vianney.jpgU nedjelju, 3. kolovoza, započelo je obilježavanje 150. obljetnice preminuća svetoga Ivana Marije Vianneya, a 4. kolovoza Crkva je proslavila njegov spomendan. Tko je u stvari bio arški župnik? Ivan Maria Vianney rođen je 1786. godine u seljačkoj obitelji u Francuskoj, nedaleko od Liona. Živio je u doba Francuske revolucije, te je upravo u vrijeme progonâ odlučio nasljedovati Krista i postati svećenik. Imao je puno dobre volje, ali je njegovo kulturno obrazovanje bilo nedostatno, te nikako nije uspijevao naučiti latinski. Čak je bio udaljen iz sjemeništa, što je značilo da ne može postati svećenik.

Međutim, jedan mu je dalekovidni župnik pomogao učiti, te je s 29 godina, konačno, zaređen za svećenika. Nadređeni nisu puno vjerovali u njegove sposobnosti … uostalom, kao ni on sam: uvijek ga je mučio osjećaj neprimjerenosti za vršenje svećeničke službe. Poslan u Ars, maleno mjesto u blizini Liona, koje je imalo samo 300 stanovnika, prilično nesklonih vjerskoj praksi, nije se žurio učiniti od njih prozelite, nego se u crkvi ispred tabernakula bacio na koljena i molio.

Dvije godine poslije narod je iz cijele Francuske dolazio u Ars, gdje je živio maleni župnik koji je na jednostavan način trošio svoj život za Evanđelje. Sredstva su bila vrlo siromašna, ali u središtu svega bila je Božja Riječ, sakramenti i njegova velika samilost prema patnji i bijedi čovječanstva. U ispovjedaonici je boravio i do 14 sati na dan. Mnogi su u Arsu pronašli svjetlo vjere. Iscrpljen, arški je župnik preminuo 4. kolovoza 1859. godine, u 74. godini života. Papa Pio XI. ga je kanonizirao 1925., a četiri godine poslije proglasio zaštitnikom župnikâ. Moliti i ljubiti, to je lijepa ljudska zadaća – pisao je arški župnik. Ako molite i ljubite, eto, to je ljudska sreća na zemlji. Molitva nije ništa drugo doli sjedinjenje s Bogom. (…) U tome intimnome sjedinjenju, Bog i duša su kao dva komada voska zajedno stopljena, koje nitko ne može odvojiti… To je radost koja se ne može shvatiti – napisao je sveti Ivan Maria Vianney. (kta/rv)

vianney.jpgU nedjelju, 3. kolovoza, započelo je obilježavanje 150. obljetnice preminuća svetoga Ivana Marije Vianneya, a 4. kolovoza Crkva je proslavila njegov spomendan. Tko je u stvari bio arški župnik? Ivan Maria Vianney rođen je 1786. godine u seljačkoj obitelji u Francuskoj, nedaleko od Liona. Živio je u doba Francuske revolucije, te je upravo u vrijeme progonâ odlučio nasljedovati Krista i postati svećenik. Imao je puno dobre volje, ali je njegovo kulturno obrazovanje bilo nedostatno, te nikako nije uspijevao naučiti latinski. Čak je bio udaljen iz sjemeništa, što je značilo da ne može postati svećenik.

Međutim, jedan mu je dalekovidni župnik pomogao učiti, te je s 29 godina, konačno, zaređen za svećenika. Nadređeni nisu puno vjerovali u njegove sposobnosti … uostalom, kao ni on sam: uvijek ga je mučio osjećaj neprimjerenosti za vršenje svećeničke službe. Poslan u Ars, maleno mjesto u blizini Liona, koje je imalo samo 300 stanovnika, prilično nesklonih vjerskoj praksi, nije se žurio učiniti od njih prozelite, nego se u crkvi ispred tabernakula bacio na koljena i molio.

Dvije godine poslije narod je iz cijele Francuske dolazio u Ars, gdje je živio maleni župnik koji je na jednostavan način trošio svoj život za Evanđelje. Sredstva su bila vrlo siromašna, ali u središtu svega bila je Božja Riječ, sakramenti i njegova velika samilost prema patnji i bijedi čovječanstva. U ispovjedaonici je boravio i do 14 sati na dan. Mnogi su u Arsu pronašli svjetlo vjere. Iscrpljen, arški je župnik preminuo 4. kolovoza 1859. godine, u 74. godini života. Papa Pio XI. ga je kanonizirao 1925., a četiri godine poslije proglasio zaštitnikom župnikâ. Moliti i ljubiti, to je lijepa ljudska zadaća – pisao je arški župnik. Ako molite i ljubite, eto, to je ljudska sreća na zemlji. Molitva nije ništa drugo doli sjedinjenje s Bogom. (…) U tome intimnome sjedinjenju, Bog i duša su kao dva komada voska zajedno stopljena, koje nitko ne može odvojiti… To je radost koja se ne može shvatiti – napisao je sveti Ivan Maria Vianney. (kta/rv)