biskup_ratko.jpgBraćo svećenici, dragi vjernici! Radost i veselje. I u Adventskom i u Božićnom vremenu često odzvanjaju i u okićenim crkvama i u vjerničkim srcima riječi i stanja radosti i veselja.

biskup_ratko.jpgBraćo svećenici, dragi vjernici! Radost i veselje. I u Adventskom i u Božićnom vremenu često odzvanjaju i u okićenim crkvama i u vjerničkim srcima riječi i stanja radosti i veselja. U našem ljudskom poimanju radost je ugodno unutarnje čovjekovo prisno raspoloženje duha, a veselje je nešto prijazno izvana, tjelesno, kao čujno kliktanje i vidljivo poskakivanje. Radost je sreća u srcu kao središtu života, ugođaj u duši, a veselje je ugoda u tijelu, kad svim svojim držanjem pokazujemo izvanjsku veselost do iskrena zagrljaja s dragim osobama. Radost se očituje u duhovoj sferi, u savjesti, u pameti, pa onda kao odraz i u vanjskoj veselosti oka, lica i smijeha. Riječ räd – odatle rado, radije, radost, radovati se – stara je riječ i znači upravo biti voljan, zadovoljan, odatle udovoljiti, imati, usrećiti, uživati. A veseo potječe od prastare riječi wesel, a znači zdrav, dakle, nešto tjelesno uredno zbog ravnomjerne uporabe jela i pića, rada i odmora, snenosti i budnosti. Jesti, piti i uz to igrati i kliktati, to je veselje, vriska. Ustajanje iz mrtvih. Biblija rabi oba pojma: i radost i veselje, jer promatra čovjeka cjelovito, dušu i tijelo kao jedinstvenu osobu. Ona nerijetko ta dva pojma – radost i veselje – stavlja zajedno. Grješni čovjek u pokorničkom psalmu Boga moli da mu objavi, tj. podari radost i veselje, da se "obraduju" kosti satrvene (Ps 51,10). Tako ćemo i u Isusovoj prispodobi o Milosrdnu Ocu naći rečenicu koju je Otac uputio starijemu ljutitu sinu: "Trebalo se veseliti i radovati, jer ovaj brat tvoj koji bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!" (Lk 15,32). U oba slučaja riječ je o ustajanju iz mrtvila, iz smrti grijeha na pravi i puni život, na bujicu duhovne radosti i tjelesne veselosti. U Novom Zavjetu preko stotinu puta susrećemo izraz radost, radovati se, radujte se. A ponekada priključi se i veselje. Anđeo Gabrijel navješćuje Zahariji rođenje Ivanovo. I prenosi mu Božju poruku: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje, i rođenje će njegovo mnoge obradovati" (Lk 1,13-14). Radost i veselje, znači kliktat ćeš i duhovno i tjelesno, svim bićem svojim, svim srcem i svim licem svojim. Središnja Božićna poruka, koju anđeo upućuje betlehemskim pastirima, a preko njih svemu puku izraelskomu i svjetskomu, jest: "Javljam vam blagovijest – euangelion – radosnu vijest, veliku radost za sav narod!" A to je: "Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!" (Lk 2,10-11), kako navješćujemo u Evanđelju na Polnoćki. On je zato došao na zemlju da nam ispuni srce radošću. On je kao krunu Blaženstava postavio radost koja pobjeđuje naše nevolje, žalosti, progone: "Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!" (Mt 5,12). On nam je jasno i više nego preporučio:

Neka se ne uznemiruje srce vaše (Iv 14,1), nego neka se ispuni radošću! Da njegova radost bude u nama, i da naša radost bude potpuna (Iv 15,11). "I srce će vam se radovati, i radosti vaše nitko vam oduzeti neće" (Iv 16,22). Ištite, i primit ćete, da radost vaša bude potpuna! (Iv 16,24). Nije, dakle, Isus razaratelj, nego dovršitelj naše radosti. Ali one prave duševne radosti, koja se s pravom prelijeva i na vanjsko oduševljenje! On nije protivnik, nego je tvorac naše autentične radosti. Vječni se život spašenika naziva radošću.

Bog poziva nas, sluge svoje, da na kraju ovozemnoga života, provedena po njegovim zapovijedima, uđemo u "radost Gospodara svoga"! (Mt 25,21). Radost nije sredstvo, nego cilj života! Zato i brojne naše Božićne pjesme već od prvoga retka ističu radost: Raduj se, o Betleme! Radujte se, narodi! Raduje se Marija… Radujmo se i mi dakle svi danas! On dijeli svijetu radosti. Ali u tim našim pjesmama ne zaostaje ni riječ veselje, veselimo se: Veselje ti navješćujem… Veseli se, Majko Božja! Svako svijeta stvorenje sada ima veselje. Hajmo dakle u veselju klanjati se Spasitelju! Veselmo se i mi, braćo, ovdje zajedno, al veselje neka naše bude pravedno! Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje! Božićna radost nastaje iz svijesti da smo Božja stvorenja, da se po njegovim zakonima ravnamo. Radost je u nama nakon čestito obavljene sakramentalne ispovijedi, nakon temeljito proživljene svećenikove propovijedi, nakon korjenito i prokušano opslužene Božje zapovijedi. A Božićno veselje očituje se u "veselici", bilo božićnoj pogačici, bilo u božićnoj zaoblici. Razumije se da je jača i poželjnija duhovna i duševna radost od tjelesnoga veselja. Bogu je, dakle, stalo, uz onu pravu radost, i do našega vanjskoga veselja. A mnogima je između nas samo i isključivo do toga (Daj nam Bog zdravlje!). On beskrajno više drži do naše čiste savjesti, do istinske pobožnosti, do zdrave duše, do unutarnje duhovne radosti koju je Krist Gospodin, svijeta Razveselitelj, donio na ovu svoju i našu zemlju. Njegovo se Evanđelje naziva i jest Radosna vijest. Jer našu žalost uklanja svojom radošću, naše grijehe briše svojom milošću, naše bolesti liječi svojim darom zdravlja. U jednoj crkvenoj pjesmi molimo, odnosno pjevamo: Kriste, budi naša radost. Radost kakvu ne može dati svijet, nego samo ON! Božić je Dan koji nam učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemu! (Ps 118,24). Radostan i veseo Božić svima! Svi dani Nove godine 2011. bili nam puni duhovne radosti i blagoslova, puni tjelesnoga zdravlja i pravoga veselja!

Mostar, početkom Došašća 2010.

Ratko Perić, biskup