nova_evangelizacija.jpgDugim i srdačnim aplauzom prije podne je Biskupska sinoda prihvatila „Poruku Božjem narodu“, sažetak radova Biskupske sinode o novoj evangelizaciji.

SAŽETAK PORUKE BISKUPSKE SINODE O NOVOJ EVANGELIZACIJI: NEMA MJESTA PESIMIZMU!

Dugim i srdačnim aplauzom prije podne je Biskupska sinoda prihvatila „Poruku Božjem narodu“, sažetak radova Biskupske sinode o novoj evangelizaciji. U Papinoj nazočnosti poruka je pročitana na talijanskom, francuskom, španjolskom i njemačkom jeziku. Dokument ističe da je nova evangelizacija žurnost svijeta a poziva kršćane da odvažno naviještaju evanđelje, da vjerom pobjede strah.

Narod Božji – opisan kao često rastresen i zbunjen i u opasnosti od ubitačnih razočaranja – prikazan je poput Samaritanke na bunaru opisane u Ivanovu evanđelju: s praznom amforom. U njemu je žeđa i nostalgija za Bogom, a njemu Crkva mora ići ususret da mu donese Boga. A poput Samaritanke – veli se u dokumentu – tko sreće Isusa biva svjedokom navještaja spasenja i evanđeoske nade: voditi suvremeno čovječanstvo Isusu prijeka je potreba cijeloga svijeta.

Ipak Crkva tvrdi da treba biti evangeliziran ako se želi evangelizirati i poziva sve – polazeći od sebe – na obraćenje jer slabosti i osobni grijesi Isusovih učenika uvjetuju vjerodostojnost poslanja. Kršćani stoga vjerom imaju pobijediti strah i vedrom hrabrošću gledati svijet jer, iako je pun proturječnosti i izazova, njega Bog uvijek ljubi.

Nema dakle mjesta pesimizmu: globalizacija, sekularizacija, seljenja, ateizam, kriza političkog vodstva i države, unatoč njihovim teškoćama i patnjama, imaju biti prigoda za evangelizaciju. Jer nije riječ o iznalaženju novih strategija za širenje evanđelja kao tržišnog proizvoda, nego o otkrivanju načina kako osobe približiti Isusu.

Stoga se Sinodska poruka obraća obitelji kako naravnom mjestu evangelizacije i tvrdi da ju Crkva, politika i društvo imaju podupirati. U obitelji se ističe posebna uloga žena, potvrđuje odgovornost očinskog lika i podsjeća na bolno stanje nevjenčanih parova, rastavljenih i ponovno oženjenih: premda je potvrđena stega glede pristupanja sakramentima, istaknuto je da ih Gospodin ne napušta i da je Crkva gostoljubiva kuća za sve.

Sinodski dokument potom navodi župe kao bitne centre evangelizacije a spominje važnost posvećena života i trajne formacije za svećenike i redovnike, pozivajući i laike na naviještanje evanđelja, u zajedništvu s Crkvom. Posebna je pozornost okrenuta mladima – sadašnjosti i budućnosti čovječanstva i Crkve – potičući slušanje i dijalog s mladima da se potiče, a ne kroti, njihov zanos.

Nova evangelizacija ima široke obzore kao i svijet – veli Biskupska sinoda – stoga je temeljan sveobuhvatan dijalog: s kulturom, kojoj je potreban novi savez između vjere i razuma; s odgojem, za cjeloviti razvoj osobe; s društvenim komunikacijama, gdje se često oblikuju savjesti i koje pružaju novu prigodu da se dođe do ljudskog srca; sa znanošću, jer biva saveznica u humaniziranju života kada ne zatvara čovjeka u materijalizam.

Osim toga, dijalog je bitan i s umjetnošću koja kroz ljepotu očituje duhovnost, sa svijetom gospodarstva i rada, da rad ne bude nepodnošljivi teret ili nesigurna perspektiva, nego da promiče ljudski razvoj; s politikom, od koje se zahtijeva nesebična i transparentna skrb za opće dobro, poštivanje dostojanstva osobe, obitelji utemeljene na braku između muškarca i žene, vjerske i odgojne slobode, odstranjivanje uzroka nepravdi i nejednakosti. Osim toga, temeljan je i međureligijski dijalog koji pridonosi miru, odbacuje fundamentalizam i osuđuje nasilje protiv vjernika i teško kršenje ljudskih prava.

Za novu evangelizaciju posebno su znakovita dva očitovanja vjerskog života: kontemplacija, gdje tišina omogućuje bolje prihvaćanje Božje riječi, te služenje siromašnima, jer se u njihovim licima može prepoznati Krista.

U zadnjem se dijelu dokumenta govori o Crkvama u raznim dijelovima svijeta, svakoj su crkvi upućene riječi ohrabrenja za naviještanje evanđelja: Crkvama na Istoku Sinoda želi da mogu u miru i vjerskoj slobodi živjeti vjeru, od Crkve u Africi zahtijeva da razvija evangelizaciju u susretu sa starim i novim kulturama, a pozivaju se vlade da okončaju sukobe i nasilja.

Kršćani Sjeverne Amerike, koji žive u kulturi često udaljenoj od evanđelja, imaju gledati na obraćenje, i biti otvoreni prihvatu useljenika i izbjeglica. Poziva se Latinska Amerika na trajnu misiju da se može sučeliti s izazovima sadašnjega siromaštva, nasilja, i u novim okolnostima vjerskoga pluralizma. Crkva u Aziji, premda je manjina i često na rubovima društva i progonjena, ohrabruje se i potiče na čvrstoću vjere, a očitovanja je blizina kršćanima kontinenta na kojem je, u Svetoj zemlji, rođen, umro i uskrsnuo Isus.

Europa je, premda je zatrovana agresivnom sekularizacijom i ranjena dugotrajnošću režima i ideologija neprijateljskih prema Bogu i čovjeku, stvorila humanističku kulturu – istaknuto je u dokumentu – koja je oblikovala dostojanstvo osobe i izgradnju općega dobra; ne trebaju dakle sadašnje teškoće obeshrabriti europske kršćane, naprotiv valja ih shvatiti kao izazov. Od Oceanije se pak zahtijeva da još osjeća obvezu naviještanja evanđelja. Poruka je zaključena povjeravanjem Mariji, zvijezdi nove evangelizacije. (rv/bitno.net)