bijeli_brijeg.jpgU subotu, 20. rujna 2008. svečano je otvorena glavna zgrada Kliničke bolnice u Mostaru na Bijelome Brijegu u nazočnosti brojnih uglednih osoba iz vlada i raznih ministarstava Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, osobito zdravstva, zatim kulture, sveučilišta, politike, športa, medija… Zdravstveni objekt na Bijelome Brijegu ima svoju povijest, predratni hod, ratnu dramu – kada je i sama bolnica bila ranjena bolesnica – te poratno podizanje do ovoga svečanog otvaranja koje najavljuje puno funkcioniranje o Novoj godini.

            Mjesni biskup, msgr. Ratko Perić, pozvan na inauguraciju od ravnatelja KB Mostar, dr. Ante Kvesića, obratio se skupu ovim pozdravnim govorom zazivajući Božji blagoslov i na cijelo djelo i na sve njegove djelatnike:

HOMO SAPIENS – HOMO PATIENS

Mostar – Bijeli Brijeg, 20. rujna 2008.

            Poštovani gospodine Ravnatelju Kliničke bolnice!

            Gospodine Gradonačelniče grada Mostara!

            Ugledni Zbore!

            Biblija otvara svoju prvu knjigu i stranicu prikazom postanka svijeta i opisuje, u urešenu svijetu, stvaranje prvoga čovjeka. Iz Božje se radionice rađa ne samo tjelesni homo sapiens / sa sviješću i slobodom, slikom i prilikom Božjom (Post 1,27) – nego i homo sanus – zdrav i mlad kô kap. To je bio Božji plan. Ali kako se prvi čovjek na prvom ispitu po svom planu stao – svjesno i slobodno – odricati Božjega stvaralačkog očinstva nad samim sobom, odmah je postao homo patiens / sa slabošću i bolešću koja ga prati i priprema za nepredvidljivu a sigurnu smrt, rastavu besmrtne duše od smrtnoga tijela. Od tada do sada cijela se ova kugla zemaljska ukazuje, u dobra doba, kao velika ambulanta, pokretna, hodajuća bolnica: oni malo zdraviji vode, nose, posjećuju, primaju, previjaju, operiraju, liječe one malo bolesnije. Za koju će godinu bolesni otići s onu stranu rijeke, zdravi se razboljeti, a nešto zdraviji uposliti i tako kolo sreće uokrugalac i u nedogled. Tako iz dana u noć, iz tjedna u mjesec. I koliko god čovjek vremena živio: „na hipu se vrijeme vrti, jedan hip je sve do smrti".

            A kad god toga svjesna a bolesna stvora upitaš što radi, taj ti homo sapiens i patiens može odgovoriti: „Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim" (Prop 3,10). Svakako je najmučnija zadaća kako se riješiti bilo koje bolesti i uopće zagonetne smrti, jer čovjek sam u sebi osjeća urođenu čežnju: ako se već ljudski život smrću mijenja, neka se barem na drugome svijetu ne oduzima!

            Do sada je u povijesti ljudskoga roda samo jedan – Krist Gospodin, utjelovljeni Sin Božji, Ozdravitelj čovjeka i čovječanstva – ponudio jedino istinsko rješenje, ono Božje. Pokazao je svu božansku sućut prema nemoćnima i bolesnima razveseljujući ih često najljepšim darom duševnoga i tjelesnog zdravlja, a više je puta i na više načina na primjerima uskrišenja: sad Jairove kćeri, sad udovičina sina u Nainu, sad svoga prijatelja Lazara u Betaniji dokazao da ni sama smrt, kamoli bolest, nema posljednju riječ u Božjoj rasporedbi čovjekova spasa, pogotovo što je sam Gospodin Isus svojom smrću našu uništio smrt, a svojim uskrsnućem obnovio nam život: da i u nama vječno bude anima sana in corpore sano / zdrava duša u zdravu tijelu!

            U ovoj će se Kliničkoj bolnici na Bijelome Brijegu, koja se danas svečano otvara, i dolaziti na ovaj svijet i odlaziti s ovoga svijeta. Ovdje će se rješavati naše mučne zadaće. Crkva od svojih prvih dana bolesnike ne samo prati sućutnom molitvom Bogu, nego i svojim vjernicima primjenjuje uzvišeni sakrament bolesničkoga pomazanja (Jak 5,13-15). Kao što liječnik pacijentu propisuje razne lijekove i maze, tako i Crkva bolesnicima daje svoje sakramentalno pomazanje uz molitvu da ih Bog svojim blagim milosrđem i milošću Duha Svetoga oslobodi od zala, spasi i po svojoj volji i dobroti pridigne.

