Zakonik kanonskoga prava (CIC)

Ženidbena zapreke općenito

Kan. 1073 – Zapreka čini osobu nesposobnom za valjano sklapanje ženidbe.

Kan. 1074 – Smetnja se smatra javnom kad se može dokazati na izvanjskom području; inače je tajna.

Kan. 1075 – § 1. Samo vrhovna crkvena vlast ima pravo vjerodostojno izjaviti kad božansko pravo ženidbu zabranjuje ili čini nevaljanom.

§ 2. Samo vrhovna vlast ima također pravo ustanoviti druge smetnje za krštene.

Kan. 1076 – Odbacuje se običaj koji uvodi novu smetnju ili je protivan postojećim smetnjama.

Kan. 1077 – § 1. Mjesni ordinarij može svojim podložnicima gdje god oni boravili i svima koji se stvarno nalaze na njegovu području zabraniti ženidbu u posebnom slučaju, ali samo privremeno, zbog važna razloga i dok taj traje.

§ 2. Samo vrhovna crkvena vlast može zabraniti dodati zapreku.

Kan. 1078 – § 1. Mjesni ordinarij može svojim podložnicima gdje god boravili i svima koji se stvarno nalaze na njegovu području dati oprost od svih smetnja crkvenoga prava, osim od onih od kojih je oprost pridržan Apostolskoj Stolici.

§ 2. Smetnje od kojih je oprost pridržan Apostolskoj Stolici jesu:

1. smetnja nastala iz svetih redova ili iz javnog doživotnog zavjeta čistoće u redovničkoj ustanovi papinskoga prava;

2. smetnja zlodjela, o kojem se govori u kan. 1090.

§ 3. Nikada se ne daje oprost od smetnje krvnog srodstva u pravoj liniji ili u drugom stupnju pobočne linije.

Kan. 1079 – § 1. Ako prijeti smrtan pogibelj, mjesni ordinarij može svojim podložnicima gdje god boravili i svima koji se stvarno nalaze na njegovu području dati oprost i od oblika koji treba da se obdržava u sklapanju ženidbe i od svih i pojedinačnih, bilo javnih bilo tajnih, smetnja crkvenoga prava, osim od smetnje nastale iz svetog reda prezbiterata.

§ 2. U istim okolnostima, o kojima se govori u § 1, ali samo onda kad nije moguće doći do mjesnog ordinarija, tu vlast da dade oprost ima bilo župnik, bilo posvećeni službenik valjano ovlašten, svećenik ili đakon, koji prisustvuje ženidbi prema odredbi kan. 1116, § 2.

§ 3. U smrtnoj pogibelji ispovjednik ima vlast dati oprost od tajnih smetnja za unutrašnje područje, bilo u sakramentalnoj ispovijedi bilo izvan nje.

§ 4. U slučaju o kojem se govori u § 2 smatra se da nije moguće doći do mjesnog ordinarija ako je to moguće samo brzojavno ili telefonski.

Kan. 1080 – § 1. Kad god se smetnja otkrije kad je već sve spremno za svadbu, a ženidba se bez vjerojatne pogibelji da će biti velikog zla ne može odgoditi dok se od mjerodavne vlasti ne dobije oprost, tada vlast da dadu oprost od svih smetnja, osim od onih o kojima se govori u kan. 1078, br. 1, imaju mjesni ordinarij i, samo ako je slučaj tajan, svi oni o kojima se govori u kan. 1079, §§ 2-3, uz obdržavanje ondje propisanih uvjeta.

§ 2. Ta vlast vrijedi i za ukrepljenje ženidbe, ako zbog odgode nastane ista pogibelj, a nema dovoljno vremena uteći se Apostolskoj Stolici ili mjesnom ordinariju kad se radi o smetnjama od kojih on može dati oprost.

Kan. 1081 – Župnik ili svećenik ili đakon, o kojima se govori u kan. 1079, § 2, neka odmah obavijesti mjesnog ordinarija o oprostu danu za izvanjsko područje; to neka se upiše u maticu vjenčanih.

Kan. 1082 – Oprost od tajne smetnje dan na unutrašnjem izvansakramentalnom području neka se upiše u knjigu koja treba da se čuva u tajnom arhivu kurije, i nije potreban drugi oprost za izvanjsko područje ako poslije tajna smetnja postane javna, osim ako otpis Pokorničarne odredi nešto drugo.

