Zakonik kanonskoga prava (CIC)

Oblik sklapanja ženidbe

Kan. 1108 – § 1. Valjane su samo one ženidbe koje se sklapaju u prisutnosti mjesnog ordinarija ili župnika, ili svećenika ili đakona koje ovlasti jedan od njih dvojice, a i dvojice svjedoka, ipak po pravilima navedenim u kanonima koji slijede i tako da se poštuju izuzeci, o kojima se govori u kann. 144, 1112, § 1, 1116 i 1127, §§ 2-3.

§ 2. Smatra se da ženidbi prisustvuje samo onaj tko prisutan traži i u ime Crkve prima očitovanje privole onih koji sklapaju ženidbu.

Kan. 1109 – Mjesni ordinarij i župnik, osim ako su presudom ili odlukom izopćeni ili udareni zabranom bogoslužja ili obustavom od službe ili takvima proglašeni, snagom službe valjano prisustvuju ženidbama, u granicama svojeg područja, ne samo podložnika nego i onih koji nisu podložnici, samo ako je barem jedan od njih latinskog obreda.

Kan. 1110 – Osobni ordinarij i osobni župnik snagom službe valjano prisustvuju ženidbama samo onih od kojih je barem jedna od stranaka podložnik u granicama njihove oblasti.

Kan. 1111 – § Mjesni ordinarij i župnik, dokle god valjano vrše službu, mogu ovlast za prisustvovanje ženidbama, također opću, u granicama svojeg područja povjeriti svećenicima i đakonima.

§ 2. Da bi povjerba oblasti za prisustvovanje ženidbama bila valjana, mora se izričito dati određenim osobama; ako se radi o pojedinačnom ovlaštenju, treba da se dade za određenu ženidbu; ako se pak radi o općem ovlaštenju, treba da se dade napismeno.

Kan. 1112 – § 1. Gdje nema svećenika ni đakona, dijecezanski biskup može, s prije dobivenim povoljnim mišljenjem biskupske konferencije i pošto dobije dozvolu Svete Stolice, ovlastiti laike da prisustvuju ženidbama.

§ 2. Neka se izabere prikladan laik, sposoban poučavati zaručnike i pravilno obavljati ženidbeno bogoslužje.

Kan. 1113 – Prije nego se dade pojedinačno ovlaštenje, neka se učini sve što pravo određuje za dokazivanje slobodnog stanja.

Kan. 1114 – Tko prisustvuje ženidbi postupa nedopušteno, osim ako je siguran da su stranke prema pravnim propisima slobodnoga stanja i da ima župnikovu dozvolu, ako je moguće, kad god prisustvuje snagom općeg ovlaštenja.

Kan. 1115 – Neka se ženidbe sklapaju u župi gdje jedna od stranaka koje sklapaju ženidbu ima prebivalište ili boravište ili jednomjesečno boravljenje ili, ako se radi o lutalicama, u župi gdje stvarno borave; mogu se sklopiti i drugdje s dozvolom vlastitog ordinarija ili vlastitog župnika.

Kan. 1116 – § 1. Ako se onaj koji je prema zakonskoj odredbi mjerodavan da prisustvuje ženidbi ne može imati ili se do njega ne može doći bez velike poteškoće, oni koji kane sklopiti pravu ženidbu mogu je valjano i dopušteno sklopiti pred samim svjedocima:

1. u smrtnoj pogibelji;

2. izvan smrtne pogibelji, samo ako se razborito predviđa da će takve prilike potrajati mjesec dana.

§ 2. U oba slučaja, ako je tu drugi svećenik ili đakon koji može biti nazočan, on se mora pozvati i mora zajedno sa svjedocima pribivati sklapanju ženidbe, a ženidba je valjana i pred samim svjedocima.

Kan. 1117 – Gore određeni oblik treba da se obdržava, ako je barem jedna od stranaka koje sklapaju ženidbu krštena u Katoličkoj crkvi ili je u nju primljena, a nije formalnim činom od nje otpala, uz poštovanje propisa kan. 1127, § 2.

Kan. 1118 – § 1. Neka se ženidba između katolika ili između katoličke stranke i nekatoličke krštene stranke sklopi u župnoj crkvi; u drugoj crkvi ili kapeli moći će se sklopiti s dozvolom mjesnog ordinarija ili župnika.

§ 2. Mjesni ordinarij može dopustiti da se ženidba sklopi na drugom prikladnu mjestu.

§ 3. Ženidba između katoličke stranke i nekrštene stranke može se sklopiti u crkvi ili na drugom prikladnu mjestu.

Kan. 1119 – Neka se u sklapanju ženidbe, osim ako nije prijeka potreba, obdržavaju obredi propisani u bogoslužnim knjigama koje je Crkva odobrila ili koji su prihvaćeni zakonitim običajima.

Kan. 1120 – Biskupska konferencija može sastaviti svoj ženidbeni obred koji treba da pregleda Sveta Stolica i koji je primjeren mjesnim i narodnim običajima prilagođenima kršćanskom duhu, obdržavajući ipak zakon da onaj koji prisustvuje ženidbi traži i prima očitovanje privole stranaka.

Kan. 1121 – § 1. Nakon sklapanja ženidbe župnik mjesta sklapanja ili onaj koji ga zamjenjuje, iako joj ni jedan od njih nije prisustvovao, neka što prije u matice vjenčanih upiše imena ženidbenih drugova, onoga koji je prisustvovao i svjedoka, mjesto i dan sklapanja ženidbe na način koji je propisala biskupska konferencija ili dijecezanski biskup.

§ 2. Kad god se ženidba sklapa prema odredbi kan. 1116, svećenik ili đakon, ako je bio prisutan kod sklapanja, a inače svjedoci zajedno sa strankama, dužni su što prije obavijestiti župnika ili mjesnog ordinarija o sklopljenoj ženidbi.

§ 3. Kad se radi o ženidbi sklopljenoj uz oprost od kanonskog oblika, neka se mjesni ordinarij koji je dao oprost pobrine da se oprost i sklapanje upišu u maticu vjenčanih i kurije i župe vlastite katoličkoj stranci čiji je župnik obavio izvide o slobodnom stanju; katolički ženidbeni drug dužan je što prije obavijestiti toga ordinarija i župnika o sklopljenoj ženidbi, naznačujući mjesto sklapanja i obdržani javni oblik.

Kan. 1122 – § 1. Neka se sklopljena ženidba upiše i u matice krštenih u kojima je upisano krštenje ženidbenih drugova.

§ 2. Ako ženidbeni drug sklopi ženidbu u župi u kojoj nije kršten, neka župnik mjesta sklapanja obavijest o sklopljenoj ženidbi što prije pošalje župniku mjesta krštenja.

Kan. 1123 – Kad god se ženidba ili ukrijepi za izvanjsko područje ili proglasi ništavom ili se, osim smrću, zakonito razriješi, mora biti obaviješten župnik mjesta sklapanja ženidbe da bi se to propisno upisalo u matice vjenčanih i matice krštenih.