            Neka Svemogući Bog, darovatelj vremenita zdravlja i vječnoga života, obilno blagoslovi ovo bjelobriješko veledjelo i sve djelatnike, bolesnike i liječnike, i znane sponzore i neznane donatore. Svima koji su u podizanju ove zdravodajne devetokatnice / ozdravljenice i bolničkoga kompleksa na bilo koji način sudjelovali – radosna čestitka, a od Boga im mir i sreća, i dragocjeno zdravlje!

bijeli_brijeg.jpgU subotu, 20. rujna 2008. svečano je otvorena glavna zgrada Kliničke bolnice u Mostaru na Bijelome Brijegu u nazočnosti brojnih uglednih osoba iz vlada i raznih ministarstava Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, osobito zdravstva, zatim kulture, sveučilišta, politike, športa, medija… Zdravstveni objekt na Bijelome Brijegu ima svoju povijest, predratni hod, ratnu dramu – kada je i sama bolnica bila ranjena bolesnica – te poratno podizanje do ovoga svečanog otvaranja koje najavljuje puno funkcioniranje o Novoj godini.

            Mjesni biskup, msgr. Ratko Perić, pozvan na inauguraciju od ravnatelja KB Mostar, dr. Ante Kvesića, obratio se skupu ovim pozdravnim govorom zazivajući Božji blagoslov i na cijelo djelo i na sve njegove djelatnike:

HOMO SAPIENS – HOMO PATIENS

Mostar – Bijeli Brijeg, 20. rujna 2008.

            Poštovani gospodine Ravnatelju Kliničke bolnice!

            Gospodine Gradonačelniče grada Mostara!

            Ugledni Zbore!

            Biblija otvara svoju prvu knjigu i stranicu prikazom postanka svijeta i opisuje, u urešenu svijetu, stvaranje prvoga čovjeka. Iz Božje se radionice rađa ne samo tjelesni homo sapiens / sa sviješću i slobodom, slikom i prilikom Božjom (Post 1,27) – nego i homo sanus – zdrav i mlad kô kap. To je bio Božji plan. Ali kako se prvi čovjek na prvom ispitu po svom planu stao – svjesno i slobodno – odricati Božjega stvaralačkog očinstva nad samim sobom, odmah je postao homo patiens / sa slabošću i bolešću koja ga prati i priprema za nepredvidljivu a sigurnu smrt, rastavu besmrtne duše od smrtnoga tijela. Od tada do sada cijela se ova kugla zemaljska ukazuje, u dobra doba, kao velika ambulanta, pokretna, hodajuća bolnica: oni malo zdraviji vode, nose, posjećuju, primaju, previjaju, operiraju, liječe one malo bolesnije. Za koju će godinu bolesni otići s onu stranu rijeke, zdravi se razboljeti, a nešto zdraviji uposliti i tako kolo sreće uokrugalac i u nedogled. Tako iz dana u noć, iz tjedna u mjesec. I koliko god čovjek vremena živio: „na hipu se vrijeme vrti, jedan hip je sve do smrti".

            A kad god toga svjesna a bolesna stvora upitaš što radi, taj ti homo sapiens i patiens može odgovoriti: „Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim" (Prop 3,10). Svakako je najmučnija zadaća kako se riješiti bilo koje bolesti i uopće zagonetne smrti, jer čovjek sam u sebi osjeća urođenu čežnju: ako se već ljudski život smrću mijenja, neka se barem na drugome svijetu ne oduzima!

            Do sada je u povijesti ljudskoga roda samo jedan – Krist Gospodin, utjelovljeni Sin Božji, Ozdravitelj čovjeka i čovječanstva – ponudio jedino istinsko rješenje, ono Božje. Pokazao je svu božansku sućut prema nemoćnima i bolesnima razveseljujući ih često najljepšim darom duševnoga i tjelesnog zdravlja, a više je puta i na više načina na primjerima uskrišenja: sad Jairove kćeri, sad udovičina sina u Nainu, sad svoga prijatelja Lazara u Betaniji dokazao da ni sama smrt, kamoli bolest, nema posljednju riječ u Božjoj rasporedbi čovjekova spasa, pogotovo što je sam Gospodin Isus svojom smrću našu uništio smrt, a svojim uskrsnućem obnovio nam život: da i u nama vječno bude anima sana in corpore sano / zdrava duša u zdravu tijelu!

            U ovoj će se Kliničkoj bolnici na Bijelome Brijegu, koja se danas svečano otvara, i dolaziti na ovaj svijet i odlaziti s ovoga svijeta. Ovdje će se rješavati naše mučne zadaće. Crkva od svojih prvih dana bolesnike ne samo prati sućutnom molitvom Bogu, nego i svojim vjernicima primjenjuje uzvišeni sakrament bolesničkoga pomazanja (Jak 5,13-15). Kao što liječnik pacijentu propisuje razne lijekove i maze, tako i Crkva bolesnicima daje svoje sakramentalno pomazanje uz molitvu da ih Bog svojim blagim milosrđem i milošću Duha Svetoga oslobodi od zala, spasi i po svojoj volji i dobroti pridigne.

            Neka Svemogući Bog, darovatelj vremenita zdravlja i vječnoga života, obilno blagoslovi ovo bjelobriješko veledjelo i sve djelatnike, bolesnike i liječnike, i znane sponzore i neznane donatore. Svima koji su u podizanju ove zdravodajne devetokatnice / ozdravljenice i bolničkoga kompleksa na bilo koji način sudjelovali – radosna čestitka, a od Boga im mir i sreća, i dragocjeno zdravlje!