psovka.jpgPsovka je strašnija od ikoga drugoga grijeha; ona je bezbožni govor ustiju protiv Boga, svetaca i svetih stvari.

psovka.jpgPsovka je strašnija od ikoga drugoga grijeha; ona je bezbožni govor ustiju protiv Boga, svetaca i svetih stvari. Svaki drugi grijeh kada se usporedi sa psovkom, neusporedivo je manji… Ona je pakleni govor, govor zloduha; jer kao što Duh Sveti govori preko pravednika, tako zloduh govori preko psovača… Grozno je i pomisliti da su psovači utjelovljeni zlodusi; tko uporno ponavlja psovke i kletve, može li očekivati da će kroz cijelu vječnost imati prilike da Boga slavi s onima, koji su ga cijeli život častili i slavili? Psovači su gori nego psi i druge životinje; pas ne laje na svoga gospodara, iako ga ovaj i udari; psovač vrijeđa svoga Boga i Gospodara bez ikakva razloga: uzvraća mu tako za sva duhovna i materijalna dobra najgorim pogrdama. Psovaču savršeno pristaju riječi Sv. Pisma: ‘Grlo je njihovo otvoren grob… Zmijski je otrov u njihovim ustima’ (Ps 13,3).

– Za psovače veli sv. Bernard: Jezik je psovača kao mač koji probada srce Božje! A sv. Alfons Liguori: Ja ne razumijem, kako se na svaku psovku ne otvori zemlja ispod njegovih nogu, te ga ne proguta…

– Zato bogopsovku teolozi općenito nazivaju i ‘đavolskom psovkom’.

– Ako psuješ svece, u neku ruku psuješ i Gospodina, jer su oni Njegovi prijatelji, a On brani svoje prijatelje. Ako psuješ nebo, ono je Njegovo prijestolje. Ako pogrđuješ sakramente, psuješ Onoga koji ih je ustanovio – Isusa Krista. Tko psuje sunce, nebo, zemlju, prirodu – pogrđuje vrijedne darove Božje, reče netko.

– Tko se naviknuo na sramotne riječi neće se popraviti svega vijeka svoga (Sir 23,15).

– Sv. Pavao kaže da se ne varaju da će ući u Kraljevstvo Božje: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači…(1 Kor 6,10).

– Riječ Božja oštrija je od svakoga dvosjekla mača (Heb 4,12). Tako je i Ime Božje dvosjekli mač: ako to Ime zazivamo u napasti, ono je najoštriji mač samoobrane protiv neprijatelja duše i tijela, ali ako ga zlo-upotrebljavamo, tada je ono mač koji ranjava nas same.

– Sv Ivan Zlatousti: Želite li da vas mine nesreća, okanite se psovke! Ukinimo psovku, pobačaj i svaki drugi grijeh… i bit ćemo zdravi!

– Najmlađa vidjelica u Fatimi, Jacinta, nabraja grijehe koji najviše izazivaju srdžbu i pravednost Božju: grijesi nemarnosti i sramoćenja Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu, grijesi psovke i kletve, grijesi huljenja na Boga i sramoćenja Prečistog Srca Marijina… Zaista puno argumenata da se odviknemo i da nastojimo djelovati na druge da spoznaju kakav grijeh čine psujući svoga Stvoritelja i ono što je on stvorio! O psovci, koju često smatramo jedinim grijehom,često čujemo: "Ja ne psujem, dakle, nemam grijeha". U Svetom Pismu piše: "Tko kaže da je bez grijeha, lažljivac je u kome nema istine". Pogledajmo na mehanizam koji tu djeluje,i pitajmo se, zašto toliki i toliko psuju? Psujemo li kad smo dobro raspoloženi ili možda psujemo  kad je nama dosadno? Psovka nam često dolazi nam na usta kad smo nervozni, kad netko nas živcira, kada "tjeramo mak na konac", kad mislimo da smo stalno u pravu itd. Zato uz psovku trebalo bi razmisliti o vlastitim osobinama kao: tvrdoglavost, umišljenost, oholost,ružna i opasna "navika"…to nas često navodi na psovku. Trebamo se, dakle, boriti s razlogom, a ne s posljedicama.