biskup_ratko_peric.jpgOd Jubilarne 2000. godine u švedskom mjestu Vadsteni – pet sati vožnje od Stockholma – u prostranoj i prekrasnoj zavjetnoj crkvi Blažene Djevice Marije iz godine 1430., koju je željela švedska svetica Brigita (1303.-1373.), hrvatski se katolici sa svojim duhovnim voditeljima okupljaju potkraj svibnja na godišnje hodočašće. Inicijator je i koordinator ovoga slavlja msgr. Stjepan Željko Biletić, iz Gromiljaka, svećenik vrhbosanske nadbiskupije, hrvatski misionar u Stockholmu i hrvatski delegat Skandinavije od 1977. te generalni vikar biskupije od 2001. godine. U opredjeljenju za ovo hodočašće misionari su se vodili nakanom da se počasti domaća Svetica, ali i da se tom prigodom hrvatski hodočasnik sjeti svojih nacionalnih svetaca, ove godine napose blaženoga Alojzija kardinala Stepinca prigodom njegove 110. obljetnice rođenja i 10. obljetnice beatifikacije. Do sada su predvoditelji hodočasničkih Misa bili mjesni stockholmski biskup Anders Arborelius dva puta, hrvatski nadbiskupi: msgr. Ivan Devčić iz Rijeke i msgr. Nikola Eterović nuncij iz Kijeva; te biskupi Pero Sudar iz Sarajeva, Mile Bogović iz Gospića i Želimir Puljić iz Dubrovnika, i prečasni msgr. Vladimir Stanković, nekadašnji ravnatelj hrvatske inozemne pastve. Ove je godine msgr. Biletić pozvao biskupa Ratka Perića iz Mostara i don Antu Kutlešu, ravnatelja inozemne pastve iz Zagreba.
               Goste iz domovine dočekao je msgr. Biletić u zračnoj luci u Stockholmu 23. svibnja. U ugodnu razgovoru i vožnji po sunčanu danu do Vadstene putem se moglo doznati puno toga i o Katoličkoj Crkvi u Švedskoj, i o Luteranskoj crkvi, i o Hrvatima u Švedskoj i o cijeloj Skandinaviji.
               Evangelička ili Luteranska crkva u Švedskoj. Sve do reformacije, 1523. godine, Švedska je bila katolička zemlja. Dala je više svetaca i svetica. Danas je od 9 milijuna stanovnika oko 7 milijuna protestanata luteranske vjeroispovijesti. Imaju 15 biskupija. Glavni je nadbiskup u Uppsali. Zemlja je bogata i s visokim standardom života ali i s vrlo jakim duhom sekularizma i među samim vjernicima. Religija kao da dolazi iz srednjega vijeka, strana današnjemu sekulariziranom svijetu, tumači don Željko. Oko 2% protestanata pohađa nedjeljnu službu Božju, a oni imaju tri značajne svetkovine: prvu nedjelju adventa, Božić i Uskrs. I na te svetkovine dolazi oko 3% vjernika. Luteranska je zajednica do 2000. godine bila državna crkva, a od tada je odvojena, pa je sada i Katolička Crkva izjednačena u pravima Luteranskoj. Unatoč svim pogodnostima, u evangeličkoj se zajednici osjeća nedostatak duhovnih zvanja. Za koju godinu polovica bi župa mogla ostati bez pastora, predviđaju statistike.
               Katolička Crkva. U Švedskoj postoji samo jedna katolička biskupija, sa sjedištem u Stockholmu, s oko 140.000 vjernika (većina doseljenika), 42 župe, 70 svećenika, 80 redovnika, oko 200 redovnica. Ima 7-8 katoličkih pripravnika koji se u kolegiju pokraj Stockholma pripremaju za studij teologije. Od 1991. godine postoji i Švedski zavod u Rimu. Sada će jedan kandidat biti zaređen za đakona u vidu prezbiterata. Cijela Skandinavija (Danska, Finska, Island, Norveška Švedska) ima jednu Biskupsku konferenciju s deset biskupa i oko 250.000 katolika. I ti su katolici većinom doseljenici. Sveta Stolica ima jednoga apostolskog nuncija za cijelu Skandinaviju, u Švedskoj, a svaka skandinavska zemlja ima svoga predstavnika pri Svetoj Stolici, pa makar imao svoje sjedište u nekoj europskoj zemlji (samo ne u Italiji).
