petar_raji.jpgSveti Otac Benedikt XVI. imenovao je msgr. Petra Rajiča, svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije, dvorskoga prelata, naslovnim nadbiskupom Sarsenteruma sa službom apostolskoga nuncija u Kuvajtu, Bahreinu, Kataru i apostolskoga delegata na Arapskom Polutoku.

              Don Petar je rođen 12. lipnja 1959. u Torontu od oca Liberana i majke Dominike r. Mustapić, rodom iz Doljana, župa Dračevo u Trebinjskoj biskupiji. Petar je na krštenju primio ime Petar Ante (Peter Anthony). Krstio ga je tadašnji  župnik hrvatske župe u Torontu, don Jure Vrdoljak, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije (1906.-1969.). Osnovno školovanje (1965.-73.), srednje (1973.-78.) i fakultet urbanizma (1978.-82.) Petar je polazio i završio na engleskom jeziku u Torontu. Pohađao je dopunsku školu na hrvatskom jeziku pri župi „Kraljice Hrvata" u istome gradu.

              Osjećajući u sebi Božji poziv za svećeništvom, Petar je godine 1982. zamolio biskupa u Mostaru msgr. Pavla Žanića da ga primi u bogosloviju kao kandidata Trebinjske biskupije. Biskup ga je naumio poslati na studij u Rim, ali on je izrazio želju da pođe u Sarajevo radi studija hrvatskoga jezika i upoznavanja domaće situacije i uopće Crkve među Hrvatima. Završivši filozofsko-teološki studij u Sarajevu, zaređen je za prezbitera u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, 29. lipnja 1987. Mladu je Misu slavio u Dračevu, 5. srpnja 1987. Mladomisničko mu je geslo: „Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju" (Ps 40,8). Biskup ga je stavio na raspolaganje hrvatskoj inozemnoj pastvi, te je imenovan kapelanom u hrvatskoj župi u Torontu (1987.-1989.). Potom ga je biskup Žanić poslao na studij kanonskoga prava u Rim, s boravkom u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Prigodom oproštaja od župe, koju je vodio msgr. Josip Gjuran, Župni vjesnik zabilježio je don Petrove riječi: „Kada sam prije sedam godina odlučio poći u bogosloviju da bih postao svećenik, bio sam svjestan toga da biti svećenik znači biti stalno spreman na sve što Crkva traži od Isusovih radnika. Nakon ređenja moj je biskup odlučio poslati me u rodnu župu da s vama živim i radim. Prošle su pune dvije godine od kako sam slavio Mladu Misu. Kroz ove dvije godine dijelio sam zajedno s našim svećenicima i sestrama vaše duhovne radosti i žalosti, vaše poteškoće i brige. Sada me moj biskup šalje na drugu službu, i to da pođem na daljnji studij teologije u Rimu."

              Sveta Stolica željela je don Petra za diplomatsku službu, pa je s pristankom biskupa Žanića iz Hrvatskoga zavoda prešao u Papinsku crkvenu akademiju u veljači 1991.

            Doktorsku je radnju don Petar pisao na engleskom jeziku, obranio je 25. lipnja 1993. na Lateranskom sveučilištu i iste je godine objavio u Rimu. Naslov: „Sloboda vjere u Hrvatskoj od 1945. i utjecaj međunarodnoga prava" (Liberty of Religion in Croatia since 1945 and the Influence of International Law).

              Prva mu je bila služba tajnika u apostolskoj nuncijaturi u Iranu (1993.-1996.), zatim u Litvi (1996.-1998.), konačno je premješten u Državno tajništvo Svete Stolice 1998. gdje je ostao do sada. Jedno je vrijeme bio tajnik Zamjenika Državnoga tajništva preuzvišenoga msgr. Giovannija Battiste Rea (do 2000., kada je msgr. Re postao Prefekt Kongregacije za biskupe, a kardinal 2001.), a kasnije msgr. Leonarda Sandrija koji je postao Prefekt Kongregacije za istočne Crkve  i kardinal 2007. U rujnu 2003. godine don Petar je imenovan dvorskim prelatom Njegove Svetosti i od tada je pomagao u protokolarnim i privatnim audijencijama Svetoga Oca i suradnik u Prefekturi Papinskoga doma.

              Don Petar je ostao povezan sa svojom biskupijom, ne samo posjetom svake godine Hercegovini u vrijeme svojih ljetnih ferija – prošle je godine bio zajedno s roditeljima koji su slavili 50. obljetnicu braka – nego se javljao i u biskupijskom glasilu Crkvi na kamenu („Brežuljak križeva, sjećanje na prošlost i veliki san budućnosti", 9-10/1997., str. 4-5; „Hrvati s Papom u Kubi", 4/1998., str. 1-2; "Sveti Jakov u ‘Zvjezdanom polju’", 8-9/2004, str. 22-23; „500 godina u obrani Pape", 6/2006., str. 18-21; „Stopama sv. Pavla", 6/2009., str. 22-24).

            Osim engleskoga i materinjega hrvatskoga, govori talijanski i francuski.

