krštenje 12Blagdan Krštenja Gospodinova ima veliko značenje za nas kršćane jer Krštenje Gospodnje nas podsjeća na naše krštenje, koje od Krštenja Isusova prima snagu da preobrazi našu griješnu ljudsku narav u pravu djecu Božju. Na Krštenju Gospodnjem Bog je učinio čudesne znakove da bi objavio ljudima tajnu otajstva »nove kupelji«, tj. sakramenta svetog Krštenja kojega Isus Krist silazeći u vode Jordana uspostavlja, posvećuje i pruža svim vjernicima. Čuo se glas Oca Nebeskoga tako da svijet uzvjeruje da je Njegov Sin Isus Krist među nama. Isus je ljubljeni Očev Sin. Sam Bog Otac to objavljuje na njegovu krštenju. Na koncu Duh Sveti koji je silazio kao golub i spuštao se na Gospodina Isusa označavao je da Bog posvećuje Sina svojega za svećenika, proroka i kralja tako da bi ljudi mogli prepoznati u njemu Mesiju, Božjeg poslanika: tj. Onoga kojega Bog šalje na ovu zemlju da donese svim ljudima dobre volje blagu vijest spasenja. Riječ Božja u liturgijskim čitanjima sv. Pisma pomaže nam da bolje shvatimo tu veliku tajnu otajstva Krštenja Gospodnjega. Već sam prorok Izaija u današnjem prvom čitanju govori nam o Duhu Svetom kojim će na poseban način biti ispunjen Mesija tako da bi On mogao donijeti na svijet pravdu, mir i oslobođenje svim ljudima. Ali to pravo i pravednost Božja koje će Isus uspostaviti na ovoj zemlji ne sastoji se u vladanju i gospodarenju nad ljudima, već u poslušnosti svetoj volji Očevoj, u poniznosti, šutnji i u služenju braći ljudima s kojima se potpuno izjednačio u svemu osim u grijehu. Današnje drugo čitanje iz Djela apostolskih svjedoči nam da su apostoli propovijedali baš Onoga koji primio Duha Svetoga i kojega je nagoviještao prorok Izaija. Oni su propovijedali Onoga koji je sve ljude bez razlike naučio što je pravedno, koji ih je naučio da čeznu za mirom i slobodom. To je Isus Krist kojega sv. Petar apostol naviješta Korneliju, rimskom satniku i njegovoj obitelji koje krštenjem uvodi u zajednicu vjernika, sv. Crkvu. Svečano objavljivanje Isusa kao Sina Božjega na dan Njegova Krštenja u rijeci Jordanu i Njegovo mesijansko proglašenje od strane Boga Oca upućeno je svim ljudima da bi vjerovali. Isusovim Krštenjem na rijeci Jordanu Bog objavljuje da je On ljubljeni Sin Očev i vodu čini sredstvom spasenja. Svi koji budu uronjeni u vodu krštenja susrest će Isusa Krista i postati sinovima Božjim. Dok se Isus ponizuje silazeći u rijeku Jordan da primi krštenje od Ivana Krstitelja, Bog Otac ga uzvisuje jer otvara nebesa i šalje Duha Svetoga svojega na nj govoreći: »Ti si Sin moj. Ljubljeni! U Tebi mi sva milina!« (Mk 1,7­11) Ovim činom otvaranja nebesa Bog Otac je htio označiti da se samo u Isusu Kristu Sinu Božjemu nebo i zemlja sjedinjuju jer po Njemu Bog dolazi k nama i samo po Njemu mi moramo ići k Bogu. Krštenje od nas zahtjeva da oko sebe nastavimo Kristovo djelo spasenja, jer nas jača pomazanjem Duha Svetoga da se nastavlja i usavršuje Isusov život koji je započeo u nama. Stoga s pravom Crkva od davnina smatra Kristovo krštenje jednim od glavnih Bogojavljenja.