               Svake godine ima protestantskih ne samo vjernika nego i pastora koji prelaze na katolicizam. To se događa i s protestantskim „redovnicama“ koje su položile zavjete 1958. po benediktinskom pravilu, a 1984. sve postale katoličke časne sestre. Na primjer među sestrama ima benediktinki u Ombergu, kod Vadstene, gdje ima petnaestak sestara, samo je jedna izvorna katolkinja, a sve su druge obraćenice s luteranizma. Pa i sadašnji biskup Arborelius, rođeni Šveđanin, kao student obratio se s protestantizma, ušao u karmelićanski red, studirao teologiju u Rimu i Papa ga imenovao biskupom za cijelu Švedsku 1998. godine. Prije više godina jedna se Hrvatica udala u Uppsali za evangeličkoga pastora. I on se obratio na katolicizam, ovih se dana krizma. Znakove približavanja pokazivao je još odavno, a sada kani mirno provoditi svoje dane u mirovini.
               Katolička je Crkva kupila tri luteranske crkve, jedna je nedavno nabavljena. U ugovoru stoji da se crkva ne može upotrebljavati osim u religiozne svrhe. Na devedeset mjesta luterani posuđuju katolicima crkve za liturgijske funkcije. Sve do 2000. godine švedski su katolici primali izdašnu pomoć od njemačkih katolika.
               Hrvatski katolici u Švedskoj. U Švedskoj ima oko 25.000 hrvatskih katolika. U Norveškoj i u Danskoj po tisuću. Prvi val doseljenika bio je pedesetih godina, još iz austrijskih i talijanskih logora. K tima su se priključili kasniji prebjezi. Drugi je val sedamdesetih godina, ekonomski imigranti. I sadašnji, treći, možda i najveći, nakon rata 1991.-1995. Ovih dana neki će proslaviti 40. obljetnicu svojih kulturnih društava. Hrvatskih misionara ima u Švedskoj od 1969. godine, ali pastva se sustavno i formalno organizira od 1974. Tu su bili: Hrvoje Lasić, Franjo Prstec, te pokojni Josip Vasilina i Josip Kropek, i drugi. U Švedskoj danas postoje četiri hrvatske misije, i jedna u Norveškoj. Godišnje ima oko 25 krštenja u štokholmskoj zajednici, isto tako i u Malmöu, i u Göteborgu. Don Željko ide na 7 mjesta misiti, a svi hrvatski misionari slave Mise na 33 mjesta. Biskup je želio pozdraviti dr. Borislava Arapovića, koji je 1973. osnovao Institut za prevođenje Biblije s usmjerenjem na Sovjetski Savez, rođenoga Nevesinjca, ali i on bijaše na službenom putovanju. Objavio je desetak djela, među kojima i Hrvatski mirospis, 1999., svojedobno predstavljen u mostarskoj Kosači.
               Godišnje hodočašće. Na hodočašće su došli u subotu 24. svibnja švedski Hrvati iz Stockholma, zatim iz Göteborga s don Stipom Šošićem iz banjalučke biskupije, iz Malmöa s don Vladom Švendom iz varaždinske biskupije, iz Jönköpinga i danskoga Kopenhagena s don Dragom Ćumurdžićem iz vrhbosanske nadbiskupije i iz norveškog Osla s don Marinkom Pervanom iz trebinjske biskupije. Bilo je oko 1.000 hodočasnika. Svećenici su prije sv. Mise bili na raspolaganju za sv. ispovijed, a potom koncelebrirali u Euharistiji. Don Stipo je priredio Vodič za misno slavlje. Njegova je misija posvećena blaženomu kardinalu Stepincu. Biskup je u propovijedi najprije govorio o sv. Brigiti Švedskoj, koja je prošla sva „ženska stanja“: djevojka 14 godina, supruga 32 godine, postavši majkom osmero djece: četiri sina i četiri kćeri, od kojih je Katarina također katolička svetica. A u udovištvu provela je 24 godine. Bila je velika hodočasnica u svoje vrijeme. Utemeljila je Red nazvan „Sveti Spasitelj“, popularnije: Sestre Brigitine. Ima ih preko 560 u 50 samostana u svijetu, a od nedavno i u samoj Vadsteni. Preminula je u Rimu 1373. godine, a papa Ivan Pavao