KIUM

petar_raji.jpgSveti Otac Benedikt XVI. imenovao je msgr. Petra Rajiča, svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije, dvorskoga prelata, naslovnim nadbiskupom Sarsenteruma sa službom apostolskoga nuncija u Kuvajtu, Bahreinu, Kataru i apostolskoga delegata na Arapskom Polutoku.

              Don Petar je rođen 12. lipnja 1959. u Torontu od oca Liberana i majke Dominike r. Mustapić, rodom iz Doljana, župa Dračevo u Trebinjskoj biskupiji. Petar je na krštenju primio ime Petar Ante (Peter Anthony). Krstio ga je tadašnji  župnik hrvatske župe u Torontu, don Jure Vrdoljak, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije (1906.-1969.). Osnovno školovanje (1965.-73.), srednje (1973.-78.) i fakultet urbanizma (1978.-82.) Petar je polazio i završio na engleskom jeziku u Torontu. Pohađao je dopunsku školu na hrvatskom jeziku pri župi „Kraljice Hrvata" u istome gradu.

              Osjećajući u sebi Božji poziv za svećeništvom, Petar je godine 1982. zamolio biskupa u Mostaru msgr. Pavla Žanića da ga primi u bogosloviju kao kandidata Trebinjske biskupije. Biskup ga je naumio poslati na studij u Rim, ali on je izrazio želju da pođe u Sarajevo radi studija hrvatskoga jezika i upoznavanja domaće situacije i uopće Crkve među Hrvatima. Završivši filozofsko-teološki studij u Sarajevu, zaređen je za prezbitera u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, 29. lipnja 1987. Mladu je Misu slavio u Dračevu, 5. srpnja 1987. Mladomisničko mu je geslo: „Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju" (Ps 40,8). Biskup ga je stavio na raspolaganje hrvatskoj inozemnoj pastvi, te je imenovan kapelanom u hrvatskoj župi u Torontu (1987.-1989.). Potom ga je biskup Žanić poslao na studij kanonskoga prava u Rim, s boravkom u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Prigodom oproštaja od župe, koju je vodio msgr. Josip Gjuran, Župni vjesnik zabilježio je don Petrove riječi: „Kada sam prije sedam godina odlučio poći u bogosloviju da bih postao svećenik, bio sam svjestan toga da biti svećenik znači biti stalno spreman na sve što Crkva traži od Isusovih radnika. Nakon ređenja moj je biskup odlučio poslati me u rodnu župu da s vama živim i radim. Prošle su pune dvije godine od kako sam slavio Mladu Misu. Kroz ove dvije godine dijelio sam zajedno s našim svećenicima i sestrama vaše duhovne radosti i žalosti, vaše poteškoće i brige. Sada me moj biskup šalje na drugu službu, i to da pođem na daljnji studij teologije u Rimu."

              Sveta Stolica željela je don Petra za diplomatsku službu, pa je s pristankom biskupa Žanića iz Hrvatskoga zavoda prešao u Papinsku crkvenu akademiju u veljači 1991.

            Doktorsku je radnju don Petar pisao na engleskom jeziku, obranio je 25. lipnja 1993. na Lateranskom sveučilištu i iste je godine objavio u Rimu. Naslov: „Sloboda vjere u Hrvatskoj od 1945. i utjecaj međunarodnoga prava" (Liberty of Religion in Croatia since 1945 and the Influence of International Law).

              Prva mu je bila služba tajnika u apostolskoj nuncijaturi u Iranu (1993.-1996.), zatim u Litvi (1996.-1998.), konačno je premješten u Državno tajništvo Svete Stolice 1998. gdje je ostao do sada. Jedno je vrijeme bio tajnik Zamjenika Državnoga tajništva preuzvišenoga msgr. Giovannija Battiste Rea (do 2000., kada je msgr. Re postao Prefekt Kongregacije za biskupe, a kardinal 2001.), a kasnije msgr. Leonarda Sandrija koji je postao Prefekt Kongregacije za istočne Crkve  i kardinal 2007. U rujnu 2003. godine don Petar je imenovan dvorskim prelatom Njegove Svetosti i od tada je pomagao u protokolarnim i privatnim audijencijama Svetoga Oca i suradnik u Prefekturi Papinskoga doma.

              Don Petar je ostao povezan sa svojom biskupijom, ne samo posjetom svake godine Hercegovini u vrijeme svojih ljetnih ferija – prošle je godine bio zajedno s roditeljima koji su slavili 50. obljetnicu braka – nego se javljao i u biskupijskom glasilu Crkvi na kamenu („Brežuljak križeva, sjećanje na prošlost i veliki san budućnosti", 9-10/1997., str. 4-5; „Hrvati s Papom u Kubi", 4/1998., str. 1-2; "Sveti Jakov u ‘Zvjezdanom polju’", 8-9/2004, str. 22-23; „500 godina u obrani Pape", 6/2006., str. 18-21; „Stopama sv. Pavla", 6/2009., str. 22-24).

            Osim engleskoga i materinjega hrvatskoga, govori talijanski i francuski.

KIUM