navjestenje.jpgBlagovijest je najbolji prijevod grčke riječi euangelion (evanđelje). Doista, u anđelovoj je blagoj vijesti zazvonilo prvo evanđelje, navještaj spasa.

navjestenje.jpgBlagovijest je najbolji prijevod grčke riječi euangelion (evanđelje). Doista, u anđelovoj je blagoj vijesti zazvonilo prvo evanđelje, navještaj spasa. U nekim starim rukopisima na grčkom piše: "I anđeo uđe k njoj i navijesti joj evanđelje".

Susret anđela Gabrijela i djevice Marije evanđelist Luka ovako opisuje: "…posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici …kojoj bijaše ime Marija. Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: ‘Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom! …Ne boj se Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega…’. Marija mu reče: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj’."

Marija iz Nazareta prva je od Boga primila poruku spasa i prva joj je vjerom odgovorila. Na Božju ponudu da sudjeluje u djelu spasenja Marija je dala odgovor svojim srcem: "Neka mi bude"! Neka bude onako kako hoće Bog. Marija je povjerovala da "Bogu ništa nije nemoguće" i "da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube".

Marija daje svoj pristanak anđelu navjestitelju. Lukina stranica navještenja uza svu sažetost prebogata je starozavjetnim biblijskim sadržajima, a ujedno i kršćanskom novošću. U središtu stoji jedna žena, ona ‘najizvrsnija Žena’ koja je odabrana da bude prva suradnica u Božjem djelu spasenja.

S tim navještenjem što ga anđeo Gabrijel upućuje Mariji u Božje ime počinje prava kršćanska novost koja postavlja ženu u najviše dostojanstvo. Takvo što tadašnja hebrejska duša, kao ni onodobna grčko-rimska civilizacija, nisu mogle ni pomisliti. Anđeo je pozdravlja tako uzvišenim riječima koje ulijevaju strahopoštovanje: "Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!". Bog je s Marijom koja je izabrana iz ljudskoga roda da bude majka onoga koji će se zvati i biti Emanuel, to jest S-nama-Bog.

Marijin pristanak da sudjeluje u Božjem djelu spasenja, djelo je vjere. Drugi vatikanski sabor, koji u Mariji gleda prauzor vjere, s pravom je uzdiže kao primjer djelotvorne vjere upravo u času njezina: "Neka mi bude". U konstituciji o Crkvi čitamo: "Marija nije bila pasivni instrument u Božjim rukama, nego je sudjelovala u spasenju čovjekovu slobodnom i poslušnom vjerom".

Takva je vjera velikodušna jer se otvara Božjoj riječi i prihvaća Božju volju. Takva je vjera jaka, jer nadvladava sve poteškoće, nerazumijevanja i krize. Marijina veličina nije samo u tome što je porodila Sina Božjega, nego i u tome što je u srcu svome osluškivala riječ Božju i vršila je. Ona je najbolji uzor čovjeka vjernika, čovjeka koji prihvaća i vrši Božju volju, čovjeka koji sluša riječ Božju i živi po njoj.