biskup_semren.jpgU Godini vjere, a pod vjerom mislimo na djelatnu vjeru, koja nas potiče na evangelizaciju i prenošenje vjere bližnjima i potrebnima …

Predsjednik Vijeća za obitelj mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, uputio je Poruku za Dan života, koji se obilježava u nedjelju 3. veljače 2013., pod naslovom "Zaštita života i pravo na život od samog začeća".

U Godini vjere, a pod vjerom mislimo na djelatnu vjeru, koja nas potiče na evangelizaciju i prenošenje vjere bližnjima i potrebnima, možemo je svjedočiti ako smo evangelizirani, ako smo prihvatili Isusovu Radosnu vijest i ako smo prihvatili život kao vrhunski Božji dar. – Život smo dobili besplatno, nismo ga zaslužili, pa se zato život kao Božji dar umnaža daljnjim davanjem drugima. Da je život Božji dar i da je ljubav Božji dar, to se najjasnije očituje u obitelji, koja veliku ulogu ima u prenošenju vjere djeci. I otac i majka na to su pozvani kao i bliži rođaci koji žive u obitelji. I ovo je prigoda da jasno i javno iskažemo svoje opredjeljenje, da razmotrimo bitne elemente u našim nastojanjima oko zaštite i razvoja ljudskog života u svim njegovim etapama, te da pritom razvidimo mogućnosti o udruživanju svojih akcija i napora s akcijama i naporima koje imaju i provode ljudi i institucije u našoj zemlji koji su izvan Katoličke crkve.

Prihvaćanje i svjedočenje "Evanđelja obitelji" nudi svjetliju perspektivu društvu u različitim krizama, jer nema budućnosti čovječanstva bez obitelji. Napose djeca i mladi, da bi usvojili vrijednosti koje daju smisao životu, trebaju se rađati i stasavati u onoj zajednici života i ljubavi koju je sam Bog htio za muškarca i ženu: to je zajednica ljubavi, utemeljena na braku i pozvana biti svetištem života, mala Crkva, stanica društva. Sretne obitelji šalju poruku nade, koja je srž njihovih iskustava: moguće je i radosno, premda u isti mah i zahtjevno, živjeti trajno vjernu ljubav, otvorenu životu; kao takve sudjeluju u poslanju Crkve i u izgradnji društva. Djeca po roditeljima upoznaju ljubav i po toj ljubavi upoznaju Boga koji je sama Ljubav. Neka s Božjom pomoći i posebnom zaštitom Presvete Marije, Kraljice obitelji, iskustvo stečeno u obitelji donese obilne plodove na putu Crkve i neka bude zalogom sve veće pozornosti prema obitelji, koja je samo izvorište čovjeka i društva.

Od trenutka začeća počinje novi život koji nije ni očev ni majčin, nego život novoga ljudskog bića koje se samo za sebe razvija. Suvremena genetika je utvrdila da je tu od prvog časa utvrđen program onoga što će to biće biti – čovjek. To biće nikada neće postati ljudsko ako to nije već od tada. Prema tome, od prvog časa svog postojanja, to biće zahtjeva, u svojoj cjelokupnosti, bezuvjetno poštovanje koje dugujemo prema svakom čovjeku. Stoga je život svet i nepovrediv od prvoga časa začeća. A čovjeka se vrednuje kao osobu i ljubi ga se takvoga kakav jest, bez obzira na njegovo fizičko ili mentalno zdravstveno stanje i bez obzira na njegove osobine.

Dijete nije preslika roditelja. Razlikuje se od njih. I od svakog pojedinačno i od njihova zbroja. Ipak, gledajući u svoje dijete roditelji traže svoje tragove. I kada ih nađu, moraju priznati svoje nerazumijevanje. Ono što vide je njihovo, ali oni ne znaju ni kako su se njihove crte našle izvan njih niti što će njihovo dijete od njih učiniti. Postavljeni su pred tajnu koja je veća od njihova znanja. Otkrićem svoga nerazumijevanja došli su mu bliže i njihov je odnos postao dublji.

Mnogi zahtijevaju da se u nacionalnim i međunarodnim zakonodavstvima točno odredi da život počinje začećem i da država jamči i štiti ljudski život od samog početka, a to znači od začeća. Time je rečeno da je pravo na život bitno čovjekovo pravo, a moglo bi ga se potvrditi i ustavnom odredbom koja bi glasila: „zaštita života i pravo na život od samog začeća“, obranu života od začeća do prirodne smrti (C. Mirabelli).

