KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE (KKC)

Učinci sakramenta ženidbe

1638 “Iz valjane ženidbe nastaje među ženidbenim drugovima veza koja je po svojoj naravi trajna i isključiva; osim toga, u kršćanskoj se ženidbi drugovi posebnim sakramentom okrepljuju i kao posvećuju za dužnosti i dostojanstvo svojega staleža”.[146]
ŽENIDBENI VEZ
1639 Privolu kojom se ženidbeni drugovi uzajamno daju i prihvaćaju, zapečaćuje sam Bog.[147] Iz njihova saveza “rađa se, također pred društvom, ustanova koja je po Božjoj odredbi trajna”.[148] Supružnički savez uključen je u savez Boga s ljudima: “Prava bračna ljubav uzdignuta je u božansku ljubav”.[149]
1640 Ženidbeni vez uspostavljen je, dakle, od samoga Boga, tako da među krštenima sklopljena i izvršena ženidba nikad ne može biti razriješena. Taj vez, koji proizlazi od slobodnoga ljudskog čina supružnika i izvršenja ženidbe, neopoziva je stvarnost iz koje proizlazi savez, zajamčen Božjom vjernošću. Crkva nema vlasti izjašnjavati se suprotno toj odredbi Božje mudrosti.[150]
MILOST SAKRAMENTA ŽENIDBE
1641 “Kršćanski supružnici (…) imaju u svom životnom položaju i u svom staležu vlastit dar u Božjem narodu.”[151] Ta milost vlastita sakramentu ženidbe namijenjena je usavršavanju supružničke ljubavi, jačanju njihova nerazrješiva jedinstva. Snagom te milosti oni “se uzajamno pomažu za postizanje svetosti u bračnom životu te u prihvaćanju i odgoju djece”.[152]
1642 Krist je izvor te milosti. “Kao što je nekoć sam Bog savezom ljubavi i vjernosti prišao svome narodu, tako sada Spasitelj ljudi i Zaručnik Crkve po sakramentu ženidbe dolazi ususret kršćanskim supruzima”.[153] On ostaje s njima, daje im snage da ga slijede uzimajući na se svoj križ, da se nakon padova ponovno dižu, da si uzajamno opraštaju, da nose terete jedno drugoga,[154] da budu “podložni (…) jedni drugima u strahu Kristovu” (Ef 5,21) te se ljube ljubavlju nadnaravnom, nježnom i plodnom. U radostima njihove ljubavi i obiteljskog života on im već na ovome svijetu daje predokus svadbene gozbe Jaganjčeve:

Kako bih mogao izraziti sreću toga braka što ga Crkva sjedinjuje, euharistijska žrtva utvrđuje, blagoslov pečati, anđeli naviještaju a nebeski Otac prihvaća? Kakav li su par dvoje vjernika sjedinjeni istom nadom, istom čežnjom, istim obdržavanjem, istim služenjem! Oboje su djeca istoga Oca, služitelji istoga Gospodara; nema tu nikakve podjele ni u duhu ni u tijelu. Dapače, zaista su dvoje u samo jednom tijelu i gdje je tijelo jedno, jedan je i duh.[155]

 

[146] Zakonik kanonskoga prava, kan. 1134. [147] Usp. Mk 10,9. [148] II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 48. [149] Isto. [150] Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 1141. [151] II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 11. [152] Isto, usp. 41. [153] II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 48. [154] Usp. Gal 6,2. [155] TERTULIJAN, Ad uxorem, 2, 9; usp. IVAN PAVAO II. Apostolska pobudnica Familiaris consortio, 13.