II. proglasio ju je suzaštitnicom Europe 1999. godine. Osim naglaska na domaćoj Svetici, biskup je govorio i o kardinalu Stepincu koji potječe iz obitelji od sedmero djece. Naveo je njegov razlaz sa zaručnicom i opredjeljenje za svećeništvo, njegov neustrašiv nastup prije, u vrijeme i nakon rata. Njegovo svjedočenje i na slobodi i u zatvoru. Propovjednik je također spomenuo da je većina hrvatskih svetaca i blaženika preminula u inozemstvu: sv. Nikola Tavelić u Jeruzalemu, 1391., sv. Marko Križevčanin u Slovačkoj, 1619.; sv. Leopold Bogdan Mandić u Padovi, 1942.; bl. Augustin Kažotić u Luceri, 1323.; bl. Jakov Zadarski kod Barija 1490.; bl. Gracije Kotorski kod Venecije, 1508.; blažena Marija Petković u Rimu, 1966. Nisu samo hrvatski sveci i blaženici, nego i mnogi znanstvenici, i časnici, i vojnici, i radnici natopili svojim radom i životom mnoge zemlje svijeta. „I gdje god ima hrvatskih grobova, ima i hrvatske zemlje!“
               Poslije sv. Mise i objeda pojedine su hodočasničke skupine, a neke i u narodnim nošnjama, izvele svoje pjesme, folklorna kola i igre u mjesnoj prostranoj školi, na veliko zadovoljstvo nazočnih. Voditelji su bili sami misionari koji auktoritativno vode oba krila, i crkveno i kulturno.
               Tijelovo u Stockholmu. Sutradan u nedjelju bila je najprije kroz grad tijelovska procesija koju je predvodio mjesni biskup Arborelius, uz roterdamskoga Adrianusa van Luyna i mostarsko-duvanjskoga. Sudjelovali su brojni svećenici i vjernici pjevajući euharistijske pjesme uz glasnu glazbu. Nakon procesije biskup je Perić predvodio misno slavlje za hrvatske katolike u mjesnoj katedrali sv. Erika, švedskoga kralja iz 12. stoljeća. Govorio je o Tijelovu ili Brašančevu, Korosandama, odnosno o vjerskoj istini Tijelova: kao što se naša anorganska hrana čudesno pretvara u organsko živo tkivo, tako se i kruh i vino „rosom Duha Svetoga“ po riječima Gospodinovim pretvara u Tijelo i Krv Kristovu za naš vječni život. To je izvorna Isusova misao koju je Crkva primila, poštuje, časti i slavi od samoga početka. Nakon toga susret s vjernicima u velikoj dvorani. Pozdrav s hrvatskim konzulom Vickom Dobroševićem koji se oženio Hrvaticom, rođenom u Švedskoj.
               Spisateljska djelatnost misionara. Ono što domovinskog hodočasnika u Švedskoj može osobito obradovati jest spisateljska djelatnost hrvatskih misionara koji se zauzimaju ne samo za svakodnevnu i svakotjednu pastvu, nego su se dali i na vrijedne publikacije koje su omiljelo štivo i u Švedskoj i svuda po svijetu gdje ima Hrvata. Msgr. Biletić preveo je nekoliko knjiga duhovnoga sadržaja belgijanskoga karmelićanina W. Stinissena, objavljenih u Zagrebu: Ja ne umirem, ja ulazim u život, 2002.; Vječnost u vremenu, 2003.; Mala knjiga o dobrom vremenu, 2004.; Moj život u Tvojim rukama, 2005.; Noć je moje svjetlo, 2007.; Čeznem za susretom u Tvojoj ljepoti, 2008. Na nekim su knjigama slike Daniele Mišura, vjeroučiteljice, koja se udala za Pedra Čileanca. Preveo je također i objavio u Stockholmu Ljubiti život. Pastirsko pismo nordijskih biskupa o braku i obitelji, 2004. K tomu i CD pjesme, koje je izdao zbor HKM u Stockholmu, s don Željkovim uvodnim tumačem.
               Njegov školski kolega, voditelj HKM u Göteborgu, don Stipo Šošić, objavio je četiri knjige: Do Pakla i natrag, Ðakovo, 1994.; Banjalučkom Timoteju, Zagreb, 1997.; Blizina ljubavi i mržnje, Zagreb, 2003. i Pod oblacima, Zagreb, 2005. Don Stipo je prošao i preživio razne manjače i omarske, trajna izvorišta meditacije o ljudskoj patnji i prolaznosti ovoga života.
