Zakonik kanonskoga prava (CIC)

Rastava ženidbenih drugova
Članak 1.
Razrješenje veze

Kan. 1141 – Tvrda i izvršena ženidba ne može se razriješiti nijednom ljudskom vlašću, a ni zbog ikakva razloga, osim smrću.

Kan. 1142 – Neizvršenu ženidbu između krštenih ili između krštene stranke i nekrštene stranke može, zbog opravdana razloga, razriješiti rimski prvosvećenik na molbu obiju stranaka ili samo jedne od njih, makar druga stranka bila protivna.

Kan. 1143 – § 1. Ženidba sklopljena između dvoje nekrštenih razrješuje se pavlovskom povlasticom u korist vjere stranke koja je primila krštenje, samim činom kojim ta stranka sklopi novu ženidbu, samo ako se nekrštena stranka rastala.

§ 2. Smatra se da se nekrštena stranka rastala ako ne želi s krštenom strankom zajedno živjeti ili ne želi zajedno živjeti u miru bez vrijeđanja Stvoritelja, osim ako joj ta pošto se krstila nije dala opravdan razlog da se rastavi.

Kan. 1144 – § 1. Da bi krštena stranka valjano sklopila novu ženidbu, mora se uvijek pitati nekrštena stranka:

1. hoće li i ona primiti krštenje;

2. hoće li barem zajednički živjeti s krštenom strankom u miru, bez vrijeđanja Stvoritelja.

§ 2. Ti se upiti moraju obaviti poslije krštenja; ali, mjesni ordinarij može zbog važna razloga dopustiti da se upiti obave i prije krštenja; dapače, može dati oprost od upita, bilo prije bilo poslije krštenja, samo ako se barem skraćenim i izvansudskim postupkom utvrdi da se ti ne mogu obaviti ili bi bili nekorisni.

Kan. 1145 – § 1. Neka se upiti redovito obave vlašću mjesnog ordinarija obraćene stranke; taj ordinarij treba da drugom ženidbenom drugu dade vrijeme za odgovor, ako ga zaište, upozorivši ga ipak da će se njegova šutnja, ako dano vrijeme ne iskoristi, smatrati kao niječan odgovor.

§ 2. Ako se gore propisani oblik ne može obdržavati, valjani su, dapače i dopušteni, upiti koje obavi i privatno samo obraćena stranka.

§ 3. U oba slučaja mora se na izvanjskom području zakonito utvrditi obavljanje upita i njihov ishod.

Kan. 1146 – Krštena stranka ima pravo sklopiti novu ženidbu s katoličkom strankom.

1. ako druga stranka odgovori niječno na upite ili su upiti bili zakonito izostavljeni;

2. ako se nekrštena stranka, bilo da je već upitana bilo da nije, prije ustrajna u mirnom zajedničkom životu bez vrijeđanja Stvoritelja, poslije bez opravdana razloga rastavi, uz obdržavanje propisa kann. 1144 i 1145.

Kan. 1147 – Mjesni ordinarij ipak, zbog važna razloga, može dopustiti da krštena stranka, služeći se pavlovskom povlasticom, sklopi ženidbu s nekatoličkom strankom, bilo krštenom bilo nekrštenom, obdržavajući i propise kanona o mješovitim ženidbama.

Kan. 1148 – § 1. Nekršteni, koji istodobno ima više nekrštenih žena, pošto se krsti u Katoličkoj crkvi, ako mu je teško ostati s prvom od njih, može zadržati jednu od njih, otpustivši ostale. To vrijedi i za nekrštenu ženu koja istodobno ima više nekrštenih muževa.

§ 2. U slučajevima o kojima se govori u § 1 ženidba, poslije krštenja, treba da se sklopi u zakonitom obliku, uz obdržavanje, ako treba, i propisa o mješovitim ženidbama i drugoga što prema pravu treba obdržavati.

§ 3. Neka se mjesni ordinarij, imajući u vidu ćudoredne, društvene i ekonomske prilike mjesta i osoba, pobrine da se prva i ostale otpuštene žene dovoljno zadovolje u svojim potrebama, prema načelima pravde, kršćanske ljubavi i naravne pravičnosti.

Kan. 1149 – Nekrštena stranka koja, pošto se krsti u Katoličkoj crkvi, ne može obnoviti zajednički život s nekrštenim ženidbenim drugom zbog ropstva ili progonstva, može sklopiti drugu ženidbu, premda je i druga stranka u međuvremenu primila krst, uz obdržavanje propisa kan. 1141.

Kan. 1150 – U dvojbenoj stvari povlastica vjere uživa pravnu pogodnost.

Članak 2.
Rastava uz trajanje ženidbene veze

Kan. 1151 – Ženidbeni drugovi imaju dužnost i pravo čuvati zajednički ženidbeni život, osim ako ih ispričava zakoniti razlog.

Kan. 1152 – § 1. Iako se usrdno preporučuje da ženidbeni drug, potaknut kršćanskom ljubavlju i zauzet za dobro obitelji, ne uskrati oproštenje preljubničkoj stranci i ne prekida ženidbeni život, ipak, ako joj nije izričito ili prešutno oprostio prijestup, ima pravo prekinuti zajednički ženidbeni život, osim ako je pristao na preljub ili mu dao povoda ili i sam počinio preljub.

§ 2. Prešutno se oproštenje ima ako je nedužni ženidbeni drug, pošto je doznao za preljub, svojevoljno s bračnim osjećajem općio s drugim ženidbenim drugom; oproštenje se pretpostavlja ako je tijekom šest mjeseci sačuvao zajednički ženidbeni život i nije se utekao crkvenoj ili svjetovnoj vlasti.

§ 3. Ako je nedužni ženidbeni drug svojevoljno prekinuo zajednički ženidbeni život, neka u roku od šest mjeseci pokrene parnicu za rastavu koje mjerodavne crkvene vlasti, koja, pošto razmotri sve okolnosti, neka prosudi može li se nedužni ženidbeni drug navesti da oprosti prijestup i da trajno ne produži rastavu.

Kan. 1153 – § 1. Ako jedan od ženidbenih drugova dovodi u veliku duševnu ili tjelesnu pogibelj drugog ženidbenog druga ili djecu ili drukčije čini preteškim zajednički život, pruža drugom ženidbenom drugu zakoniti razlog da se rastavi prema odluci mjesnog ordinarija i, ako prijeti pogibelj zbog odgode, prema vlastitoj odluci.

§ 2. U svim slučajevima, pošto prestane razlog rastave, treba da se ponovno uspostavi zajednički ženidbeni život, osim ako crkvena vlast odredi drukčije.

Kan. 1154 – Pošto se provede rastava ženidbenih drugova, treba se uvijek prikladno pobrinuti za potrebno uzdržavanje i odgoj djece.

Kan. 1155 – Nedužni ženidbeni drug može, i to je pohvalno, drugoga ženidbenog druga primiti natrag u ženidbeni život; u tom se slučaju odriče prava na rastavu