varadin.jpgSve što je lijepo kratko traje, ali se zato dugo pamti. Voljeli bi da nam se svi ovi lijepi događaji ponove i u Zadru, za dvije godine, gdje kanimo svakako ići, i to s mnogo više mladih iz Mostara. Srdačno se svima zahvaljujemo na ljepoti apostolskog nauka, zajedništva, molitve, Euharistije. Zahvalni smo Bogu što je lijepo biti pravi vjernik katolik i pravi rodoljub Hrvat. Sve Vas, u ime svih mladih naše prelijepe župe, pozdravljaju

SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U VARAŽDINU,

26. i 27. travnja 2008.

Naši su nas svećenici don Krešo, don Mladen i don Drago motivirali da se, prema varaždinskom „Priručniku za kateheze" koje smo dobili od organizatora, dobro pripremimo za hodočašće mladih u Varaždin. Pod njihovom supervizijom sve smo kateheze pripremili mi mladi i proučili ih u grupnom i zajedničkom radu u našoj župi. Tako da smo u Varaždin na Susret hrvatske katoličke mladeži pošli spremni i radosni.

Malo iza ponoći, u subotu 26. travnja 2008., u dva autobusa i s dvojicom naših kapelana don Mladenom i don Dragom, stotinjak nas mladih iz župnog pokreta BIOS, zaputili smo se na Susret hrvatske katoličke mladeži u Varaždin. Kako god se činilo da je naš put bio dug i naporan, bilo je prava milina putovati desetak sati do Varaždina u pjesmi, šali i molitvi. Sve nam je prošlo u tren oka. Kad smo došli u Varaždin doživjeli smo pravo iznenađenje. Osjetili smo savršenstvo organizacijskog tima varaždinske biskupije i toplinu obitelji koje su nas udomile. Prelijepi barokni grad Varaždin s renesansnim dočekom. Lijepo nam je bilo i u Puli i u Šibeniku, ali u Varaždinu je sve bilo naj, naj. Odmah smo se zaljubili u ove drage ljude, njihovo veliko srce i njihov i naš prekrasni grad Varaždin. Izvrsno su sve organizirali, od dočeka do ispraćaja. Čak i uz promjenjivo vrijeme ostali smo s njima i svima zajedno postojani u nauku apostolskom, molitvi, zajedništvu i lomljenju kruha.

Program  je započeo u 15 sati s himnom susreta. Zajedničko druženje, molitva, zajedništvo u Euharistiji, svjedočanstva raznih poznatih osoba kao što su Meri Cetinić, Marko Perković Tomphson, svjedočanstvo jedne časne sestre i drugih poznatih osoba. Ali, posebno smo doživjeli izvrsnu i nadahnutu propovijed šibenskoga biskupa Ante Ivasa! Doživjeli smo ga kao pravog kormilara na Kristovoj lađi. S njim smo, uz njegovu prelijepu i poticajnu propovijed „izvezli na pučinu" gdje nam Krist nudi obilan i pravi životni ribolov, po svojoj Riječi i po svojoj ljubavi. Dragi biskupe, ponosni smo na Vas. Nemojte slučajno da Vas za dvije godine ne vidimo u Zadru. Imate pravu pjesničku dušu, mladenačku srce, imate Duha Božjega. Volimo Vas puno. Uvijek Vas se rado sjetimo kad pjevamo onu prekrasnu himnu sa susreta u Šibeniku: Dragi Kapetane. Svaka Vam čast dragi biskupe Ante.

I neka znade biskup domaćin Mrzljak da ima odlične vjernike, izvrsne svećenike i suradnike. I trebate znati da ste nam pomogli da se u našim životima ostvari ono što je pjevao naš dragi Tomphson: Neću izdat ja Boga nikada. Molit ćemo za dragu varaždinsku biskupiju. A zašto se ne bi i pobratimili s jednom varaždinskom župom? S jednom od ovih u kojima smo bili! Eto jednog prijedloga našim svećenicima.

A što reći o dočeku u župama?! Naš je jedan autobus bio određen u župu Sračinec, kod vlč. Siniše Dudašeka, a drugi u Varaždinske Toplice kod vlč. Velenta Bogadia. Obojica su pravi Božji misnici. Sve je bilo po našoj mjeri i želji. Na tim župama izbliza smo susreli i mlade iz drugih župa širom Hrvatske i BiH. Već pri dolasku osjetili smo veliku toplinu i srdačnost i župnika i njihovih vjernika. Obitelji po kojima smo raspoređeni dočekali su nas otvorena srca i punog stola. Stid nas je bilo one iskrene velikodušnosti obitelji po kojima su nas smjestili. Ujutro smo se zaputili na euharistijsko slavlje. Rado smo na oba mjesta predstavili našu župu sv. Ivana Apostola i Evanđelista i predali skromne darove. Pjevali smo i zajednički s raznim župama slavili euharistijsko slavlje. Molit ćemo za obje ove drage župe, njihove pastire i vjernike. U Varaždinskim Toplicama posebnu poruku mladima za vrijeme  propovijedi uputio je naš kapelan don Drago Ćurković. Domaćini su nas poslije Euharistije odveli na bogat ručak, te smo se poslije ručka oprostili s njima i krenuli prema Mostaru. Na povratku kući pjevali smo i molili u autobusu. Bila je pokoja i tiha molitva Gospodinu da „vjetrom Duha Svetoga" puhne i rastjera „maglu neposlušnosti i podjela" po našem Mostaru", da i mi u našoj biskupiji osjetimo radost crkvenog i narodnog jedinstva i zajedništva. Mi mladi na tome radimo i na tu nakanu, zajedno s našim svećenicima i biskupom, molimo.

Sve što je lijepo kratko traje, ali se zato dugo pamti. Voljeli bi da nam se svi ovi lijepi događaji ponove i u Zadru, za dvije godine, gdje kanimo svakako ići, i to s mnogo više mladih iz Mostara. Srdačno se svima zahvaljujemo na ljepoti apostolskog nauka, zajedništva, molitve, Euharistije. Zahvalni smo Bogu što je lijepo biti pravi vjernik katolik i pravi rodoljub Hrvat. Sve Vas, u ime svih mladih naše prelijepe župe, pozdravljaju

Augustin Čordaš i Irena Šimunović,

ovogodišnji maturanti