dosasce2.jpgČetiri nedjelje prije Božića započinje razdoblje DOŠAŠĆA.

dosasce2.jpgČetiri nedjelje prije Božića započinje razdoblje DOŠAŠĆA.
Prvom nedjeljom došašća započinje nova liturgijska godina, a s njom i naš godišnji put prema Božiću. Liturgijska godina slavi otajstvo Kristovo od utjelovljenja i rođenja do uskrsnuća, uzašašća, do paruzije, dolaska. U vremenu Došašća idemo u susret Onome koji dolazi osloboditi i spasiti svoj narod. Došašće (lat. ad venio – doći) je vrijeme čežnje za boljom budućnošću i budnoga iščekivanja Gospodinovog dolaska.

Crkva se spominje trostrukog Božjeg dolaska u našu povijest:
Isus Krist, Mesija, očekivan od izraelskog naroda, došao je kao Spasitelj i rodio se u Betlehemu.
Krist i danas dolazi – po otajstvima – i postaje nazočan u životu koji se ostvaruje u ljubavi.
Krist će opet doći u slavi kao Kralj i pokazat će svima kako je ljudska povijest imala smisla u svim svojim pozitivnim stremljenjima.

Svi ovi različiti Gospodinovi dolasci koji se protežu na čitav naš život sve do konačnoga susreta s njime u slavi primaju svjetlost, nadahnuće i svoje pravo značenje u Kristovu prvom i povijesnom dolasku u tijelu među nas ljude na dan Božića.

Zato osnovni stav kršćanina u vremenu Došašća treba biti vjera, i to ne vjera koja prihvaća samo niz istina, već vjera koja je sposobna uočiti otajstvenu Gospodinovu nazočnost u sakramentima i u životnom svjedočenju svakog kršćanina. Bez te vjere nemoguće je stvarno slaviti Gospodinov sadašnji dolazak, jer sve ono što u liturgiji obavljamo bez toga bi bilo samo izvanjsko i stvar običaja.

Isus je primjerom svog života i svojom riječju usadio u ljudska srca klicu istine, ljubavi i mira. Stoga nam početak nove liturgijske godine pruža priliku da se ponovo ispravno usmjerimo prema Bogu, da svoj život osmislimo da sve svoje sile uložimo u trud kako bismo postigli konačni cilj. Nema čovjeka na zemlji koji nije u neprestanoj opasnosti da zastrani s pravog životnog puta. Nema grijeha koji svaki čovjek nije sposoban učiniti. Neće ga počiniti samo ukoliko je toga svjestan i prema tome koliko se čuva i ispravlja, koliko uz pomoć milosti Božje dobrom nadvlada zlo.

Vrijeme predanog i radosnog iščekivanja – to je došašće kao četverotjedno razdoblje na početku liturgijske godine. Boja misnog ruha je pokornička, ljubičasta. Molitve i čitanja govorit će i o pokori. Ali taj post i pokora imaju obilježje radosne priprave. Sva se čitanja u ovom vremenu usredotočuju na ključne osobe Starog i Novog Zavjeta, koje su bile pripremljene i odabrane od Boga kako bi Utjelovljenje bilo moguće: Blažena Djevica Marija, sveti Ivan Krstitelj, sveti Josip, sveta Elizabeta i Zakarija.

Vrijeme iščekivanja treba nam proteći radno, živeći i radeći za bolje društvo, kada će nam se otkriti u punini Božja ljubav i smisao ljudske sudbine. Stoga vrijeme Došašća budi u ljudskim srcima nadu prožetu radošću. Ono uklanja svaku potištenost i očaj iz naših srca te daje poleta svim ljudskim naporima, svemu ljudskom radu i zalaganju za bolji i novi svijet prožet Duhom ljubavi.