card.jpgProsvijetliti društveni život ljudi i naroda evanđeoskim svjetlom, kao odlučujućim čimbenikom njihova punog i solidarnoga razvoja, cilj je socijalnoga nauka Crkve, koji je kadar dati čvrst temelj solidarnosti i nadi, bitnima za današnji svijet – ustvrdio je kardinal Renato Raffaele Martino, predsjednik Papinskoga vijeća ‘Justitia et pax’, govoreći 11. lipnja u katoličkome kulturnome centru „Vjera i kultura“ katoličkoga sveučilišta u Sao Paulu u Brazilu – priopćeno je iz Papinskoga vijeća. Kardinal je govorio o tri razine, odnosno koncentrična kruga, moguće i obvezne globalne solidarnosti, za kojom je Ivan Pavao II. žarko žudio. Prvi krug je na razini pojedinih nacija i međunarodnoga civilnoga društva. Obzirom na to kardinal je, između ostaloga, ustvrdio kako nevladine organizacije i udruge iz nekih bogatih zemalja nastoje stanovništvu siromašnih zemalja nametnuti praksu i način života nekih radikalnih sektora u naprednim društvima, poglavito u području takozvanoga reproduktivnoga zdravstva. To je Sveta Stolica uvijek smatrala modernim oblicima kulturnoga i eugeničkog kolonijalizma, neprihvatljivima za siromašne zemlje.
Drugi krug solidarnosti odnosi se na ljudska prava. U tome smislu kardinal je istaknuo zabrinjavajući raskorak između niza novih „prava“ proglašenih u tehnološki naprednim zemljama i ne uživanju osnovnih ljudskih prava u nerazvijenim područjima, poput prava na hranu, pitku vodu, krov nad glavom, samoopredjeljenje i nezavisnost. Treći krug solidarnosti spada na odnose između naraštaja. Ovdje se zahtijeva – istaknuo je kardinal Martino – da globalno planiranje vodi računa o kriteriju opće namjene dobara, prema kojemu je moralno nedopustivo i gospodarski štetno na buduće naraštaje prebaciti sadašnje troškove. Taj kriterij naročito treba primijeni na područje prirodnih izvora i očuvanje prirode; globalizacija je taj sektor učinila veoma osjetljivim, čitavi planet je postao jedinstven eko-sustav. Govoreći pak o svezi između socijalnoga nauka Crkve i nade, kardinal je između ostaloga potvrdio javno obilježje kršćanstva, koje je bitno za izgradnju pravednoga i miroljubivoga društva. Pozivajući se na encikliku „U nadi spašeni“, kardinal je rekao da se, uklanjajući kršćanski nadu iz javnoga života, uklanja Boga iz svijeta, a bez Boga je svijet bez nade – zaključio je kardinal. (kta/rv)

card.jpgProsvijetliti društveni život ljudi i naroda evanđeoskim svjetlom, kao odlučujućim čimbenikom njihova punog i solidarnoga razvoja, cilj je socijalnoga nauka Crkve, koji je kadar dati čvrst temelj solidarnosti i nadi, bitnima za današnji svijet – ustvrdio je kardinal Renato Raffaele Martino, predsjednik Papinskoga vijeća ‘Justitia et pax’, govoreći 11. lipnja u katoličkome kulturnome centru „Vjera i kultura“ katoličkoga sveučilišta u Sao Paulu u Brazilu – priopćeno je iz Papinskoga vijeća. Kardinal je govorio o tri razine, odnosno koncentrična kruga, moguće i obvezne globalne solidarnosti, za kojom je Ivan Pavao II. žarko žudio. Prvi krug je na razini pojedinih nacija i međunarodnoga civilnoga društva. Obzirom na to kardinal je, između ostaloga, ustvrdio kako nevladine organizacije i udruge iz nekih bogatih zemalja nastoje stanovništvu siromašnih zemalja nametnuti praksu i način života nekih radikalnih sektora u naprednim društvima, poglavito u području takozvanoga reproduktivnoga zdravstva. To je Sveta Stolica uvijek smatrala modernim oblicima kulturnoga i eugeničkog kolonijalizma, neprihvatljivima za siromašne zemlje.
Drugi krug solidarnosti odnosi se na ljudska prava. U tome smislu kardinal je istaknuo zabrinjavajući raskorak između niza novih „prava“ proglašenih u tehnološki naprednim zemljama i ne uživanju osnovnih ljudskih prava u nerazvijenim područjima, poput prava na hranu, pitku vodu, krov nad glavom, samoopredjeljenje i nezavisnost. Treći krug solidarnosti spada na odnose između naraštaja. Ovdje se zahtijeva – istaknuo je kardinal Martino – da globalno planiranje vodi računa o kriteriju opće namjene dobara, prema kojemu je moralno nedopustivo i gospodarski štetno na buduće naraštaje prebaciti sadašnje troškove. Taj kriterij naročito treba primijeni na područje prirodnih izvora i očuvanje prirode; globalizacija je taj sektor učinila veoma osjetljivim, čitavi planet je postao jedinstven eko-sustav. Govoreći pak o svezi između socijalnoga nauka Crkve i nade, kardinal je između ostaloga potvrdio javno obilježje kršćanstva, koje je bitno za izgradnju pravednoga i miroljubivoga društva. Pozivajući se na encikliku „U nadi spašeni“, kardinal je rekao da se, uklanjajući kršćanski nadu iz javnoga života, uklanja Boga iz svijeta, a bez Boga je svijet bez nade – zaključio je kardinal. (kta/rv)