Zakonik kanonskoga prava (CIC)

Ženidbena privola

Kan. 1095 – Nesposobni su za sklapanje ženidbe:

1. oni koji nisu dovoljno sposobni služiti se razumom;

2. oni koji boluju od teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima koje treba da se uzajamno predaju i primaju;

3. oni koji zbog razloga psihičke naravi ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze.

Kan. 1096 – § 1. Da bi se mogla imati ženidbena privola, potrebno je da ugovornim strankama barem nije nepoznato da je ženidba trajna zajednica između muške i ženske osobe usmjerena na rađanje djece stanovitom spolnom suradnjom.

§ 2. To se neznanje ne pretpostavlja poslije doraslosti.

Kan. 1097 – § 1. Zabluda u osobi čini ženidbu nevaljanom.

§ 2. Zabluda u osobini osobe, makar bila uzrok ugovora, ne čini ženidbu nevaljanom, osim ako se izravno i prvenstveno smjera na tu osobinu.

Kan. 1098 – Nevaljano sklapa ženidbu onaj tko ulazi u nju zaveden, radi zadobivanja privole, zlonamjernom prijevarom o nekoj osobini druge stranke koja po svojoj naravi može teško narušiti zajednicu ženidbenog života.

Kan. 1099 – Zabluda o jednosti ili nerazrješivosti ili sakramentalnom dostojanstvu ženidbe, samo ako ne određuje volju, ne čini nevaljanom ženidbenu privolu.

Kan. 1100 – Znanje ili mišljenje da je ženidba ništava ne isključuje nužno ženidbenu privolu.

Kan. 1101 – § 1. Pretpostavlja se da je unutrašnja voljna privola u skladu s riječima i znakovima upotrijebljenim u sklapanju ženidbe.

§ 2. Ali, ako jedna stranka ili obje pozitivnim činom volje isključi samu ženidbu ili neki bitni sastavni dio ili neko bitno svojstvo ženidbe, nevaljano sklapa ženidbu.

Kan. 1102 – § 1. Ženidba pod uvjetom o budućem ne može se valjano sklopiti.

§ 2. Ženidba pod uvjetom o prošlom ili o sadašnjem valjana je ili nevaljana, već prema tome da li onoga što je pod uvjetom ima ili nema.

§ 3. Uvjet pak, o kojem se govori u § 2, ne može se dopušteno postaviti osim s napismeno danim dopuštenjem mjesnog ordinarija.

Kan. 1103 – Nevaljana je ženidba sklopljena zbog sile ili velikog straha koji je zadan izvana, pa i nenamjerno, tako da je netko prisiljen izabrati ženidbu kako bi ga se oslobodilo.

Kan. 1104 – § 1. Za valjano sklapanje ženidbe potrebno je da stranke budu istodobno prisutne bilo osobno bili preko zastupnika.

§ 2. Neka zaručnici riječima izreknu ženidbenu privolu; ako pak ne mogu govoriti, onda znakovima koji isto znače.

Kan. 1105 – § 1. Za valjano sklapanje ženidbe preko zastupnika traži se:

1. da postoji poseban nalog za sklapanje ženidbe s određenom osobom;

2. da zastupnika odredi sam nalogodavac i da taj osobno obavi svoju zadaću.

§ 2. Da bi nalog bio valjan, treba da ga potpišu nalogodavac i, osim toga, župnik ili ordinarij mjesta u kojemu se nalog daje, ili svećenik kojega je ovlastio jedan od njih, ili barem dvojica svjedoka; ili se nalog mora sastaviti kao isprava koja je vjerodostojna prema odredbi svjetovnoga prava.

§ 3. Ako nalogodavac ne može pisati, neka se to zabilježi u samom nalogu i neka se doda drugi svjedok, koji neka također potpiše spis; inače je nalog nevaljan.

§ 4. Ako nalogodavac opozove nalog ili duševno oboli prije nego zastupnik u njegovo ime sklopi ženidbu, ženidba je nevaljana, iako to nije znao ni zastupnik ni druga stranka koja je sklopila ženidbu.

Kan. 1106 – Ženidba se može sklopiti preko tumača; toj pak ženidbi župnik neka ne prisustvuje, osim ako je siguran u pouzdanost tumača.

Kan. 1107 – Iako je ženidba bila nevaljano sklopljena zbog smetnje ili manjka oblika, pretpostavlja se da dana privola traje, dok se ne utvrdi da je opozvana.