Zakonik kanonskoga prava (CIC)

Ukrepljenje ženidbe

 Jednostavno ukrepljenje

Kan. 1156 – § 1. Da bi se ukrijepila ženidba nevaljana zbog zapreke, traži se da smetnja prestane ili da se od nje dobije oprost i da barem ona stranka koja zna za smetnju obnovi privolu.

§ 2. Ta se obnova prema crkvenom pravu traži za valjanost ukrepljenja, premda su u početku obje stranke očitovale privolu i nisu je poslije opozvale.

Kan. 1157 – Obnova privole mora biti nov čin volje za ženidbu o kojoj stranka koja obnavlja privolu zna ili misli da je bila ništava od početka.

Kan. 1158 – § 1. Ako je smetnja javna, obje stranke treba da obnove privolu u kanonskom obliku, uz poštovanje propisa kan. 1127, § 2.

§ 2. Ako se smetnja ne može dokazati, dosta je da se privola obnovi privatno i tajno, i to neka privolu obnovi stranka koja je svjesna smetnje, samo ako je druga ostala pri danoj privoli, ili obje stranke, ako je smetnja poznata i jednoj i drugoj.

Kan. 1159 – § 1. Ženidba nevaljana zbog nedostatka privole ukrepljuje se ako stranka koja nije privoljela od sada privoli, samo ako traje privola koju je dala druga stranka.

§ 2. Ako se nedostatak privole ne može dokazati, dosta je da stranka koja nije privoljela dade privolu privatno i tajno.

§ 3. Ako se nedostatak privole može dokazati, potrebno je da se privola dade u kanonskom obliku.

Kan. 1160 – Da bi ženidba, ništava zbog nedostatka oblika, postala valjana, mora se ponovno sklopiti u kanonskom obliku, uz poštovanje propisa kan. 1127, § 2.

Članak 2.
Ozdravljenje u korijenu

Kan. 1161 – § 1. Ozdravljenje u korijenu nevaljane ženidbe njezino je ukrepljenje bez obnove privole, koje daje mjerodavna vlast i koje sadrži oprost od smetnje, ako je ima, i od kanonskog oblika, ako nije obdržavana, i djelovanje unatrag kanonskih učinaka na prošlost.

§ 2. Ozdravljenje biva od časa davanja milosti; djelovanje pak unatrag podrazumijeva se da vrijedi od časa sklapanja ženidbe, osim ako je izričito određeno drukčije.

§ 3. Ozdravljenje u korijenu neka se ne dade, osim ako je vjerojatno da stranke žele ustrajati u ženidbenom životu.

Kan. 1162 – § 1. Ako u obje ili u jedne od stranaka nema privole, ženidba se ne može ozdraviti u korijenu, bilo da je privola nedostajala od početka, bilo da je u početku dana, a poslije opozvana.

§ 2. Ali, ako privole nije bilo od početka, nego je dana poslije, ozdravljenje se može dati od časa kad je dana privola.

Kan. 1163 – § 1. Ženidba nevaljana zbog smetnje ili nedostatka propisanog oblika može se ozdraviti samo ako traje privola obiju stranaka.

§ 2. Ženidba nevaljana zbog smetnje naravnog ili pozitivnog božanskog prava može se ozdraviti samo pošto prestane smetnja.

Kan. 1164 – § 1. Ozdravljenje se može valjano dati i bez znanja jedne ili obiju stranaka; neka je ipak ne dade osim zbog važna razloga.

Kan. 1165 – § 1. Ozdravljenje u korijenu može dati Apostolska Stolica.

§ 2. U pojedinačnim slučajevima može ga dati dijecezanski biskup, iako u istoj ženidbi ima više razloga ništavnosti, pošto se za ozdravljenje mješovite ženidbe ispune uvjeti o kojima se govori u kan. 1125; ali, on ga ne može dati ako postoji smetnja od koje je oprost prema odredbi kan. 1078, § 2 pridržan Apostolskoj Stolici ili se radi o smetnji naravnog ili pozitivnog božanskog prava koja je već prestala.