ekumenizam1.jpgDoba u godini kada se tradicionalno organizira Molitvena osmina za kršćansko jedinstvo održava se od 18. do 25. siječnja.

ekumenizam1.jpgDoba u godini kada se tradicionalno organizira Molitvena osmina za kršćansko jedinstvo održava se od 18. do 25. siječnja. Te je datume još 1908. predložio Paul Wattson kako bi obuhvatio razdoblje između blagdana Katedre svetoga Petra (nakon liturgijske reforme u Katoličkoj Crkvi slavi se 22. veljače) i blagdana Obraćenja svetoga Pavla, i koji stoga nose i simbolično značenje. Na južnoj Zemljinoj polutki, gdje je siječanj blagdansko vrijeme, Crkve često Molitvenu osminu prakticiraju u koje drugo doba godine, najčešće oko blagdana Duhova (kako je to preporučio pokret Vjera i ustrojstvo još 1926. godine), što je također znakovito vrijeme za molitvu za jedinstvo Crkve. Molitva za kršćansko jedinstvo, međutim, nije ograničena samo na jedan tjedan godišnje. Neka svaka sredina bude prilagodljiva glede vremena u kojem obilježava Osminu, i neka se ovdje ponuđeni materijal shvati kao poziv da se tijekom cijele godine pronalaze prigode u kojima će se zajedničkom molitvom za puno jedinstvo kršćana, koje Krist hoće, izražavati mjera među Crkvama već dosegnuta zajedništvu.

Materijal Molitvene osmine za jedinstvo kršćana za 2012. godinu na temu “Svi ćemo se izmijeniti pobjedom Gospodina našega Isusa Krista” (usp. 1 Kor 15, 51-58) pripremila je radna skupina sastavljena od predstavnika Rimokatoličke crkve, Pravoslavne crkve te starokatoličkih i protestantskih crkava aktivnih u Poljskoj.

Nakon dugotrajnih rasprava u kojima su sudjelovali predstavnici raznih ekumenskih krugova u Poljskoj, odlučeno je da se žarište stavi na temu vezanu uz preobražavajuću snagu vjere u Krista, posebice u svezi s našom molitvom za vidljivo jedinstvo Crkve, Tijela Kristova. Ta se tema temelji na riječima svetoga Pavla korintskoj Crkvi o privremenoj naravi našeg sadašnjeg života (sa svim njegovim očiglednim “pobjedama” i “porazima”) u usporedbi s onim što primamo po Kristovoj pobjedi u pashalnom otajstvu.

Čemu takva tema?

Povijest Poljske obilježena je nizom poraza i pobjeda. Spomenimo brojne napade na Poljsku, podjele, ugnjetavanja od strane stranih sila i neprijateljskih sustava. Neprestana težnja nadvladavanju svake zarobljenosti te želja za slobodom odlike su poljske povijesti koje su dovele do značajnih promjena u životu nacije. Pa ipak, gdje ima pobjede postoje i poraženi koji ne dijele radost i trijumf pobjednika.

Upravo je takva povijest poljskoga naroda vodila ekumensku skupinu koja je napisala ovogodišnje materijale da dublje promišlja što znači “pobijediti” i “izgubiti”, posebno stoga jer se jezik “pobjede” uvijek shvaća u trijumfalističkim pojmovima. No Krist nam pokazuje posve drugačiji put!U 2012. godini održat će se u Poljskoj i UkrajiniEuropsko nogometno prvenstvo. Takvo što ne bi bilo moguće prijašnjih godina. Za mnoge to je znak još jedne “nacionalne pobjede” jer stotine milijuna navijača željno iščekuje saznati tko su pobjednički timovi koji će igrati u ovom dijelu Europe. Razmišljanje o ovom primjeru moglo bi nas dovesti do toga da se pitamo o neprilikama onih koji ne pobjeđuju – ne samo u sportu, već u svojim životima i u društvu: tko će se spomenuti gubitnika, koji trpe neprestane poraze jer im se uskraćuje pobjeda zbog raznih uzroka i okolnosti? Suparništvo je trajna značajka ne samo sporta već i političkog, poslovnog, kulturnog pa čak i crkvenog života.

Bilo je jasno da je ta pobuda jaka kad su Isusovi učenici raspravljali o tome “tko je najveći” (Mk 9,34). No Isusova reakcija bila je posve jednostavna “Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!” (Mk 9,35). Ove nam riječi govore o pobjedi po uzajamnom služenju, pomaganju, jačanju samopoštovanja “posljednjih”, zaboravljenih, isključenih. Za sve kršćane najbolji izraz takvog poniznog služenja je Isus Krist, njegova pobjeda po smrti i njegovo uskrsnuće. U njegovu životu, djelovanju, naučavanju, trpljenju, smrti i uskrsnuću želimo pronaći nadahnuće za današnji pobjednički život vjere koji svoj izričaj pronalazi u društvenom zalaganju u duhu poniznosti, služenja i vjernosti Evanđelju. I dok je iščekivao patnju i smrt koji su imali uslijediti, molio je da njegovi učenici budu jedno da bi svijet mogao uzvjerovati. Ta je “pobjeda” moguća samo po duhovnom preobraženju – obraćenju. Stoga i smatramo da tema ovogodišnjih razmatranja imaju biti te riječi Apostola naroda. Namjera je ostvariti pobjedu koja integrira sve kršćane oko služenja Bogu i bližnjemu.

Dok molimo i težimo punom vidljivom jedinstvu Crkve, mi – i predaje kojima pripadamo – ćemo biti izmijenjeni, preobraženi i suoblikovani Kristu. Jedinstvo za koje molimo možda će zahtijevati obnovu oblika crkvenog života na koje smo se navikli. Uzbudljiva je to vizija no može nas ispuniti strahom! Jedinstvo za koje molimo nije “ugodni” pojam prijateljstva i suradnje. Zahtijeva voljnost da prestanemo s nadmetanjem među nama. Trebamo se otvoriti jedni drugima, pružiti i primiti darove jedni od drugih, ne bismo li uistinu ušli u novi život u Kristu, koji je jedina prava pobjeda. U Božjem naumu spasenja ima mjesta za svakoga. Po svojoj smrti i uskrsnuću, Krist obuhvaća sve bez obzira na pobjede i gubitke, “da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni” (Iv 3,15). I mi možemo imati udjela u njegovoj pobjedi! Dovoljno je vjerovati u njega, i bit će nam lakše dobrim svladavati zlo.

Tijekom nadolazeće osmine pozvani smo dublje ući u vjeru da ćemo svi biti izmijenjeni po pobjedi Gospodina našega Isusa Krista. Biblijska čitanja, komentari, molitve i pitanja za razmatranje pod različitim vidovima istražuju što to znači za živote kršćana i njihovo jedinstvo, u današnjem svijetu i za njega. Za postići bilo kakvu promjenu potrebne su ustrajnost i strpljivost. Također, molitva Bogu za kojugod preobrazbu čin je vjere i pouzdanja u njegova obećanja. Takvo iščekivanje Gospodina temeljno je za sve koji ovoga tjedna mole za vidljivo jedinstvo crkve. Sve ekumenske aktivnosti zahtijevaju vrijeme, uzajamnu pažnju i zajedničko djelovanje. Svi smo pozvani sudjelovati u radu Duha na sjedinjavanju kršćana.