papa_i_betancourt.jpgPapa Benedikt XVI. je u Apostolskoj palači u Castel Gandolfu primio u audijenciju Ingrid Betancourt, koju su u veljači 2002. godine zarobile Revolucionarne oružane snage Kolumbije, a regularna ju je vojska oslobodila nakon šest godina zatočeništva, 2. srpnja ove godine. S njom je Benedikt XVI. primio njezinu djecu i majku. Osvrnuvši se na susret Pape s Ingrid Betancourt u razgovoru za Radio Vatikan otac Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice i Radio Vatikana, rekao je kako se audijencija odvijala u ozračju velikoga uzbuđenja, jer je Betancourt odmah po oslobođenju izrazila želju susresti se sa Svetim Ocem. Upravo stoga jer je za nju zatočeništvo bilo vrijeme velikoga duhovnoga iskustva i molitve, željela je dakle Svetome Ocu posvjedočiti važnost koju je vjera odigrala u razdoblju velike kušnje. Osim toga željela mu je zahvaliti za molitve, njegovu blizinu, za razne načine kojima je Papa očitovao svoje misli i duhovnu potporu svim zatočenicima, naravno i njoj. Podsjetimo da je i njezinu majku tijekom jedne opće audijencije srijedom Papa susreo i uputio joj utješne riječi, a Ingrid je putem radija saznala za taj susret i potporu. Današnja audijencija stavlja pečat na iskustvo trpljenja i snažnoga duhovnoga iskustva – zaključio je otac Lombardi.
Otmičari joj jedino nisu mogli zatočiti vjeru. Oduzeli su joj šest godina života, ali ne i nadu koju jedino molitva može učiniti jačom od očaja. Ingrid Betancourt je očitovala svoje najdublje osjećaje u zračnoj luci nekoliko sati nakon oslobađanja: na koljenima je zahvalila Bogu i svima koji su je istrgnuli iz zatočeništva i vratili njezinu mužu, djeci i majci. Ona je u prosincu 2007. godine upravo majci u jednom pismu lucidnom gorčinom opisala svoje stanje: Ovdje svi živimo poput mrtvaca: živim ili životarim na mreži rastegnutoj između dva kolca. Nemam volje ni zašto, jer u ovoj prašumi jedni odgovor na sve ono što tražimo je ne, ali je istaknula jedinu mogućnost koju su joj ponudili otmičari, za njih možda bez značenja, ali je za nju nešto najdragocjenije, a to je Sveto pismo. Te su riječi u dubini njezine duše upalile svjetlo koje se ni u najtežim trenucima nije ugasilo, kada je smrt izgledala kao poslastica nasuprot dugogodišnjim lancima i mučenjima – stoji u njezinome pismu majci.
Kada joj se život ponovno nasmiješio, 2. srpnja ove godine, odmah je poželjela vidjeti Benedikta XVI. koji se u veljači susreo s njenom majkom Yolandom, a druga joj se želja desetak dana nakon oslobađanja ispunila, zahvalila je Gospi Lourdeskoj. Pred špiljom u Lourdesu 12. srpnja mnoštvo vjernika i puno kiše, u tom mnoštvu Ingrid, s rukama u rukama svoje djece, vedar pogled uzdiže prema licu Bezgrješne. Televizijske postaje su nam u ovih šezdeset dana njezine slobode ponudile bezbroj njezinih slika, mi u pamćenju želimo sačuvati njezinu sliku iz zračne luke nedaleko Bogote te sliku iz Lourdesa. To su vidljiva svjedočanstva njezina nutarnjeg uvjerenja. Treba očuvati veliku duhovnost ako se ne želi zaglaviti u ponoru – rekla je Ingrid. Neka to bude okrjepa ostalim zatočenicima marksističkih terorističkih snaga u Kolumbiji. (kta/rv)

papa_i_betancourt.jpgPapa Benedikt XVI. je u Apostolskoj palači u Castel Gandolfu primio u audijenciju Ingrid Betancourt, koju su u veljači 2002. godine zarobile Revolucionarne oružane snage Kolumbije, a regularna ju je vojska oslobodila nakon šest godina zatočeništva, 2. srpnja ove godine. S njom je Benedikt XVI. primio njezinu djecu i majku. Osvrnuvši se na susret Pape s Ingrid Betancourt u razgovoru za Radio Vatikan otac Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice i Radio Vatikana, rekao je kako se audijencija odvijala u ozračju velikoga uzbuđenja, jer je Betancourt odmah po oslobođenju izrazila želju susresti se sa Svetim Ocem. Upravo stoga jer je za nju zatočeništvo bilo vrijeme velikoga duhovnoga iskustva i molitve, željela je dakle Svetome Ocu posvjedočiti važnost koju je vjera odigrala u razdoblju velike kušnje. Osim toga željela mu je zahvaliti za molitve, njegovu blizinu, za razne načine kojima je Papa očitovao svoje misli i duhovnu potporu svim zatočenicima, naravno i njoj. Podsjetimo da je i njezinu majku tijekom jedne opće audijencije srijedom Papa susreo i uputio joj utješne riječi, a Ingrid je putem radija saznala za taj susret i potporu. Današnja audijencija stavlja pečat na iskustvo trpljenja i snažnoga duhovnoga iskustva – zaključio je otac Lombardi.
Otmičari joj jedino nisu mogli zatočiti vjeru. Oduzeli su joj šest godina života, ali ne i nadu koju jedino molitva može učiniti jačom od očaja. Ingrid Betancourt je očitovala svoje najdublje osjećaje u zračnoj luci nekoliko sati nakon oslobađanja: na koljenima je zahvalila Bogu i svima koji su je istrgnuli iz zatočeništva i vratili njezinu mužu, djeci i majci. Ona je u prosincu 2007. godine upravo majci u jednom pismu lucidnom gorčinom opisala svoje stanje: Ovdje svi živimo poput mrtvaca: živim ili životarim na mreži rastegnutoj između dva kolca. Nemam volje ni zašto, jer u ovoj prašumi jedni odgovor na sve ono što tražimo je ne, ali je istaknula jedinu mogućnost koju su joj ponudili otmičari, za njih možda bez značenja, ali je za nju nešto najdragocjenije, a to je Sveto pismo. Te su riječi u dubini njezine duše upalile svjetlo koje se ni u najtežim trenucima nije ugasilo, kada je smrt izgledala kao poslastica nasuprot dugogodišnjim lancima i mučenjima – stoji u njezinome pismu majci.
Kada joj se život ponovno nasmiješio, 2. srpnja ove godine, odmah je poželjela vidjeti Benedikta XVI. koji se u veljači susreo s njenom majkom Yolandom, a druga joj se želja desetak dana nakon oslobađanja ispunila, zahvalila je Gospi Lourdeskoj. Pred špiljom u Lourdesu 12. srpnja mnoštvo vjernika i puno kiše, u tom mnoštvu Ingrid, s rukama u rukama svoje djece, vedar pogled uzdiže prema licu Bezgrješne. Televizijske postaje su nam u ovih šezdeset dana njezine slobode ponudile bezbroj njezinih slika, mi u pamćenju želimo sačuvati njezinu sliku iz zračne luke nedaleko Bogote te sliku iz Lourdesa. To su vidljiva svjedočanstva njezina nutarnjeg uvjerenja. Treba očuvati veliku duhovnost ako se ne želi zaglaviti u ponoru – rekla je Ingrid. Neka to bude okrjepa ostalim zatočenicima marksističkih terorističkih snaga u Kolumbiji. (kta/rv)