Poglavlje III.
ŽENIDBENE Zapreke pojedinačno

Kan. 1083 – § 1. Muška osoba prije navršene šesnaeste godine, a ženska osoba prije navršene četrnaeste godine ne mogu sklopiti valjanu ženidbu.

§ 2. Biskupska konferencija može odrediti višu dob za dopušteno sklapanje ženidbe.

Kan. 1084 – § 1. Prethodna i trajna nemoć za spolni čin, ili kod muške osobe ili kod ženske osobe, bilo apsolutna bilo relativna, po samoj svojoj naravi čini ženidbu nevaljanom.

§ 2. Ako je smetnja nemoći dvojbena, bila to pravna bila činjenična dvojba, ženidba se ne smije spriječiti niti proglasiti ništavnim dok traje dvojba.

§ 3. Neplodnost niti zabranjuje niti priječi ženidbu, uz obdržavanje propisa kan. 1098.

Kan. 1085 – § 1. Nevaljano pokušava sklopiti ženidbu onaj tko je vezan vezom prijašnje, makar i neizvršene, ženidbe.

§ 2. Iako je prijašnja ženidba nevaljana ili razriješena s bilo kojeg razloga, nije stoga dopušteno sklopiti drugu dok se zakonito i sigurno ne utvrdi ništavnost ili razrješenje prve.

Kan. 1086 – § 1. Nije valjana ženidba između dviju osoba od kojih je jedna krštena u Katoličkoj crkvi ili je u nju primljena i nije formalnim činom od nje otpala, a druga je nekrštena.

§ 2. Neka se od te smetnje ne daje oprost, osim ako se ispune uvjeti o kojima se govori u kann. 1125 i 1126.

§ 3 Ako je stranka u vrijeme sklapanja ženidbe općenito smatrana kao krštena ili je njezino krštenje bilo dvojbeno, treba da se, prema odredbi kan. 1060, pretpostavi valjanost ženidbe dok se sigurno ne dokaže da je jedna stranka krštena, a druga nekrštena.

Kan. 1087 – Nevaljano pokušavaju sklopiti ženidbu oni koji su primili svete redove.

Kan. 1088 – Nevaljano pokušavaju sklopiti ženidbu oni koji su vezani javnim doživotnim zavjetom čistoće u redovničkoj ustanovi.

Kan. 1089 – Između muške osobe i radi sklapanja ženidbe otete ili barem zadržavane ženske osobe ne može biti nikakve ženidbe, osim ako poslije ženska osoba odijeljena od otmičara i smještena na sigurno i slobodno mjesto svojevoljno izabere ženidbu.

Kan. 1090 – § 1. Tko radi sklapanja ženidbe s određenom osobom ubije njezina ili svoga ženidbenog druga, nevaljano pokušava sklopiti tu ženidbu.

§ 2. Nevaljano također međusobno pokušavaju sklopiti ženidbu oni koji su usmrtili ženidbenog druga uzajamnim fizičkim ili moralnim djelom.

Kan. 1091 – § 1. U pravoj liniji krvnoga srodstva nevaljana je ženidba među svim precima i potomcima, bilo zakonitim bilo naravnim.

§ 2. U pobočnoj liniji nevaljana je sve do četvrtoga koljena uključivo.

§ 3. Smetnja se krvnoga srodstva ne umnožava.

§ 4. Neka se nikad ne dopusti ženidba ako ima ikakve dvojbe da su stranke krvno srodne u nekom stupnju prave linije ili u drugom stupnju pobočne linije.

Kan. 1092 – Tazbina u pravoj liniji čini ženidbu nevaljanom u svakom stupnju.

Kan. 1093 – Smetnja javne ćudorednosti nastaje iz nevaljane ženidbe, pošto je uspostavljen zajednički život ili iz općepoznatog ili javnog priležništva; smetnja čini ženidbu nevaljanom u prvom stupnju prave linije između muške osobe i krvnih srodnika ženske osobe, i obratno.

Kan. 1094 – Ne mogu međusobno valjano sklopiti ženidbu oni koji se vezani zakonskim srodstvom, nastalim iz posvojenja, u pravoj liniji ili u drugom stupnju pobočne linije.