Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 8. siječnja 2012.

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre!

Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodinova. Jutros sam krstio šesnaest djece i zato želim iznijeti kratko razmišljanje o tome što znači biti djeca Božja. No ponajprije krenimo od toga da smo jednostavno djeca: to nam je svima zajedničko. Nismo svi roditelji, ali smo svi sigurno djeca. Doći na svijet nije nikada nečiji izbor, ne pita nas se želimo li se roditi. Ali tijekom života u nama može sazreti slobodni stav prema samom životu: možemo ga prihvatiti kao dar i, u stanovitom smislu, "postati" ono što već jesmo – djeca. Taj prijelaz označava jednu prekretnicu u zrelosti u našem biću i u našem odnosu s našim roditeljima, koji nas ispunja zahvalnošću. To je prijelaz koji nas osposobljava da i mi sami postanemo roditelji – ne na biološki, već na duhovni način.

I obzirom na Boga mi smo svi djeca. Bog je u ishodištu života svakog stvorenja i on je Otac na jedinstven način svakog ljudskog bića: ima s njim ili s njom jedinstveni, osobni odnos. Bog nas sve želi i ljubi. I u tome odnosu s Bogom možemo, tako reći, "nanovo se roditi", to jest postati ono što jesmo. To se događa po vjeri, po nekom dubokom i osobnom "da" Bogu kao izvoru i temelju našeg života. S tim "da" ja prihvaćam život kao dar Oca koji je na Nebu, Roditelja kojeg ne vidim, ali u kojeg vjerujem i za kojeg osjećam duboko u srcu da je moj Otac i Otac sve moje braće ljudi, neizmjerno dobar i vjeran Otac. Na čemu se temelji ta vjera u Boga Oca? Temelji se na Isusu Kristu: njegova osoba i njegova povijest nam otkrivaju Oca, on nam daje upoznati Oca, koliko je to moguće, na ovome svijetu. Vjerovati da je Isus Krist, Sin Božji, omogućuje "nanovo se roditi, odozgor", to jest od Boga, koji je ljubav (usp. Iv 3, 3). Ponovno se sjetimo da nitko ne postaje sam od sebe čovjekom: u našem rođenju nismo imali nikakvog aktivnog udjela, pasivnost našeg rađanja prethodi aktivnosti našeg čina. Isto vrijedi također na razini našeg kršćanstva: nitko ne može sam od sebe postati kršćaninom vlastitom voljom, i to što smo kršćani je dar koji prethodi bilo kakvom našem činu: moramo se nanovo roditi u novom rađanju. Sveti Ivan kaže: "A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime" (Iv 1, 12). To je smisao sakramenta krštenja, krštenje je novo rađanje, koje prethodi našem djelovanju. S našom vjerom možemo ići ususret Kristu, ali jedino nas On sam može učiniti kršćanima i dati na tu našu volju, na tu našu želju odgovor, dostojanstvo, moć da postanemo djeca Božja koju sami po sebi nemamo.

Dragi prijatelji, ovom nedjeljom Krštenja Gospodinova završava božićno vrijeme. Zahvalimo Bogu za to veliko otajstvo, koje je izvor preporođenja za Crkvu i čitav svijet. Bog je postao sin čovječji da bi čovjek postao dijete Božje. Obnovimo stoga u sebi radost što smo djeca: kao ljudi i kršćani, rođeni i preporođeni na novi božanski život. Rođeni iz ljubavi jednoga oca i jedne majke, i preporođeni Božjom ljubavlju, po krštenju. Djevicu Mariju, Majku Kristovu i svih onih koji vjeruju u Njega, molimo da nam pomogne živjeti kao djeca Božja, ne riječima, ili ne samo riječima, već djelima. Sveti Ivan također piše: "I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed" (1 Iv 3, 23). (kta/ika)