvete Lateranske bazilike, treba nas – više od zgrade iz kamena – zanimati Crkva, koja se sastoji od živog kamenja (1Petr 2,5). Obljetnica posvete bazilike koju je izgradio u Lateranu car Konstantin na današnji se dan slavi tamo od XII. stoljeća. Ovaj se blagdan najprije svetkovao samo u Rimu. Zatim je u čast bazilike nazvane "majkom i glavom svih crkava Rima i svijeta" proširen na sav rimski obred, kao znak ljubavi i jedinstva s Petrovom stolicom, koja – kako je napisao sveti Ignacije Antiohijski – "predsjeda svekolikom skupu ljubavi".Kad je car Konstantin 313. god. "Milanskim ediktom" dao slobodu kršćanima, oni su "izišli" iz katakombi, te su tražili javne zgrade za svoja okupljanja i slavljenje euharistije. Budući da crkava kao građevina u to doba još nije bilo, poslužile su im zgrade, napose u Rimu, gdje je stolovao Rimski biskup ujedno i papa, koje su već bile sagrađene. Nisu uzimali najljepše zgrade, nego obično "skromne" sale, dvorane, koje su služile kao tržnice, odnosno zgrade suda, a koje su se zvale "bazilika". To su zgrade tipa tro- ili peterobrodnih hala-sala ili lađa.  Središnja lađa, najviša, najosvjetljenija kroz "prozore" sa strana, završavala je apsidom, polukružnom nišom,  gdje je imao svoje mjesto sudac, ili car. Bitno je to što kršćani u tu apsidu stavljaju oltar, koji postaje središte sveg događanja, a hala, napose njezina središnja lađa, čiji je ulaz s istoka, (a apsida je na zapadnoj strani – uostalom i naša crkva u Sigetu ima ulaz s Istoka a oltar je na zapadnoj strani) je samo put, staza, cesta do oltara, središta. Zbog toga su podovi, s mozaicima, svečani, jer tuda prolazi biskup, klerus… (procesije, ulaz ministranata i svećenika…uvijek izvjesni moving) svi do središta, do oltara. U lateranskoj bazilici hala je duga 90 m. Tako je i živa Crkva na putu prema vječnosti, a i Abraham je bio na putu (nomadi) … Budući da biskup zastupa zajednicu i u javnosti, tako je odsada njegovo sjedište u bazilici povišeno. Tako je lateranska bazilika otprilike 12 stoljeća  služila kao sjedište rimskog biskupa, ujedno i pape. Za kršćane je tako taj stil gradnje crkava (okupljališta na slavljenje euharistije) postao mjerodavan sve do današnjeg dana. Tako su stoljećima građene crkve kao bazilike. Današnja Lateranska bazilika Sv. Ivana, naravno nije iz 4. stoljeća, nego je mnogo kasnije izgrađena, ali je na mjestu gdje je bila prva, mjerodavna.

lateranska_bazilika.jpgLateranska bazilika u Rimu je ranija papinska biskupska crkva. Bazilika Sv. Petra kao centralna crkva – građevina kršćanstva je izgrađena tek u kasnom srednjem vijeku. Požari, potresi, ratovi, pljačke učinili su potrebnim tu crkvu uvijek iznova restaurirati, pregrađivati, dograđivati. Na današnji blagdan posvete Lateranske bazilike, treba nas – više od zgrade iz kamena – zanimati Crkva, koja se sastoji od živog kamenja (1Petr 2,5). Obljetnica posvete bazilike koju je izgradio u Lateranu car Konstantin na današnji se dan slavi tamo od XII. stoljeća. Ovaj se blagdan najprije svetkovao samo u Rimu. Zatim je u čast bazilike nazvane "majkom i glavom svih crkava Rima i svijeta" proširen na sav rimski obred, kao znak ljubavi i jedinstva s Petrovom stolicom, koja – kako je napisao sveti Ignacije Antiohijski – "predsjeda svekolikom skupu ljubavi".Kad je car Konstantin 313. god. "Milanskim ediktom" dao slobodu kršćanima, oni su "izišli" iz katakombi, te su tražili javne zgrade za svoja okupljanja i slavljenje euharistije. Budući da crkava kao građevina u to doba još nije bilo, poslužile su im zgrade, napose u Rimu, gdje je stolovao Rimski biskup ujedno i papa, koje su već bile sagrađene. Nisu uzimali najljepše zgrade, nego obično "skromne" sale, dvorane, koje su služile kao tržnice, odnosno zgrade suda, a koje su se zvale "bazilika". To su zgrade tipa tro- ili peterobrodnih hala-sala ili lađa.  Središnja lađa, najviša, najosvjetljenija kroz "prozore" sa strana, završavala je apsidom, polukružnom nišom,  gdje je imao svoje mjesto sudac, ili car. Bitno je to što kršćani u tu apsidu stavljaju oltar, koji postaje središte sveg događanja, a hala, napose njezina središnja lađa, čiji je ulaz s istoka, (a apsida je na zapadnoj strani – uostalom i naša crkva u Sigetu ima ulaz s Istoka a oltar je na zapadnoj strani) je samo put, staza, cesta do oltara, središta. Zbog toga su podovi, s mozaicima, svečani, jer tuda prolazi biskup, klerus… (procesije, ulaz ministranata i svećenika…uvijek izvjesni moving) svi do središta, do oltara. U lateranskoj bazilici hala je duga 90 m. Tako je i živa Crkva na putu prema vječnosti, a i Abraham je bio na putu (nomadi) … Budući da biskup zastupa zajednicu i u javnosti, tako je odsada njegovo sjedište u bazilici povišeno. Tako je lateranska bazilika otprilike 12 stoljeća  služila kao sjedište rimskog biskupa, ujedno i pape. Za kršćane je tako taj stil gradnje crkava (okupljališta na slavljenje euharistije) postao mjerodavan sve do današnjeg dana. Tako su stoljećima građene crkve kao bazilike. Današnja Lateranska bazilika Sv. Ivana, naravno nije iz 4. stoljeća, nego je mnogo kasnije izgrađena, ali je na mjestu gdje je bila prva, mjerodavna.