cristo_re.jpgVjerovati u Krista kralja svega stvorenja znači prihvaćati stvoreni svijet kao Božji dar i zadatak čovječanstvu.

cristo_re.jpgVjerovati u Krista kralja svega stvorenja znači prihvaćati stvoreni svijet kao Božji dar i zadatak čovječanstvu. Podlagati se Kristu kao Prvencu svakog stvorenja te Glavi svemira i Crkve znači prihvaćati smisao onoga što se događa nama osobno i cijelom svijetu, unatoč svim okrutnostima i nesrećama koje postoje zbog zloće ljudi i prirodnih katastrofa.

Danas završavamo liturgijsku godinu Lukinim izvještajem o umiranju Isusa na križu. Isusovo duhovno vrhovništvo, njegov način uprisutnjivanja Božje vladavine, uzeli su religijski i politički poglavari za izliku da ga nevinoga osude na zločinačku smrt. Prije ovog kratkog prizora Luka je prikazao kako je Isus bio razapet među dva razbojnika te s križa molio: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!"

Ovo znači da on koji je učio kako trebamo neprijateljima opraštati ako želimo izliječiti ljudsku zajednicu od lanca nasilja, s križa prakticira ono što svima predlaže. On kao žrtva nasilja ostaje i na križu otvoren Bogu i bližnjima.

Isus strpljivi patnik ne proklinje svoju sudbinu niti ljude oko sebe. Time pomaže zločincu da uvidi svoju grešnost te poželi pomiriti se s Bogom i s ljudima. Isus mu svojim obećanjem: "Još danas bit ćeš sa mnom u raju" olakšava umiranje i uvodi ga u sretnu vječnost.

Za evanđelistu Luku i za nas Isus je kralj zato što čini smislenim umiranje jednog razbojnika. Time Isus čini podnošljivim patnje svakog patnika i sadržajnim umiranje svake ljudske osobe. Kraljevski patnik osmišljava naše patnje, tjeskobe, tjelesnu smrt. Luka je pouzdanom molbom raskajanog zločinca osvijetlio Isusovu kraljevsku moć. Isus nije kralj zato što je planirao bitke, vodio armije ili nametao poreze. Njegova moć seže dalje od politike, prostora i vremena zato što posreduje radost ljubavi Božje i vječnu nagradu. "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!" To je vlast ispuniti prazan život, donijeti oproštenje onome koje uviđa i priznaje svoju krivnju. U ovom prizoru Luka sažima svoju teologiju križa Isusova: Isus kao strpljivi patnik prelazi u kraljevsko dostojanstvo po nasilnoj smrti. Svojom smrću nudi spasenje svim ljudima, uključivši i razapete razbojnike. Kralj je zato što s križa oprašta neprijateljima i raskajanom razbojniku, što kao žrtva nasilja predaje duh Ocu ne dopuštajući da ga slome nepravda i zloća.

Za svakoga od nas Isus ostaje kralj, kad u patnjama zajedno s njime ostajemo otvoreni za Boga i ljude. Kad se sučelimo sa svojim promašajima i krivnjom te prihvatimo krivnju za svoja udaljavanja od Boga i bližnjih. Kristovo kraljevanje nad nama i po nama nad svijetom ljudi postaje zbilja, kad svoj život počnemo preobražavati iz nepravde u pravdu, iz optuživanja u opraštanje, iz sebičnosti u zajedništvo, iz mržnje u ljubav.

Gospodnje kraljevstvo je tu, ono je stvarnost, ali ujedno i ideal, za kojim ne smijemo prestati težiti, a još manje u nj sumnjati, jer bi nam se moglo dogoditi, prema onoj S. S. Kranjčevića da umremo počevši sumnjati u vlastite ideale. Samo Kraljevstvo treba biti razlog više da poradimo na posvećenju svijeta i društva kojem smo dani na posvećenje, te nas onda dolazak Kralja ne zatekne nespremne, već da nam Kralj rekne: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta…(Mt 25, 34) Koje li sreće za nas ako/kad začujemo ovaj glas?!