bogoslov_pero_milicevic.jpgBogoslov Mostarsko-duvanjske biskupije, Pero Miličević, završio je prvi ciklus teološkoga studija okrunivši ga diplomom…

bogoslov_pero_milicevic.jpgBogoslov Mostarsko-duvanjske biskupije, Pero Miličević, završio je prvi ciklus teološkoga studija okrunivši ga diplomom na Papinskom sveučilištu Gregorijani, 16. lipnja ove godine. Na Gregorijani se s položenim zadnjim ispitom postiže diploma, bez obrane rada i polaganja završnoga ispita (tezarija), ali je pisani rad obvezatan. Diplomski rad nosi naslov: CELIBAT KAO DAR CRKVI. Teologija celibata od II. vatikanskog koncila do danas. Mentor: prof. Dariusz Kowalczyk, isusovac. Rad je podijeljen u tri poglavlja:

     1 – Neki dokumenti Učiteljstva Katoličke Crkve od Drugoga vatikanskog koncila (1962.-1965.) do danas o celibatu

     2 – Teološki, disciplinski i pastoralni razlozi za celibat

     3 – Konkretan život – psihološko-duhovni vid svećeničkoga celibata.

     U tim su poglavljima izloženi teološki razlozi koje Crkva uzima kao opravdanje celibata katoličkih svećenika latinskoga obreda. U prvom redu razlozi izneseni u dokumentima II. vatikanskog koncila (Optatam totius; Presbyterorum Ordinis; Lumen Gentium; Perfectae Caritatis), u enciklici Sacerdotalis caelibatus – Svećenički celibat od pape Pavla VI. (1967.), dokument Odgojne smjernice za formaciju za svećenički celibat Kongregacije za katolički odgoj iz 1974. te Apostolske poslijesinodalne pobudnice Ultimis temporibus (1971.) Pastores dabo vobis (1992.).

     Konkretnije, u prvom poglavlju ukratko su predstavljeni spomenuti dokumenti, osobito dijelovi koji izravno govore o celibatu. Dva su razloga za to: 1. Poseban osvrt na ove dijelove koji govore o toj temi; 2. Svećeničkim kandidatima i svećenicima treba predstaviti stav Učiteljstva Crkve o ovoj karizmi kako bi sami, slobodno mogli donijeti odluku za život u celibatu.

     U drugom su poglavlju prikazani teološki, disciplinski i pastoralni razlozi za celibat, kako su izneseni u enciklici Sacerdotalis caelibatus – Svećenički celibat od pape Pavla VI. iz 1967. godine. Celibat nije dogma, nego konkretan zakon u Crkvi, ali ujedno i dar koji je Isus predao svojim učenicima. Crkva je, osobito u posljednjih 40 godina, pokazala kako je vjerna svomu osnivaču Kristu Gospodinu i apostolima u poštovanju toga dara.

     U trećem se poglavlju obrađuje psihološko-duhovni vid celibata, tj. njegov odnos prema konkretnu životu svećenika s nekim pozitivnim mišljenjima psihologa o celibatu. Predstavljen je svećenik kao osobu, tj. njegov identitet, život na župi i aktivan duhovni život (sakramenti ispovijedi i Euharistije, pobožnosti) kao odgovor na krize koje su neminovne u životu svakoga svećenika. Svećenik kao osoba proživljava mnoge krize no on treba biti spreman oduprijeti se, a u tome mu pomaže aktivni duhovni život.

     U zaključku Miličević je preuzeo riječi koje je blaženi Alojzije Stepinac uputio svojim svećenicima 1954. godine: „Braćo svećenici! Ako tako duboko padnu laici, nije se puno čuditi. Ali, ako padnu svećenici, a mogu pasti i padaju često, onda je to strašna stvar. Činjenica je, da je danas u jakoj pogibelji svećenikova čistoća. Nemoralna ženska moda, svakojako prljavo štivo, stotine namjerno postavljenih zasjeda sa strane neprijatelja Crkve, vrebaju na svećeničke duše, da ih lišu velikog blaga čistoće, da ih onda izvrgnu ruglu, da ih učine svojim robljem, s kojim će se poigravati i rabiti za svoje infamne svrhe. A svećenik mora ostati čist pod svaku cijenu, pa i cijenu života. Ta zar nije upravo svećenik onaj, koji je primio vlast, kakvoj nema jednake na zemlji, vlast i čast, da doziva svaki dan na Zemlju Gospodara slave, da Ga drži u svojim rukama kao nekoć Marija, da ga dijeli vjernicima? Njegova dakle duša i tijelo moraju bit čisti, i iz dana u dan svetiji… Ako je dakle opaki svijet izvrnuo danas sve vrijednosti i crno naziva bijelim, a bijelo crnim, dobro zlim, a zlo dobrim, činjenice neizmjernog veličanstva Božjega i potreba svećeničke čistoće ostaju i dalje na snazi. To nas zajedno uči Marija. Pazite dakle na svoju svećeničku čast! Ne opominju li nas na potrebu čistoće sve svetkovine Majke Božje, koje se slave u čisto bijelom misnom odijelu, da nam se dočara pred oči najljepši ljiljan čistoće, Marija Djevica" (J. Batelja, Živjeti iz vjere, Zagreb, 1990., str. 321).

     Pero je rođen 1986. u Mostaru. Nakon osmogodišnje škole pohađao je Srednju ekonomsku u Mostaru (2002.-2006.). Nakon mature javio se u bogosloviju. Biskup ga je poslao na Filozofsko-teološki kolegij koji vode Isusovci u Zagrebu. Poslije filozofije i jedne godine teologije poslan je u Rim na sveučilište Gregorijanu s boravkom u Papinskom zavodu Germanicum-Hungaricumu. Završivši potreban studij za đakonsko ređenje vraća se ovih dana u biskupiju radi pastoralne prakse. Iskrena čestitka i dobrodošlica!