               Nobelova nagrada. Prolazeći Stockholmom msgr. Biletić pokazuje Koncertnu dvoranu gdje se danas, odnosno od 1901. dijele godišnje Nobelove nagrade (medicina, fizika, kemija, književnost, i ekonomija od 1969.), a u Oslu se daje nagrada za mir. Nije nagrada najpoznatija samo po visini cijene – preko milijun eura – nego i po prestižu ljudskih i znanstvenih rezultata. Među nobelovcima i trojica su Hrvata: I. Andrić za književnost 1961. te dvojica kemičara: L. Ružička 1939. i V. Prelog 1975.
               Za kratka boravka bijahu i kratki posjeti nekim obiteljima: Daniele i Pedra gdje se okupilo više hrvatskih obitelji, te Ružice Zeničanke i Davora Mostarca, nekadašnjega člana mostarskoga katedralnog zbora a sada crkvenoga zbora u Švedskoj, viteza Svetoga Groba i poznatoga heraldičara. Kao i centralnom zatvoru u Norrtälju, gdje se od prošle godine nalazi haaški osuđenik Miroslav Bralo. Izručenje pozdrava i zaziv Božjega mira na Miroslava da izdrži u snazi i dobru zdravlju.
               U utorak 27. svibnja oproštajni ručak s biskupom Arboreliusom, koji je prošle godine bio u Mostaru. Putem na zrakoplov pitamo našega misionara kako vidi budućnost naših ljudi u Skandinaviji? – I on i drugi misionari nadaju se u Gospodinu da će hrvatski svijet, makar se integrirao u švedsko društvo i mlađim naraštajima nestajao osjećaj i za jezik i za naciju, ipak očuvati svoju pradjedovsku katoličku vjeru. Bog će blagosloviti dosadašnji i današnji trud hrvatskih svećenika i vjernika u Skandinaviji. Uostalom ovakve suvremene komunikacije omogućuju također očuvanje i jezičnih i nacionalnih vrijednosti.

biskup_ratko_peric.jpgOd Jubilarne 2000. godine u švedskom mjestu Vadsteni – pet sati vožnje od Stockholma – u prostranoj i prekrasnoj zavjetnoj crkvi Blažene Djevice Marije iz godine 1430., koju je željela švedska svetica Brigita (1303.-1373.), hrvatski se katolici sa svojim duhovnim voditeljima okupljaju potkraj svibnja na godišnje hodočašće. Inicijator je i koordinator ovoga slavlja msgr. Stjepan Željko Biletić, iz Gromiljaka, svećenik vrhbosanske nadbiskupije, hrvatski misionar u Stockholmu i hrvatski delegat Skandinavije od 1977. te generalni vikar biskupije od 2001. godine. U opredjeljenju za ovo hodočašće misionari su se vodili nakanom da se počasti domaća Svetica, ali i da se tom prigodom hrvatski hodočasnik sjeti svojih nacionalnih svetaca, ove godine napose blaženoga Alojzija kardinala Stepinca prigodom njegove 110. obljetnice rođenja i 10. obljetnice beatifikacije. Do sada su predvoditelji hodočasničkih Misa bili mjesni stockholmski biskup Anders Arborelius dva puta, hrvatski nadbiskupi: msgr. Ivan Devčić iz Rijeke i msgr. Nikola Eterović nuncij iz Kijeva; te biskupi Pero Sudar iz Sarajeva, Mile Bogović iz Gospića i Želimir Puljić iz Dubrovnika, i prečasni msgr. Vladimir Stanković, nekadašnji ravnatelj hrvatske inozemne pastve. Ove je godine msgr. Biletić pozvao biskupa Ratka Perića iz Mostara i don Antu Kutlešu, ravnatelja inozemne pastve iz Zagreba.
               Goste iz domovine dočekao je msgr. Biletić u zračnoj luci u Stockholmu 23. svibnja. U ugodnu razgovoru i vožnji po sunčanu danu do Vadstene putem se moglo doznati puno toga i o Katoličkoj Crkvi u Švedskoj, i o Luteranskoj crkvi, i o Hrvatima u Švedskoj i o cijeloj Skandinaviji.