U zemljama gdje je drukčija obiteljska politika, državne ustanove brane i podupiru obitelj u rješavanju problema s kojima se sučeljavaju, jer se obitelj smatra izvorom bogatstva. Političari to nikako ne žele shvatiti premda sve činjenice govore u prilog obitelji. Obitelj nosi teret sadašnje krize, a jedino obitelj može pridonijeti izlasku iz nje.

Suočavamo se danas sa sve većim „pobačajnim mentalitetom“- narodom nerođenih. Ako čovjek ne poštuje život u majčinoj utrobi, ako ne poštuje vlastito nerođeno dijete, što će nas onda spriječiti da se ubijamo oružjem? Kakvu vrijednost ima život? Je li čovjek gospodar života? Carlo Casini, predsjednik Povjerenstva za ustavne poslove Europskog parlamenta i predsjednik Talijanskog pokreta za život, dodijelio je 10. 12. 2012. nagradu „Majka Tereza iz Kalkute“ Chiari Corbello Petrillo koja je žrtvovala život da rodi živo dijete. Casini je rekao da u današnjoj Europi ima više od milijun dragovoljnih prekida trudnoće te da se time očituje „poraz Europe“. U ovome kontekstu Europska nagrada za život, dodijeljena majkama Europe, okrenuta je budućnosti, jer bez djece nema budućnosti te bezbrojne i tihe europske majke šire i promiču vrijednosti koje Europa proglašava, ali ih često ne uvažava. Ne zaboravimo da je Europa srce humanizma, gdje se proglašavaju prava i jednakost, nadahnuti na općoj Povelji ljudskih prava, ali i gdje je očita proturječnost glede začete i nikad rođene djece. Kao što je Europi, tako je i našoj domovini potreban život ako želi biti luč čovječanstva i prava u svijetu.

Ako se osvrnemo na gospodarski vidik te tragedije, moramo priznati da smo izgubili golemi potencijal blagostanja. A istražimo li uzroke toga, uvjerit ćemo se da se s malo dobre volje mogla izbjeći katastrofa. Iskustvo nas uči da je obitelj stožer društvenoga sustava. Mladi su jamci naše bezbrižne starosti. Iz krize nas može izvući samo čvrsta obitelj jer je ona siguran jamac društvenoga sustava.

Obitelj kao sustav odnosa između muškarca i žene, roditelja i djece, ne valja miješati s drugim oblicima suživota, koji pak nastaju po drugoj logici: iz slaganja pojedinačnih interesa koji su više ili manje nesigurni, i više ili manje trajni. Bog želi da ljudi, koji su stvoreni na njegovu sliku, budu pojedinci ali u međusobnom zajedništvu, kao božanske osobe. A to se vidi počevši upravo od obitelji: obitelj je prva slika Trojstva.

Moramo se suočiti s denatalitetom, koji je velika opasnost za gospodarsku, društvenu i kulturnu budućnost europskih naroda. Stoga se, polazeći od toga, počinje razmišljati o tomu što se može učiniti kako bi se omogućila smjena naraštaja, a to već dovodi do nekih promišljanja koja podupiru majčinstvo, obitelj i odgoj djece.

Ovom prigodom u ime svih katoličkih biskupa Bosne i Hercegovine upućujem iskrenu zahvalnost svima vama, svećenicima i drugima oko vas, koji se na razne načine trudite oko izgradnje kulture života, civilizacije života, a protiv civilizacije smrti.

Posebno zahvaljujem i izražavam veliko poštovanje svima onima u našoj domovini koji s velikom sviješću o odgovornosti prema Bogu, prema svojoj savjesti i prema svome narodu štite ljudski život i visoko cijene dostojanstvo pojedinca, braka i obitelji.

Zahvaljujem svim pomagačima zaklade „Da životu“, koju smo ustanovili prije više godina, a koja pomaže naše hrabre bračne drugove, koji su spremni imati više djece.

Zahvaljujem i raznim karitativnim i molitvenim skupinama koje se mnogo trude oko pružanja pomoći mladim bračnim parovima kao i siromašnijim obiteljima.

Zahvaljujem također svim liječnicima i bolničkom osoblju, kao i članovima obitelji koji su se istakli u spašavanju nerođenih života.

Sve Vas molim: bdijte i dalje nad svakim ljudskim životom! Branite i štitite i ubuduće ljudski život u njegovoj sveobuhvatnosti! To je veliki zadatak i veliko poslanje za sve nas koje nam je povjerio sam Bog, Životvorac. Neka Vas On nagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!

Banja Luka, 03. 01. 2013.

Dr. Marko Semren,
pomoćni biskup banjolučki i
Predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH