KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE (KKC)

Obitelj u Božjem naumu

NARAV OBITELJI
2201 Bračna zajednica temelji se na supružničkoj privoli. Brak i obitelj usmjereni su dobru supružnika te rađanju i odgajanju djece. Ljubav između muža i žene i rađanje djece utvrđuju osobne odnose i prvotne odgovornosti među članovima iste obitelji.
2202 Muž i žena ženidbom sjedinjeni čine zajedno sa svojom djecom jednu obitelj. Ta ustanova prethodi svakom priznanju sa strane javne vlasti, ona se nameće sama po sebi. Treba je promatrati kao redoviti odnos prema kome vrednovati različite oblike srodstva.
2203 Stvorivši muža i ženu Bog je ustanovio ljudsku obitelj i providio je osnovnim ustrojstvom. Članovi obitelji jesu osobe jednaka dostojanstva. Radi zajedničkog dobra njezinih članova i društva, u obitelji postoje različite odgovornosti, prava i dužnosti.
KRŠĆANSKA OBITELJ
2204 “Kršćanska obitelj pruža izrazitu objavu i ostvarenje crkvenoga zajedništva; stoga se može i treba zvati ‘domaća Crkva'”.[3] To je zajednica vjere, nade i ljubavi. U Crkvi zadobiva osobitu važnost, kako je očito iz Novoga zavjeta.[4]
2205 Kršćanska obitelj je zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga. Njezina roditeljska i odgojna služba odsjaj je Očeva stvoriteljskog djela. Obitelj je pozvana s Kristom dijeliti molitvu i žrtvu. Svakodnevna molitva i čitanje riječi Božje jača u obitelji ljubav. Kršćanska je obitelj blagovjesnica i misionarka.
2206 Odnosi u obitelji sadrže bliskost osjećaja, sklonosti i probitaka, što se osobito rađa iz uzajamnog poštovanja među osobama. Obitelj je povlaštena zajednica pozvana oživotvoriti “ljubaznu otvorenost duha među supružnicima i (…) trajnu suradnju među roditeljima u odgoju djece”.[5]

[3] IVAN PAVAO II.; Apostolska pobudnica Familiaris consortio, 21; usp. II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 11. [4] Usp. Ef 5,21-6,4; Kol 3,18-21; 1 Pt 3,1-7. [5] II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 52.