               Evangelička ili Luteranska crkva u Švedskoj. Sve do reformacije, 1523. godine, Švedska je bila katolička zemlja. Dala je više svetaca i svetica. Danas je od 9 milijuna stanovnika oko 7 milijuna protestanata luteranske vjeroispovijesti. Imaju 15 biskupija. Glavni je nadbiskup u Uppsali. Zemlja je bogata i s visokim standardom života ali i s vrlo jakim duhom sekularizma i među samim vjernicima. Religija kao da dolazi iz srednjega vijeka, strana današnjemu sekulariziranom svijetu, tumači don Željko. Oko 2% protestanata pohađa nedjeljnu službu Božju, a oni imaju tri značajne svetkovine: prvu nedjelju adventa, Božić i Uskrs. I na te svetkovine dolazi oko 3% vjernika. Luteranska je zajednica do 2000. godine bila državna crkva, a od tada je odvojena, pa je sada i Katolička Crkva izjednačena u pravima Luteranskoj. Unatoč svim pogodnostima, u evangeličkoj se zajednici osjeća nedostatak duhovnih zvanja. Za koju godinu polovica bi župa mogla ostati bez pastora, predviđaju statistike.
               Katolička Crkva. U Švedskoj postoji samo jedna katolička biskupija, sa sjedištem u Stockholmu, s oko 140.000 vjernika (većina doseljenika), 42 župe, 70 svećenika, 80 redovnika, oko 200 redovnica. Ima 7-8 katoličkih pripravnika koji se u kolegiju pokraj Stockholma pripremaju za studij teologije. Od 1991. godine postoji i Švedski zavod u Rimu. Sada će jedan kandidat biti zaređen za đakona u vidu prezbiterata. Cijela Skandinavija (Danska, Finska, Island, Norveška Švedska) ima jednu Biskupsku konferenciju s deset biskupa i oko 250.000 katolika. I ti su katolici većinom doseljenici. Sveta Stolica ima jednoga apostolskog nuncija za cijelu Skandinaviju, u Švedskoj, a svaka skandinavska zemlja ima svoga predstavnika pri Svetoj Stolici, pa makar imao svoje sjedište u nekoj europskoj zemlji (samo ne u Italiji).
               Svake godine ima protestantskih ne samo vjernika nego i pastora koji prelaze na katolicizam. To se događa i s protestantskim „redovnicama“ koje su položile zavjete 1958. po benediktinskom pravilu, a 1984. sve postale katoličke časne sestre. Na primjer među sestrama ima benediktinki u Ombergu, kod Vadstene, gdje ima petnaestak sestara, samo je jedna izvorna katolkinja, a sve su druge obraćenice s luteranizma. Pa i sadašnji biskup Arborelius, rođeni Šveđanin, kao student obratio se s protestantizma, ušao u karmelićanski red, studirao teologiju u Rimu i Papa ga imenovao biskupom za cijelu Švedsku 1998. godine. Prije više godina jedna se Hrvatica udala u Uppsali za evangeličkoga pastora. I on se obratio na katolicizam, ovih se dana krizma. Znakove približavanja pokazivao je još odavno, a sada kani mirno provoditi svoje dane u mirovini.
               Katolička je Crkva kupila tri luteranske crkve, jedna je nedavno nabavljena. U ugovoru stoji da se crkva ne može upotrebljavati osim u religiozne svrhe. Na devedeset mjesta luterani posuđuju katolicima crkve za liturgijske funkcije. Sve do 2000. godine švedski su katolici primali izdašnu pomoć od njemačkih katolika.
               Hrvatski katolici u Švedskoj. U Švedskoj ima oko 25.000 hrvatskih katolika. U Norveškoj i u Danskoj po tisuću. Prvi val doseljenika bio je pedesetih godina, još iz austrijskih i talijanskih logora. K tima su se priključili kasniji prebjezi. Drugi je val sedamdesetih godina, ekonomski imigranti. I sadašnji, treći, možda i najveći, nakon rata 1991.-1995. Ovih dana neki će proslaviti 40. obljetnicu svojih kulturnih društava. Hrvatskih misionara ima u Švedskoj od 1969. godine, ali pastva se sustavno i formalno organizira od 1974. Tu su bili: Hrvoje Lasić, Franjo Prstec, te pokojni Josip Vasilina i Josip Kropek, i drugi. U Švedskoj danas postoje četiri hrvatske misije, i jedna u Norveškoj. Godišnje ima oko 25 krštenja u štokholmskoj zajednici, isto tako i u Malmöu, i u Göteborgu. Don Željko ide na 7 mjesta misiti, a svi hrvatski misionari slave Mise na 33 mjesta. Biskup je želio pozdraviti dr. Borislava Arapovića, koji je 1973. osnovao Institut za prevođenje Biblije s usmjerenjem na Sovjetski Savez, rođenoga Nevesinjca, ali i on bijaše na službenom putovanju. Objavio je desetak djela, među kojima i Hrvatski mirospis, 1999., svojedobno predstavljen u mostarskoj Kosači.
