MOSTARSKO-DUVANJSKA I TREBINJSKO-MRKANSKA BISKUPIJA

KATEHETSKI URED MOSTAR

 Mostar, 11. veljače 2006.

IZJAVA

             Nauk Katoličke Crkve u odnosu na štrajk može se sažeto izreći u ove dvije točke:

Prvo: „U slučaju ekonomsko-socijalnih sporova, potrebno je potruditi se da se mirno nađe rješenje. Premda se uvijek valja najprije poslužiti iskrenim dijalogom među strankama, štrajk može ipak i u današnjim prilikama ostati nužno sredstvo, iako posljednje, za obranu vlastitih prava i za ostvarenje pravednih zahtjeva radnika. Ali neka se što prije potraže putovi da se uspostave pregovori i dijalog za izmirenje” (Koncilska konstitucija Gaudium et spes, 68).

Drugo:Štrajk je moralno opravdan kad se pokaže kao neizbježivo ili barem nužno sredstvo, u vidu srazmjerne koristi. Postaje moralno neprihvatljiv kad je praćen nasiljem, ili ako mu se pridaju ciljevi koji nisu izravno povezani s uvjetima rada ili su protivni općem dobru” (Katekizam Katoličke Crkve, br. 2435).

Budući da je u tijeku štrajk prosvjetnih radnika u Zapadno-hercegovačkoj županiji, a sprema se, kako se najavljuje, sličan štrajk u Neretvansko-hercegovačkoj županiji, ovaj Katehetski ured upozorava vjeroučitelje kojima su u više navrata isticane konkretne upute s obzirom na naše domaće stanje:

          1 – Vjeroučitelji (svećenici, redovnice i laici), koji i s crkvenim dekretom predaju u javnim školama, neka ne budu članovi sindikata; osobito neka ne budu vođe pojedinih područnih odbora ili glavnih vijeća u takvim sindikatima, bez izričita dopuštenja mjerodavnih crkvenih vlasti.

          2 – Ako se u traženju radničkih ili ljudskih prava organizirano vodi štrajk kao nužno i neizbježivo sredstvo za njihovo ostvarenje, a taj štrajk ne vodi općem neredu, mutnoj manipulaciji i nezdravoj politizaciji, ugrožavanju prava roditelja i učenika, u tom se slučaju vjeroučitelji mogu solidarizirati s većinom svojih kolega u prosvjeti.

3 – Ako u našim konkretnim prilikama ocijene da se zloporabno prešlo razumno vrijeme u vođenju štrajka kao moralno dopustiva sredstva za postizanje radničkih prava, vjeroučitelji će se, mirno i dijaloški, zauzimati za prava najugroženijih, u ovom slučaju učenika.

Katehetski ured ovim poziva sve vjeroučitelje na području biskupija u Hercegovini da se savjesno pridržavaju ovih uputa i budu svjesni posljedica njihova neopsluživanja.           

                                      

Dr. don Ante Pavlović, v.r.,  ravnatelj Katehetskog ureda

                                               Don Ivan Kovač, dipl. teol., v.r. viši savjetnik u Zavodu za školstvo Mostar

BOŽE SAČUVAJ

 

Od dobronamjernih ljudi iz medija dobio sam prijepis govora kojega je održao predsjednik Sindikata srednjih škola Hercegovačko-neretvanske županije gosp. Josip Milić, 13. 2. 2006. u 12 sati, ispred Đačkog doma u Mostaru. U tom govoru gosp. Milić me nazivao pogrdnim riječima, prezirno ismijavao i omalovažio moju svećeničku službu, te je prisutnim štrajkašima, klevetnički i zlonamjerno, a sebi u prilog, izvrtao moje prošlonedjeljne izjave o štrajku, u kojima sam naglasio da nitko nema pravo tražiti svoja “prava” na način da ugrožava prava drugih, a posebno prava djece. Osim ovih podmuklih kleveta i izrugivanja, gosp. Milić je nečasno  ispolitizirao moje zauzimanje za nedužnu djecu. Opširnije pročitajte u Priopćenju Katehetskog ureda Mostar.   

don Krešo

         

 

 

MOSTARSKO-DUVANJSKA I TREBINJSKO-MRKANSKA BISKUPIJA

KATEHETSKI URED

Nikole Šubića Zrinskog 7,  88 000 Mostar,  tel./faks + 387 36 326-690

Mostar, 17. veljače 2006.

Prot. br. 12/2006.