               Godišnje hodočašće. Na hodočašće su došli u subotu 24. svibnja švedski Hrvati iz Stockholma, zatim iz Göteborga s don Stipom Šošićem iz banjalučke biskupije, iz Malmöa s don Vladom Švendom iz varaždinske biskupije, iz Jönköpinga i danskoga Kopenhagena s don Dragom Ćumurdžićem iz vrhbosanske nadbiskupije i iz norveškog Osla s don Marinkom Pervanom iz trebinjske biskupije. Bilo je oko 1.000 hodočasnika. Svećenici su prije sv. Mise bili na raspolaganju za sv. ispovijed, a potom koncelebrirali u Euharistiji. Don Stipo je priredio Vodič za misno slavlje. Njegova je misija posvećena blaženomu kardinalu Stepincu. Biskup je u propovijedi najprije govorio o sv. Brigiti Švedskoj, koja je prošla sva „ženska stanja“: djevojka 14 godina, supruga 32 godine, postavši majkom osmero djece: četiri sina i četiri kćeri, od kojih je Katarina također katolička svetica. A u udovištvu provela je 24 godine. Bila je velika hodočasnica u svoje vrijeme. Utemeljila je Red nazvan „Sveti Spasitelj“, popularnije: Sestre Brigitine. Ima ih preko 560 u 50 samostana u svijetu, a od nedavno i u samoj Vadsteni. Preminula je u Rimu 1373. godine, a papa Ivan Pavao II. proglasio ju je suzaštitnicom Europe 1999. godine. Osim naglaska na domaćoj Svetici, biskup je govorio i o kardinalu Stepincu koji potječe iz obitelji od sedmero djece. Naveo je njegov razlaz sa zaručnicom i opredjeljenje za svećeništvo, njegov neustrašiv nastup prije, u vrijeme i nakon rata. Njegovo svjedočenje i na slobodi i u zatvoru. Propovjednik je također spomenuo da je većina hrvatskih svetaca i blaženika preminula u inozemstvu: sv. Nikola Tavelić u Jeruzalemu, 1391., sv. Marko Križevčanin u Slovačkoj, 1619.; sv. Leopold Bogdan Mandić u Padovi, 1942.; bl. Augustin Kažotić u Luceri, 1323.; bl. Jakov Zadarski kod Barija 1490.; bl. Gracije Kotorski kod Venecije, 1508.; blažena Marija Petković u Rimu, 1966. Nisu samo hrvatski sveci i blaženici, nego i mnogi znanstvenici, i časnici, i vojnici, i radnici natopili svojim radom i životom mnoge zemlje svijeta. „I gdje god ima hrvatskih grobova, ima i hrvatske zemlje!“
               Poslije sv. Mise i objeda pojedine su hodočasničke skupine, a neke i u narodnim nošnjama, izvele svoje pjesme, folklorna kola i igre u mjesnoj prostranoj školi, na veliko zadovoljstvo nazočnih. Voditelji su bili sami misionari koji auktoritativno vode oba krila, i crkveno i kulturno.
               Tijelovo u Stockholmu. Sutradan u nedjelju bila je najprije kroz grad tijelovska procesija koju je predvodio mjesni biskup Arborelius, uz roterdamskoga Adrianusa van Luyna i mostarsko-duvanjskoga. Sudjelovali su brojni svećenici i vjernici pjevajući euharistijske pjesme uz glasnu glazbu. Nakon procesije biskup je Perić predvodio misno slavlje za hrvatske katolike u mjesnoj katedrali sv. Erika, švedskoga kralja iz 12. stoljeća. Govorio je o Tijelovu ili Brašančevu, Korosandama, odnosno o vjerskoj istini Tijelova: kao što se naša anorganska hrana čudesno pretvara u organsko živo tkivo, tako se i kruh i vino „rosom Duha Svetoga“ po riječima Gospodinovim pretvara u Tijelo i Krv Kristovu za naš vječni život. To je izvorna Isusova misao koju je Crkva primila, poštuje, časti i slavi od samoga početka. Nakon toga susret s vjernicima u velikoj dvorani. Pozdrav s hrvatskim konzulom Vickom Dobroševićem koji se oženio Hrvaticom, rođenom u Švedskoj.
               Spisateljska djelatnost misionara. Ono što domovinskog hodočasnika u Švedskoj može osobito obradovati jest spisateljska djelatnost hrvatskih misionara koji se zauzimaju ne samo za svakodnevnu i svakotjednu pastvu, nego su se dali i na vrijedne publikacije koje su omiljelo štivo i u Švedskoj i svuda po svijetu gdje ima Hrvata. Msgr. Biletić preveo je nekoliko knjiga duhovnoga sadržaja belgijanskoga karmelićanina W. Stinissena, objavljenih u Zagrebu: Ja ne umirem, ja ulazim u život, 2002.; Vječnost u vremenu, 2003.; Mala knjiga o dobrom vremenu, 2004.; Moj život u Tvojim rukama, 2005.; Noć je moje svjetlo, 2007.; Čeznem za susretom u Tvojoj ljepoti, 2008. Na nekim su knjigama slike Daniele Mišura, vjeroučiteljice, koja se udala za Pedra Čileanca. Preveo je također i objavio u Stockholmu Ljubiti život. Pastirsko pismo nordijskih biskupa o braku i obitelji, 2004. K tomu i CD pjesme, koje je izdao zbor HKM u Stockholmu, s don Željkovim uvodnim tumačem.
               Njegov školski kolega, voditelj HKM u Göteborgu, don Stipo Šošić, objavio je četiri knjige: Do Pakla i natrag, Ðakovo, 1994.; Banjalučkom Timoteju, Zagreb, 1997.; Blizina ljubavi i mržnje, Zagreb, 2003. i Pod oblacima, Zagreb, 2005. Don Stipo je prošao i preživio razne manjače i omarske, trajna izvorišta meditacije o ljudskoj patnji i prolaznosti ovoga života.
               Nobelova nagrada. Prolazeći Stockholmom msgr. Biletić pokazuje Koncertnu dvoranu gdje se danas, odnosno od 1901. dijele godišnje Nobelove nagrade (medicina, fizika, kemija, književnost, i ekonomija od 1969.), a u Oslu se daje nagrada za mir. Nije nagrada najpoznatija samo po visini cijene – preko milijun eura – nego i po prestižu ljudskih i znanstvenih rezultata. Među nobelovcima i trojica su Hrvata: I. Andrić za književnost 1961. te dvojica kemičara: L. Ružička 1939. i V. Prelog 1975.
               Za kratka boravka bijahu i kratki posjeti nekim obiteljima: Daniele i Pedra gdje se okupilo više hrvatskih obitelji, te Ružice Zeničanke i Davora Mostarca, nekadašnjega člana mostarskoga katedralnog zbora a sada crkvenoga zbora u Švedskoj, viteza Svetoga Groba i poznatoga heraldičara. Kao i centralnom zatvoru u Norrtälju, gdje se od prošle godine nalazi haaški osuđenik Miroslav Bralo. Izručenje pozdrava i zaziv Božjega mira na Miroslava da izdrži u snazi i dobru zdravlju.
               U utorak 27. svibnja oproštajni ručak s biskupom Arboreliusom, koji je prošle godine bio u Mostaru. Putem na zrakoplov pitamo našega misionara kako vidi budućnost naših ljudi u Skandinaviji? – I on i drugi misionari nadaju se u Gospodinu da će hrvatski svijet, makar se integrirao u švedsko društvo i mlađim naraštajima nestajao osjećaj i za jezik i za naciju, ipak očuvati svoju pradjedovsku katoličku vjeru. Bog će blagosloviti dosadašnji i današnji trud hrvatskih svećenika i vjernika u Skandinaviji. Uostalom ovakve suvremene komunikacije omogućuju također očuvanje i jezičnih i nacionalnih vrijednosti.