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

            

Povod je ovom Priopćenju govor što ga je predsjednik Sindikata srednjih škola Hercegovačko-neretvanske županije Josip Milić izrekao 13. veljače 2006. na skupu u Mostaru. U tom je govoru iznesen niz neistina, krivotvorina i uvreda.

         

1. Nije istinita tvrdnja Josipa Milića da je vlč. Krešo Puljić, župnik župe sv. Ivana, apostola i evanđelista, u gradu, s oltara pozvao djecu i roditelje „da se suprotstave Sindikatu i profesorima, jer, tobože, naš štrajk koristi se u političke svrhe”. Istina je da je župnik naglasio težak materijalni položaj učitelja i nastavnika, istaknuo da je njihovo zvanje danas podcijenjeno i nije primjereno plaćeno, pohvalio je njihov trud u odgoju i obrazovanju djece. On je u tom obraćanju vjernicima samo kratko komentirao Izjavu Katehetskog ureda u Mostaru od 11. veljače 2006., koju je u cijelosti objavio u Župnom vjesniku. U Izjavi se jasno iznosi socijalni nauk Katoličke Crkve o pravu radnika na zakonit štrajk kao posljednje nužno sredstvo za obranu njihovih socijalnih prava i pravednih zahtjeva, nakon što su iscrpljene sve mogućnosti razumna dijaloga i mirna rješenja ekonomsko-socijalnih sporova među strankama.

         

2. Neistinita je i nedobronamjerna tvrdnja da su župnik Puljić i drugi pojedini „crkveni službenici” u Mostaru pozivali roditelje da se „suprotstave Sindikatu”. Istina je da su ih upozorili kako djeca imaju pravo na redovito i kvalitetno školovanje, a dužnost je cijeloga društva, napose roditelja, da zaštite ta dječja prava. Istina je da je Katehetski ured, s obzirom na konkretne činjenice i spoznaje o pokušajima pojedinaca da štrajk prosvjetnih djelatnika odvedu u mutne politizacije, pozvao vjeroučitelje da ne budu članovi sindikata. Mogu se solidarizirati s većinom svojih kolega učitelja i nastavnika u ostvarenju socijalnih prava, sve dok ne prosude da se štrajk zlorabi u druge svrhe. Vjeroučitelji su pozvani da se u sporu zauzimaju za mirno i dijaloško rješenje i da se posebno brinu za prava učenika koja su najviše pogođena dugim i iscrpljujućim štrajkom. Stoga smatramo da su nedopustive prisile i ucjene bilo koje strane, pa tako i pokušaji pojedinih sindikalnih aktivista po školama da vjeroučitelji potpisuju sindikalne liste o štrajku.            >>> nastavak na 3. str.

          3. Neistinita je i besmislena tvrdnja da su pojedini svećenici iskoristili oltar u „političke svrhe”. Crkva se ne bavi političkom praksom, izradom političkih programa, izbornim listama i vršenjem vlasti. Međutim, Crkva ima izvornu dužnost brinuti se za opće dobro, promicati etiku i moral u društvu, štititi dostojanstvo i temeljna prava čovjeka i činiti konkretna djela u socijalnom, religioznom, kulturnom i karitativnom pogledu. Očigledno je da su, u slučaju dugotrajna prekida nastave, najviše i nenadoknadivo na gubitku nedužna djeca, pa time nisu ugrožena samo njihova dječja prava nego i njihovo opće dobro.  

         

4. Neistinita je i uvrjedljiva tvrdnja da su župnik don Krešo Puljić i pojedini svećenici stali na „stranu bogatih i moćnih”. Činjenice govore suprotno: upravo su se svećenici najviše zauzimali za siromašne u Mostaru, i u vrijeme rata i u poraću. Crkva je, po svom nauku i djelu, uvijek na strani čovjeka, osobito siromašnoga i obespravljenoga. Zato s pravom upozorava i na druge socijalno ugrožene osobe, pojedince i obitelji u ovom gradu, koji imaju pravo na život dostojan čovjeka.

          Zbog svega navedenog, osobito radi općega dobra djece, pozivamo sve odgovorne, posebno vladu i sindikate da razumnim i uspješnim dijalogom pronađu prihvatljiva rješenja za obje strane te tako uspostave socijalni red i nastavak redovitog školovanja djece i mladeži u ovom gradu i županiji.

Dr. don Ante Pavlović

Ravnatelj Katehetskog ureda